Bila je to jedna od najduljih vjerskih ceremonija ikada zabilježenih, trajala je dulje od tri mjeseca te je uključivala skoro 1.000 pastora i svećenika.
No u srijedu, neprekidna misa u nizozemskoj crkvi došla je svome kraju nakon što su organizatori potvrdili kako obitelj izbjeglica, koje su svoje sklonište pronašle unutar crkve, neće biti deportirani iz zemlje.
Pastori su iskoristili arhaični nizozemski zakon koji brani policiji da prekida vjersku službu, pa je svećenstvo pri Bethel crkvi u Haagu vodilo neprekinutu liturgiju od 26. listopada kako bi spriječili da pet članova armenske obitelji Tamrazjan ne bude poslano natrag u Armeniju.
Kako ksenofobija u Europi raste, tako jenjava utjecaj crkava i denominacija (barem onaj pozitivni), a vlade su sve strože kada je riječ o migracijama. Misa je vrlo brzo postala simbol toga kako vjerske zajednice i dalje mogu igrati ulogu u životu Europljana i kako liberalne ideje i dalje nisu posve zamrle unutar zajednice, piše New York Times.
Pastori iz čitave Europe došli su u Bethel kako bi sudjelovali u službama, često vodeći i članove svojih kongregacija, a više od 250.000 ljudi potpisalo je peticiju da bi se promijenio zakon radi kojeg bi se stotine obitelji poput ove mogle izbaciti iz države.
Pokret je gotovo pa reakcija na postupke nacionalista koji se sve češće nalaze u vladama i parlamentima diljem Europe, od Austrije, Mađarske i Italije, do Velike Britanije, pa čak i Francuske, Njemačke, Nizozemske i Švedske.
"Ovo je tek početak. Nadam se da je ovo novi put za crkvu, novi način utjecanja na društvo i dizanja glasa za sve one najranjivije", kaže Derk Stegeman, jedan od organizatora koji je služio i kao glasnogovornik obitelji.
"I dalje postoji mnogo tenzija unutar našeg društva, i velika polarizacija stavova", kaže.
Crkva je odlučila da misa može prestat nakon velikog kompromisa između četiri stranke koje čine koaliciju na vlasti. Stranke su se dogovorile da 700 obitelji na popisu za deportaciju (iako mnogi u Nizozemskoj žive više od desetljeća), mogu ponovno predstaviti svoje slučajeve te tražiti da se ukine odluka o deportaciji.
Veliki je to dogovor i radikalni zaokret za dio stranaka. Jedan je ministar nedavno rekao kako je sudbina obitelji "beznadna".
"Za mene, ovo je najbolji pokazatelj da gdje god da jeste, možete povisiti glas za cilj u koji vjerujete", kaže Tim Hoffman, filmaš čiji je dokumentarac o obiteljima poput ove armenske podigao svijest o problemu. Hoffman je ujedno i pokrenuo peticiju.
Stegemana iz vlade uvjeravaju kako će se ponovno preispitati status obitelji Tamrazjan. To je ponukalo Stegemana i njegove kolege da prestanu s misama koje su krenule prošle jeseni.
"Bilo je jako emocionalno, jako puno smijeha. Veselili smo se, pjevali i pljeskalo se", kaže Stegeman. Troje djece Hayarpi (21), Warduhi (19), i Seyran (15), te njihovi roditelji, sada mogu bez problema izaći u javnost, iako će im baza ostati u crkvi, dok se i formalno ne riješi njihova situacija.
U Nizozemsku su došli 2010. godine, nakon što ih se tamo progonilo iz političkih razloga. Šest su se godina povlačili po sudovima, država ih je dva puta pokušala deportirati, a sud je dva puta rekao da mogu ostati. No, treća presuda nije bila u tom tonu pa se obitelj sklonila prvo u crkvu sjeverno od Haaga, a onda u Bethel.
"Ovo je već dobro, ali oni ipak nakon ponovne procjene dosjea mogu zaključiti da ne možemo ostati, tako da još ništa nije gotovo", rekla je Hayarpi Tamrazjan.
