Nakon što su američki mediji otkrili da je predsjednik Donald Trump odao ruskim diplomatima neke tajne informacije, pojavile su se sve glasnije priče da je vrijeme za njegov opozovi. Britanski Independent upozorava da postoji realna mogućnost da nitko ne pokrene proceduru za Trumpov opoziv, ali sve veća grupa američkih zastupnika, a praktički svi su demokrati, tražili su da donji dom američkog parlamenta ozbiljno razmisli o opozivu.
Ukratko, predsjednički opoziv nevjerojatno je kompleksan proces koji mora proći oba doma američkog parlamenta, odbor za pravosuđe, tajnu sjednicu Senata i mnoge druge prepreke. Pravno gledano, opoziv (impeachment) je formalna optužba da je neki američki dužnosnik ogriješio se o pravila funkcije koju obnaša i nikako ne znači da se dužnosnik ogriješio o bilo koji američki zakon.
Sami proces počinje kad Predstavnički, donji, dom američkog parlamenta razmotri dokaze nezavisnog istražitelja. Istragu može početi ministarstvo pravosuđa, sami parlament ili posebno povjerenstvo. Dokazi prikupljeni tijekom istrage predstavljaju temelje kasnije optužnice koje predaju parlamentarnom povjerenstvu za pravosuđe. Povjerenstvo razmotri dokaze i počne sastavljati Članke za opoziv, kako je službeni naziv prijedloga za opoziv.
Donji dom američkog parlamenta zatim raspravlja o prikupljenim dokazima i traženju opoziva, te ako većina od 435 zastupnika podrži zaključke, dokazi i optužbe se šalju u Senat. Tamo počinje pravi proces opoziva. Optuženi, u ovom hipotetskom slučaju bi bila riječ o Trumpu, bi imao pravo na obranu. Parlamentarni odbor za pravosuđe bi u tom slučaju igrao ulogu tužitelja, a šef najvišeg američkog suda bi predsjedao suđenjem. Nakon rasprave zatvorene za javnost bi senatori javno glasali i ako bi dvije trećine zastupnika podržala optužbu, predsjednika bi maknuli s dužnosti.
Svi stručnjaci s punim pravom upozoravaju da bi se moralo dogoditi pravo čudo da Trumpa maknu s dužnosti. Samo četiri puta je Kongres ozbiljno raspravljao o opozivu nekog predsjednika. Andrew Johnson je naslijedio predsjedničku dužnost nakon atentata na Abrahama Lincolna i zastupnicima se nije svidjelo kako se odnosio prema veteranima građanskog rata i procedura je dospjela u Senat gdje nije postigla dovoljan broj glasova i Johnson je ostao u uredu.
U Donjem domu vodila se rasprava o opozivu Johna Tylera, ali na kraju se ništa nije dogodilo.
Dva znatno svježija primjera su Richarda Nixona i Billa Clintona. Nixon se suočavao s opozivom zbog afere Watergate i pretpostavlja se da bi ga stvarno i opozvali, ali on je podnio ostavku prije nego je došlo do rasprave o Senatu. Clinton je optužen za laganje pod zakletvom tijekom istrage u njegovu aferu s Monikom Lewinsky, ali je i on oslobođen svih optužbi u Senatu.
