SDP još nije formalno niti prešao u oporbu, a u toj stranci već su počeli unutarnji obračuni koji bi trebali kulminirati izborima za predsjednika stranke, a time dodatno otvoriti razdor koji godinama tinja u toj stranci.
Zoran Milanović, koji će, sada je to izvjesno, imati protukandidata, našao se vrlo brzo pod sve glasnijim udarom nekoliko istaknutih pojedinaca s ljevice, od kojih su najjače odzvonili Ivo Jospović svojom kolumnom te Gvozden Flego otvorenim pismo.
Obojica su za te uratke, kao i njihov sadržaj, međusobno znali jer se, zajedno s Josipom Kregarom, redovito nalaze u kafiću u samom centru Zagreba, pa je to tako bilo i prošle subote, kad su zajednički prolazili kroz pismo koje je kasnije Flego objavio u jednim dnevnim novinama.
U valu tih prvih kritika i poziva na ostavku pridružili su im se i nezadovoljni te marginalizirani članovi SDP-a poput Ive Baldasara, Davorka Vidovića ili Šime Lučina i dodatno javnost počeli zabavljati unutarstranačkim podjelama u SDP-u te kratiti vrijeme u iščekivanju prvih kandidatura protiv Milanovića, od kojih se najviše gleda prema Zlatku Komadini i tome hoće li ga podržati Bernardić, Tonino Picula i Rajko Ostojić.
SDP će tako prvi put na državnoj razini imati prave izbore za predsjednika, u kojima će sudjelovati više kandidata, a kojeg će birati više od 30.000 članova.
Prije četiri godine Milanović je prema istom sustavu dobio više od 95 posto glasova, ali je tad, na valu dolaska na potpunu vlast u državi (SDP je imao svog premijera, predsjednika i predsjednika Sabora, op.a.) bio jedini kandidat.
Milanović, nakon državnih izbora, dolazi do još jednog trenutka istine, u kojem ćemo vidjeti jede li revolucija zaista svoje ljude.
Jer upravo je Milanović u SDP-u proveo revoluciju prije šest godina kad je progurao odluku da predsjednike stranke, gradskih i županijskih organizacija biraju metodom jedan član - jedan glas, a ne delegatskim sustavom, koji je puno lakše nadzirati.
To bi se njemu, ali i SDP-u, moglo sad obiti o glavu, bez obzira na konačni ishod izbora.
Pobijedio Milanović ili netko drugi, SDP bi se nakon ovih izbora mogao naći u velikim problemima iskristaliziranih podjela i obračuna.
Naime, predstojeća kampanja, kako se može iščitati iz prvih istupa istaknutijih pojedinaca u stranci, mogla bi biti iznimno prljava, puna optužbi i niskih udaraca, pa bi iz nje SDP mogao izaći iznimno ranjen i nekonsolidiran.
To bi se dugoročno moglo odraziti na stranački rejting u javnosti, na ulogu u oporbi, ali i na djelovanje nove vladajuće većine u Saboru.
Slično tome ova je stranka već doživjela u najvećoj gradskoj organizaciji, onoj zagrebačkojo.
U glavnom gradu SDP nakon dvaju neposrednih izbora za predsjednika stranke još diše i djeluje s bezbroj podjela između Bernardićeve pobjedničke struje i poraženih Jelušićevih, odnosno Mrsićevih i Marasovih ljudi.
Međusobno napadanje i optužbe iz vremena kampanja nastavljaju se i nakon toga, što se posebno odrazilo i u kampanjama za lokalne i parlamentarne izbore, tijekom kojih se zajedništvo u toj stranci, vidljivo je svim promatračima, izostalo.
To najviše koriste drugi politički faktori u gradu, poput Milana Bandića, ali i neki drugi kandidati s lijevog spektra.
Bernardić i njegovi ljudi i dalje se prepucavaju i svađaju s onima koji su bliži Milanoviću, i obratno.
Među više od 5000 članova vlada iznimno nepovjerenje i nerijetko daljnje podmetanje, pa sukladno tome predsjedniku gradske organizacije rejting pada, kao i broj aktivnih članova. Pomirba i ujedinjenje ne dolazi ni u ključnim danima izbora.
To će se, svjesni su mnogi članovi stranke, neovisno o tome pripadaju li promilanovićevoj ili antimilanovićevoj struji, ponoviti i sad, pa je taj veliki problem prvi s kojim će se pobjednik suočiti nakon izbora u SDP-u.
Gotovo nitko od ljudi s kojima sam ovih dana razgovarao o toj temi ne očekuje da će se ponoviti 2009. godina, kad su provedeni izbori za predsjedničkoga kandidata SDP-a.
Tad su u utrci sudjelovali Ivo Josipović i Ljubo Jurčić, no riječ je bila o iznimno fer, korektnoj i “drugarskoj” borbi koja je dovela samo do medijske pozornosti i jačanja rejtinga kasnijeg pobjednika Josipovića, ali i jačanja stranačkih redova u kasnijoj utrci protiv Bandića, Vidoševića i drugih.
Sad bi se SDP-u moglo dogoditi upravo suprotno, da unutarstrački rat koji dugo tinja u toj stranci ispod tepiha, potpuno eksplodira i nanese teške ožiljke u organizaciji.
U SDP-u su svjesni kako će im to bavljenje sobom i izostanak pomirbe u stranci tijekom i nakon unutarstranačkih izbora utjecati na pad rejtinga, ali istodobno omogućiti klimavoj većini HDZ-a i Mosta da se, dok se oporba bavi sama sobom, dodatno upoznaju i počnu si međusobno vjerovati.
Jedan istaknuti član SDP-a i dugogodišnji kroničar te stranke, najčešće zadužen za pisanje političkog dijela programa stranke uoči izbora, prognozirao mi je kako će se te podjele vidjeti i nekoliko tjedana nakon izbora, kad će biti održana i velika stranačka konvencija na kojoj će se birati ostatak vrha SDP-a.
Do tada će teško doći do pomirbe više struja u SDP-u, procjenjuje moj sugovornik, a to će Karamarku i ostalima dati dodatni vjetar u leđa da se bave ideološkim pitanjima i bježe od važnih reformi, poput smanjenja broja županija i sličnog.
SDP bi tako mogao protiv HDZ-a u nadolazećem razdoblju zbog internih problema biti loša oporba, skroz suprotno od paklene, kakvu je Milanović najavio.
Podjele na “mi ili oni”, koje se sad zrcalno preslikavaju unutar SDP-a, HDZ bi mogao okruniti na predstojećim lokalnim izborima za godinu i pol dana. Jer gore od političkog neprijatelja za SDPovce mogao bi biti stranački kolega.
U jeku unutarstranačkih preslagivanja i kopanja rovova za nadolazeće borbe, u SDP se ovih dana formalno učlanio i Bojan Glavašević.
Sin vukovarskog heroja i uskoro bivši pomoćnik ministra branitelja vraća se na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje bi trebao voditi kolegij o političkom komuniciranju, a istodobno se planira stranački aktivirati.
Glavašević bi mogao biti prvo pojačanje Zoranu Milanoviću, s kojim je u odličnim odnosima nakon izgubljenih parlamentarnih izbora i jedan od ljudi na kojima, ako pobijedi na unutarstranačkim izborima, misli graditi novi temelj svoje stranke.
Ovo učlanjenje teško bi moglo utjecati na članove stranke i odbiti kandidata, no pokazuje da bi sadašnja ekipa ljudi oko Milanovića mogla biti ojačana poznatim medijskim imenima.
Osim Glavaševića Milanovićevi ljudi rade na učlanjenju još nekoliko istaknutih pojedinaca iz političkog i gospodarskog života.
