Kao glavni grad jedne od svjetskih supersila, i u Moskvi su se odigravale okrutne i nemilosrdne špijunske igre. Sva je prilika da se u tom smislu do danas nije ništa promijenilo. Russia beyond the headlines sastavio je popis ključnih mjesta na kojima su se u Moskvi sukobljavali KGB i CIA.
Hotel Peking
Ovaj slavni impresivni kompleks koji je objedinio hotel i restoran, izgrađen je u Staljinovo doba. Odavno se zna da je bio pod nadzorom KGB-a i da su većina konobara i šefova sala bili agenti KGB-a, kao i to da su u hotelskim sobama i restoranu bili postavljeni uređaji za prisluškivanje. U tom su hotelu odsijedali i agenti iz drugih sovjetskih gradova za posjeta Moskvi.
Tako je od 1961. do 1962. ovdje boravio britanski špijun Greville Wynne i sastajao se s pukovnikom Glavne obavještajne uprave (GRU) Generalštaba Oružanih snaga Olegom Penjkovskim, koji je ujedno bio i agent CIA-e. Penjkovskog povijest pamti kao "pukovnika tri obavještajne službe": sovjetske, američke i britanske.
U dvije potonje napredovao je do razine pukovnika. Penjkovski je u hotelu Peking obično predavao Wynneu fotografije tajnih dokumenata o sovjetskom oružju, njih ukupno 5000, te je dobijao nove zadatke, novac i poklone.
Gat Maksima Gorkog br. 36
Penjkovski je živio u zgradi broj 36 kod Gata Maksima Gorkog. Agenti KGB-a počeli su ga pratiti 1963. U jednoj tegli za cvijeće na balkonu iznad njegovog stana bila je postavljena mala kamera, a snimke iz nje dokazale su da je Penjkovski fotografirao tajne dokumente pored prozora svojim kompaktnim fotoaparatom. Iste godine su ga uhitili i osudili na smrtnu kaznu.
Krasnoluški most
Ova lokacija jugozapadnom dijelu Moskve bilo je mejsto susreta agenata CIA-e i suradnika Ministarstva vanjskih poslova SSSR-a Aleksandra Ogorodnjika, kojega su Amerikanci vrbovali dok je radio u Kolumbiji 1974. Tajne informacije između Ogorodnjika i CIA-e prenosile su se u posebnim kontejnerima, kamufliranima kao kamenje ili letve, a skrivali su ih u stupovima mosta.
Ogorodnjika su uhitili 22. lipnja 1977., ali nije skončao pred streljačkim vodom, nego je u pritvoru uspio počiniti samoubojstvo. KGB se tada posebno pobrinuo da CIA ne sazna za njegovu smrt kako bi nastavili igru. Zato i jest bilo moguće da 15. srpnja 1977. suradnica američkog veleposlanstva i agent CIA-e Martha Peterson pokušala ostaviti novi kontejner za Ogorodnjika na Krasnoluškom mostu. Uhitili su je i dan poslije protjerali iz Sovjetskog Saveza.
Željeznička postaja "Severjanjin"
1985. godine KGB je pratio agenta CIA-e Paula Zaluckyja, koji je sakrio kontejner u obliku kamena u blizini od željezničke postaje "Severjanjin", na liniji Moskva-Jaroslavlj.
Nekoliko tjedana poslije sovjetski operativci uhitili su Leonida Poleščuka, suradnika KGB-a i agenta CIA-e dok je pokušavao uzeti pošiljku. Ispostavilo se da je Poleščuk Amerikancima dostavljao informacije o sovjetskim agentima u Nepalu i Nigeriji. A što je bilo u pošiljci? 25.000 rubalja, što je u to vrijeme bio ogroman novac, dovoljan za kupnju četiri nova automobila. Bio je to Poleščukov honorar koji nikad nije stigao uživati, jer su ga pogubili 1986.
Katedrala sv. Vasilija Blaženog
Logično bi bilo da ovakvo mjesto, usto na Crvenom trgu u samom srcu Moskve, teško može biti pogodno za tajne operacije CIA-e. A bilo je. Zavijene stepenice do drugog kata bile su idealno mjesto za diskretno predavanje poruka. Osim toga, strani diplomatski predstavnici koji bi išli izvan centra Moskve mogli su samo izazvati sumnju.
1985. pukovnik KGB-a Oleg Gordijevski, koji je 11 godina radio kao britanski špijun, pripremao se pobjeći iz SSSR-a. Dogovorio se susresti se sa stranim agentom upravo u Katedrali sv. Vasilija Blaženog. Međutim, katedralu je zatekao zatvorenu. Ispalo je usto da su ga pratili sovjetski agenti. No, njih se uspio osloboditi i na sto muka ipak je pobjegao u Veliku Britaniju. U odsutnosti je osuđen na smrt.
