Zašto se ministrica Divjak uopće prihvatila ovog posla?

Krajnji je cilj postići da učenik u školu ide s osmijehom na licu, ali i da mu taj osmjeh ostane i nakon završetka škole u cjeloživotnom učenju i profesionalnom životu jer će se u osjećati spremnim za izazove koje sa sobom nosi tehnološki, gospodarski i društveni razvoj.

Tako je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak zaneseno bilježila na papir svoje vizije na početku svog mandata u kolovozu 2017. godine.

Danas sve to izgleda 'Na granici mogućeg' - kako se zvala konferencija za nastavnike, učitelje i ravnatelje na kojoj je početkom studenog sudjelovala i ministrica Divjak.

To je taj razlog! Kultura Državi treba užasna škola kako bi sutra imala glupe glasače

Još prije 20-ak dana mislila je da će se već nekako riješiti problem s plaćama nastavnika, da će se sindikalisti već nekako smiriti, da će Andrej Plenković već nekako sedirati buntovnike obećanjima u bolju budućnost.

Ništa se od svega toga nije dogodilo i kad jednog dana Blaženka Divjak ode iz Vlade za sobom će ostaviti resor u potpunom neredu s kojim ni Marie Kondo ne bi znala izaći na kraj.

Nakon skoro dvije i pol godine, u trenutku potpunog kolapsa osnovnoškolske i srednjoškolske nastave, zbog generalnog štrajka nastavnika, siže njezinog dvoipol godišnjeg mandata može se svesti na nekoliko upečatljivih momenata po kojima će je se pamtiti:

Škola za život

Ambiciozno si je zacrtala da će za svog mandata provesti kurikularnu reformu, pa je ove godine eksperimentalno uvedena 'Škola za život'. Ostala je pri svome iako su nastavnici i profesori upozoravali da nisu za to spremni, da su materijale za pripremu dobili usred ljeta i da im je ostavljeno nedovoljno vremena da prouče materijale i kvalitetno počnu s novim programom.

Laptopi i tableti

Milijuni kuna ulupani su u kupovinu laptopa i tableta kojima se htjelo informatički unaprijediti školstvo, no ubrzo se pokazalo da kupljena oprema nije dovoljno kvalitetna i da se kvari, da roditelji sami plaćaju popravke, a u ekstremnim slučajevima – prodaju tablete koje su djeca dobila, da bi podmirili svoje dugove.

Vojska suradnika

Ministrica Divjak vrlo je brzo oborila još jedan rekord. Za razliku od svojih prethodnika koji su imali po pet-šest pomoćnika, Blaženka Divjak angažirala je čak devet bliskih suradnika. Uposlila je četiri državna tajnika i pet pomoćnika. Kad se pretvori u novac – to znači da su četiri državna tajnika dobivala plaće u rasponu od oko 15.500 do 18.800 kuna, a pomoćnici oko 15.000 kuna netto.

Nema novca za matematičare

Istovremeno, kako je pisao Express prije točno godinu dana, u studenom 2018. godine najavila je da u planu za 2019. godinu Ministarstvo obrazovanja više ne pokriva troškove odlazaka hrvatskih matematičara na svjetsku olimpijadu. Iako su se stručnjaci slagali da je riječ o vrhunskim učenicima, najboljima u svom polju u Hrvatskoj iz njezinog ministarstva govorili su da će pokušati na neki način iznaći dovoljno novca za financiranje.

Goran Kovacic (PIXSELL)

Ne voli kritike

Zanimljivo je da nikad nije dala intervju portalu srednja.hr koji se sustavno i kritički bavi problemima obrazovanja. No, ministrica Divjak ne nosi se baš dobro u stresnim situacijama. Kritike ne voli i zato već dvije i pol godine uporno izbjegava razgovarati s novinarima ovog portala.

Afera asistenti

Roditelji više od pet stotina djece uoči početka ove školske godine doživjeli su popriličan šok kad su od Ministarstva obrazovanja dobili dopis u kojem je pisalo da njihovo dijete nema pravo na asistenta u nastavi. Naravno, riječ je o djeci s poteškoćama koja sama ne mogu pratiti nastavu. Mediji su iz dana u dan objavljivali tužne priče djece koja ne mogu u školu 's osmijehom na licu' kao što je to na početku mandata maštala ministrica. Tek kad je cijela situacija eskalirala, a nastava je već bila u punom zamahu, 20. rujna Blaženka Divjak odlučila je prerezati gordijski čvor s asistentima i sazvala veliki skup na kojem je konačno riješen ovaj problem.

Samo mjesec dana kasnije dočekao ju je problem štrajka u školama. Ovih dana joj je već sve to dojadilo. Dojadile su joj neargumentirane kritike, dojadili su joj novinari koji sustavno ne prate školstvo, dojadili su joj nastavnici koji uporno štrajkaju i zahtijevaju povećanje koeficijenata, dojadili su joj sindikalisti s njihovim odbijanjem svih njezinih prijedloga.

"Kao što je jučer u svojem otvorenom pismu napisala pravobraniteljica za djecu, današnja situacija, gdje se sustav nalazi u potpunoj blokadi, rezultat je igre moći između sindikata i premijera. Ja tu ne želim sudjelovati”, rekla je prkosno. Ali nije objasnila kako bi se to ministar nekog resora mogao izuzeti od odgovornosti za stanje u njemu?

Je li htjela reći da umjesto nje resorom zapravo upravlja Andrej Plenković? Dobro, to smo ionako svi znali otpočetka. Ali zašto se onda uopće prihvatila tog posla?

Ako je bila uvjerena da stvari može popraviti, a to se nije dogodilo, u uređenim demokratskim zemljama zna se koji bi joj trebao biti sljedeći potez. Da opet sjedne za stol i umjesto opširnog sastavka o šarenim snovima i vizijama koji je napisala na početku mandata 2017. godine, ovaj put u jednoj prosto-proširenoj rečenici sastavi svoju ostavku.