Uhićenje bogatog poduzetnika Ilje Trabera, čovjeka čije se veze godinama dovode do samog vrha Kremlja, ponovno je skrenulo pozornost na Putinove peterburške devedesete. Traber, poznat pod nadimkom 'Antikvar', priveden je zbog sumnje da je povezan s naručenim ubojstvom, a njegov slučaj otvara priču o gradu u kojem su se nakon raspada Sovjetskog Saveza isprepletali politika, tajne službe, privatizacijski poslovi i organizirani kriminal. Upravo je u takvom Sankt Peterburgu Vladimir Putin, tada dužnosnik gradske uprave, gradio karijeru i stvarao mreže koje će kasnije obilježiti njegov uspon do samog vrha.
Pripadnici Federalne službe sigurnosti (FSB) priveli su 75-godišnjeg Trabera i prebacili ga u Moskvu na ispitivanje. Službeni povod je ubojstvo Aleksandra Petrova, poduzetnika i lokalnog političara koji je 2020. godine ubijen preciznim hicem iz snajpera ispred svoje seoske kuće. Petrov je smatran Traberovom desnom rukom i 'gospodarom Vyborga', strateški važnog grada na finskoj granici. Sumnja se da je motiv ubojstva bio sukob oko podjele poslovnih interesa, no u složenom svijetu ruske elite, stvarni razlozi rijetko su oni koji se javno prezentiraju.
Da bi se razumjelo zašto je uhićenje jednog čovjeka toliko važno, potrebno je vratiti se u kaos postsovjetskih devedesetih. U tom je razdoblju u Sankt Peterburgu, nazivanom 'banditski Peterburg', stvoren model vlasti koji će Putin kasnije preslikati na cijelu državu. Nije se radilo o propaloj demokraciji, već o 'inteligentnom dizajnu' autoritarnog režima koji je od samog početka spajao državne institucije, kriminalno podzemlje i gospodarske forume u jedinstvenu cjelinu.
U tom trokutu moći, FSB je pružao kryshu (zaštitu), mafija je osiguravala operativnu silu i ilegalne tokove novca, a platforme poput Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu (SPIEF) služile su za međunarodnu legitimaciju i sklapanje poslova. Granice između legalnog i ilegalnog, državnog i privatnog, sigurnosti i kriminala namjerno su izbrisane. To nije bila greška u sustavu, već njegova ključna značajka.
U središtu te mreže nalazila se moćna Tambovska banda (Tambovskaya Bratva), koju je osnovao Vladimir Kumarin. Krenuli su s reketarenjem, a ubrzo proširili djelovanje na naručena ubojstva, iznude i trgovinu drogom. Sredinom devedesetih, banda je evoluirala u kriminalno-političko poduzeće, prebacujući fokus na polulegalne poslove, posebice na unosnu trgovinu gorivom.
Upravo je u tom okruženju Vladimir Putin odigrao presudnu ulogu. Nakon što je u kolovozu 1991. njegov mentor Anatolij Sobčak izabran za gradonačelnika, Putin, zadužen za vanjske ekonomske odnose, vratio se u igru i postao ključni čovjek u gradskoj upravi, o čemu je ranije pisao Express.
- Putin je bio Sobčakova desna ruka. U velikoj je mjeri on donosio odluke. Ljudi bi mu prvi prilazili. Imao je puno informacija i znao je kako njima baratati - reći će za Guardian iznimno dobro upućeni Valerij Musin, dugogodišnji profesor na sveučilištu u Sankt Petersburgu. Sobčak je svog štićenika u šali predstavljao kao 'novog Staljina, samo bez masovnih ubojstava'.
Drugi su svjedočili o njegovoj pohlepi.
- Začudila me ne samo Putinova gramzivost, već i drskost. Uvijek je želio imati stvari. Nekolicini je ljudi spomenuo stvari koje bi htio da mu nabavimo sa Zapada. Na popisu za kupovinu bili su kratkovalni radio Grundig i autoradio Blaupunkt. Za razliku od Stasijevih agenata, koji bi barem ponudili da plate darove, Putin nikada nije ni pitao: 'Što sam ti dužan?' - ispričao je jedan bivši suradnik.
Istrage su kasnije otkrile obrasce u kojima su državni dužnosnici, poput Putina, surađivali s figurama iz organiziranog kriminala, kao što su Kumarin i Ilja Traber, na komercijalnim projektima koje je odobravala država. Kontrola nad petrogradskom morskom lukom, strateškim čvorištem za legalnu i ilegalnu trgovinu, savršen je primjer te sprege.
Ilja Traber, bivši časnik podmornice, postao je ključni posrednik između mafije i političkog svijeta. Prema navodima, Putin je upravo Traberu izdao dozvole koje su mu omogućile da preuzme kontrolu nad gradskom lukom i naftnim terminalom. Bivši suradnici tvrde da je Traber služio kao poveznica između biznisa, kriminala i gradske uprave. Jurij Švets, bivši visoki časnik KGB-a, na sudu u Londonu je 2015. izjavio da su Putin i njegov saveznik Viktor Ivanov pomogli pretvoriti luku u središte za krijumčarenje droge iz Kolumbije u zapadnu Europu.
Mihail Manevič, gradski dužnosnik koji je pokušao vratiti luku pod potpunu državnu kontrolu, ubijen je snajperom 1997. godine. Nasilne smrti nisu bile rijetkost, a godinama kasnije i sam Putinov mentor Sobčak umro je pod sumnjivim okolnostima. Anatolij Sobčak pronađen je mrtav u svojoj hotelskoj sobi u Kalinjingradu. Okolnosti su bile prilično sumnjive - bile su dvije autopsije. Jedna u Kalinjingradu, druga u Sankt Petersburgu. Masivni srčani udar, rekli su u Sankt Petersburgu, a tu autopsiju radio je osobno - ministar zdravstva Jurij Ševčenko. No autopsija u Kalinjingradu dala je dovoljno materijala da se posumnja u "ubojstvo s predumišljajem uz otegotne okolnosti" i otvori istraga.
Traber je uvijek odlučno negirao bilo kakvu povezanost s organiziranim kriminalom, nazivajući optužbe 'fantazijom i klevetom'. Ipak, njegova moć je rasla. Kremlj je kasnije potvrdio da je Putin tijekom devedesetih razgovarao s Traberom o projektu naftnog terminala, ali je negirao prijateljstvo ili poslovno partnerstvo. Unatoč tome, oporbeni portal The Insider, pozivajući se na svoje izvore, opisao je Trabera kao 'jedinog živućeg čovjeka iz kriminalnog miljea za kojega je Putin javno priznao da ga poznaje'. Navodno je Traber bio počasni gost na Putinovim rođendanskim proslavama najmanje dva puta nakon što je ovaj postao predsjednik.
Iako je službeni razlog Traberova uhićenja ubojstvo Petrova, mnogi analitičari vjeruju da se pravi uzrok krije u žestokoj borbi za kontrolu nad Petrogradskim naftnim terminalom (PNT), jednim od ključnih naftnih dobara na sjeverozapadu Rusije. Nakon što se suvlasnik terminala Sergej Vasiljev razbolio 2022. godine, započela je borba za kontrolu između obitelji Vasiljev, nasljednika preminulog suvlasnika Dmitrija Skigina i same države. Udio obitelji Skigin je 2025. nacionaliziran, a ubrzo nakon toga uhićen je Traber, dugogodišnji partner obitelji Skigin.
Vrijeme uhićenja je znakovito: dugogodišnji partner obitelji Skigin dolazi pod istragu točno u trenutku kada država dovršava preraspodjelu kontrole nad jednim od glavnih gradskih naftnih resursa. Ova borba za imovinu ilustrira kako se stari savezi raspadaju kada su u pitanju golemi financijski interesi.
Traber je desetljećima bio smatran nedodirljivim. Njegovo se ime pojavljivalo u materijalima pravosudnih tijela Španjolske, Francuske i Monaka. U Španjolskoj je bio optužen za pranje više od 50 milijuna eura za rusku mafiju, no oslobođen je 2018. zbog nedostatka dokaza, iako je sud izrazio sumnju u 'čudne' poslovne aktivnosti optuženih. Unatoč tome, španjolsko tužiteljstvo ga je u službenim dokumentima označilo kao 'ekonomista Tambovskog kriminalnog sindikata'.
Putinovi kritičari tvrde da su upravo godine provedene u Sankt Peterburgu presudno oblikovale njegov pogled na svijet i stil vladanja. Mihail Hodorkovski, bivši ruski oligarh, opisao je gradsku upravu tog doba kao Chicago iz 1930-ih.
- Putin je ondje cijelo vrijeme bio okružen mafijašima i usvajao je njihov mentalitet - rekao je Hodorkovski za The Times.
Prema njegovu mišljenju, upravo taj 'mafijaški način razmišljanja' objašnjava zašto Putin ne odustaje od svojih ciljeva u Ukrajini.
- Mafijaši ne igraju igre u kojima svi dobivaju. Oni poznaju samo igre s nultom sumom. To sam rekao sto puta i američkim i europskim dužnosnicima. Svi su rekli da razumiju. Ali ne razumiju - izjavio je Hodorkovski.
