Salil Tripathi, predsjednik Odbora za pisce u zatvoru međunarodnog PEN-a naznačio je da "surovi tretman Kine prema političkim zatvorenicima smrću Lui Xiaoboa dostiže svoje najdublje dno, i da Liu, pisac, pjesnik i zagovornik demokracije nije počinio nikakvog zla – želio je da Kineska vlada poštuje dostojanstvo čovjeka što je zvučalo prijeteći autoritarnom režimu koji ga je želio ušutkati, no njegove riječi će odzvanjati i dalje inspirirati milijune ljudi u Kini i izvan nje, i ostat će zapamćen dugo nakon što i posljednji moćnik trenutne vlasti bude zaboravljen".
Carles Torner, izvršni direktor Međunarodnog PEN-a kaže: "Jan Patocka (uz Vaclava Havela, jedan od ključnih potpisnika čehoslovačke povelje '77) napisao je kako 'pravi test za čovjeka nije koliko dobro igra ulogu koju je za sebe osmislio, nego kako dobro igra ulogu koju mu je odredila sudbina.' Patocka, koji je umro kao žrtva maratonskog policijskog ispitivanja, ostaje simbol slobode za Čehe, kao što će Liu Xiaobo koji je umro zbog postupanja kineskih vlasti nakon što je potpisao Povelju 2008. biti simbol odanosti slobodi za njegove prijatelje iz PEN-a širom svijeta."
Stolac za Liua Xiaoboa u Oslu će sada ostati prazna. Ili će je dijeliti s Vaclavom Havelom, Mahatmom Gandijem, Nelsonom Mandelom, Desmondom Tutuom, Martinom Luterom Kingom ili pjesnikom Osipom Mandeljštamom. Hu Ping, njegov prijatelj puna tri desetljeća koji uređuje demokratsku novinu zvanu Pekinško proljeće, kaže: "Bez obzira bio živ ili mrtav, Liu Xiaobo je besmrtan, on je veliki čovjek, svetac."
Kada je Liu Xiaobo od 1996. do 1999. služio trogodišnju kaznu prisilnog rada u radnom logoru, njegova supruga Liu Xia napisala je pjesmu "Prazni stolci", što je i naslov zbirke objavljene na engleskom 2015. godine: "Prazno, prazno, prazno/ toliki prazni stolci/ svugdje. Oni izgledaju/ šarmantno na Van Goghovim platnima./ Sjedim tiho na njima/ i pokušavam se zanjihati/ ali oni se ne miču/ zaleđeni su/ onime što iznutra diše./ Van Gogh maše svojim kistovima/ odlazite odlazite odlazite/ nema noćas sprovoda./ On gleda ravno kroz mene,/ i ja sjedam/ u plamenovima njegova suncokreta/ poput komada gline za vatru."
Iz Južne Amerike javila se Ming Di, kineska pjesnikinja i prevoditeljica Liu Xiae ovim riječima: "Neka ne bude zaboravljen on koji nije imao neprijatelja. Neka ona bude slobodna napustiti Kinu kako bi se mogla liječiti u miru. Neka sloboda bude slobodna riječ i istina jednog dana."
U eseju "Nemam neprijatelja" napisao je Liu Xiaobo da se "nada da će biti zadnja žrtva kineskih beskrajnih inkvizicija nad literatima, i da više nitko neće biti suđen zbog govora, jer sloboda izražavanja je osnovno pravo čovjeka, korijen ljudske prirode i majka istine. Ugušiti slobodu govora znači mrviti prava čovjeka, ugasiti ljudskost i suzbiti istinu."
