Mnogi misle da i dalje ne znamo sve informacije vezane uz ubojstvo Osame Bin Ladena. Dokaz tome je način na koji su prikazane činjenice koje okružuju njegovu smrt u ovotjednom tekstu objavljenom u New York Timesu.
Novinar Jonathan Mahler optužio je vladu zbog dvoličnosti kojom su prikrili pravu istinu, te je optužio medije da su pomogli u stvaranju mita koji nema veze s onim što se dogodilo, šireći u javnosti nevjerojatnu službenu verziju događaja.
"Nije stvar u tome da je istina o Bin Ladenovoj smrti nepristupačna, nego je mi ne znamo. A ne možemo se ni tješiti da ćemo je uskoro saznati", zaključio je Mahler.
No što ako on nije u pravu? Naime, puno toga se zna o Bin Ladenovoj smrti i operaciji koja je vodila do tog događaja.
Glavne komponente te kronologije izašle su u javnost ubrzo nakon napada u svibnju 2011. godiine, a većina detalja je naknadno objavljena u obliku nekoliko desetina dokumenata, knjiga i dokumentaraca, kojima su samo potvrđene službene priče.
Činjenica je da i dalje postoje neka neodgovorena pitanja o lovu na Bin Ladena, kao i o detaljima same racije, uključujući i to koji je član specijalne postrojbe SEAL-a uputio prve i fatalne pucnjeve.
Ali isto tako je istina da su svi suglasni oko jedne od najznačajnijih činjenica, a to je da je Bin Laden ubijen u raciji koju su provele američke posebne snage, s tim da im u tome nije pomogla (niti je uopće znala za to) pakistanska vlada, i to nakon lova koji je trajao cijelo desetljeće.
No Mahler na sve baca sjenu sumnje baveći se teorijama urote kojima su navodno rukovodili majstori u zasjedi. On se bavi rekonstrukcijskim detaljima sukoba prikazanim u medijima, časopisima, knjigama i filmovima, ignorirajući da se unatoč neizbježnim odstupanjima, gotovo svi pridržavaju istih činjenica.
Mahler primjerice citira Obavještajni odbor Senata koji je zamjerio filmu 'Zero Dark Thirty' što je prikazao da je mučenje imalo ključnu ulogu u tome kako je CIA dolazila do informacija koje su rezultirale pronalaskom Bin Ladena.
S druge strane, on ne objašnjava kako to da šestogodišnje istraživanje Senata nije naišlo niti na jedan drugi problem s kronologijom lova na Bin Ladena, što bi značilo da je postojao čitav niz laži javnih dužnosnika, od predsjednika Baracka Obame na niže.
Skeptik na tronu
Što nas pak dovodi do Mahlerovog drugog trika: načina na koji on cijelu priču slaže oko najagresivnijeg skeptika po pitanju službene priče o Bin Ladenu - Seymoura Hersha.
Istraživački novinar predstavio je naime elaboriranu alternativnu povijesnu verziju operacije Bin Laden ranije ove godine, u kojoj je prikazao sve što je prethodilo raciji i nju kao varku i niz namještenih događaja od strane SAD-a i Pakistana.
Mnoge novinske agencije su detaljno proučile taj izvještaj, ali niti jedna nije mogla potkrijepiti unutra izrečene tvrdnje.
Mahler pruža drugim uglednim novinarima pravo glasa, ali Hersha prikazuje kao usamljenog, hrabrog protagonista u potrazi za istinom o Bin Ladenu, te je on dobio najbolje izjave u članku.
Nakon filma 'Pad crnog jastreba', autor Mark Bowden,objavio je knjigu u kojoj je detaljno opisao raciju na Bin Ladena. Nakon objave, nazvao ga je Hersh koji mu je rekao da je potpuno u krivu, dodajući da nitko ne voli biti izigran.
Mahler je pratio Hershov problematičan put tijekom izvještavanja, uključujući njegove tvrdnje da predsjednik Obama nikad nije imao namjeru priznati Abbottaband misiju, te je umjesto toga planirao otkriti Bin Ladenovu smrt tjednima ili mjesecima kasnije, pripisujući je napadu dronom.
Navodno je ova varka krenula u neželjenom smjeru kad se srušio jedan od helikoptera koji su korišteni tijekom operacije, zbog čega je postalo nemogućim zataškati cijelu stvar. Drugim riječima, sakrivanje helikopterske racije usred pakistanskog grada je bilo moguće, ali prikrivanje njegovog pada se pokazalo nemogućim za dvije urotničke vlade.
Ovo je drugi put da New York Times objavljuje dugačak tekst o Bin Ladenovoj priči koja, prema mišljenju mnogih, baca sumnju na njihov inače respektabilan rad. Ali ako priču ponove još jednom, možda im se obije o glavu, piše Washington Post, te dodaje Hershovo objašnjenje: jer nitko ne voli biti izigran.