Nula kao čudesan broj čija je pojava označila eksploziju matematike u sve ovo što imamo danas, bez čega je teško zamisliti postojanje današnje tehnološke razine civilizacije koju uzimamo zdravo za gotovo. Sve to objasnila je u kratkoj priči Hannah Fray za BBC4. Britanska stručnjakinja za matematiku gradova, a to znači za matematičko proučavanje urbanih kretanja - trgovine, transporta, kriminala, uličnih nereda i terorizma – objašnjava da apsolutno ništa poput broja nula ne stoji u samom srcu znanosti, inženjerstva i matematike. Ona taj broj naziva istodobno i "drskim" i "moćnim" i podsjeća/ otkriva da je svojom pojavom broj nula izazvao više i oduševljenja i kontroverzi nego ijedan drugi.
Bez njega ne bismo mogli ništa računski predviđati, a svu njegovu moć i neprocjenjivu ulogu možemo razumjeti samo ako promotrimo što se s njim događalo kroz povijest. Nula se kao koncept pojavio još u antičkom Babilonu, puno kasnije, ali i neovisno o tome u proračunima starih Maja. I jednima i drugima bio je neophodan za računanje smjena sezona. Antički znanstvenici koristili su ga kao simbol za izostanak broja, primjerice, kao što mi nulu danas upotrebljavamo u zapisivanju brojeva 101 ili 102, odnosno izostanak određene potencije broja 10 na odgovarajućem mjestu znamenke.
Bila su potrebna dva tisućljeća kako bi se konačno usvojio odgovarajući broj za označavanje "ničega", a sve je počelo u Indiji. Prema matematičaru Alexu Bellosu, Indija je bila savršeno mjesto za to: "Ideja ničega bila je već tada duboko u temeljima njihove kulture. Ako razmišljate o nirvani, to je stanje ništavila, stanje u kojem su nestale sve brige i sve želje. Zašto onda nemati simbol za ništa?" I tako je došlo do pojave simbola "shunya". Riječ se dandanas koristi i za imenovanje koncepta i za nulu kao broj. Zanimljivo je da, iako su se svi ostali brojevi kroz povijest drastično mijenjali na najrazličitije načine, nula je uvijek bila krug. Ili nešto poput toga.
Hannah Fry kaže da je krug, prije nego što je doznala povijesni razvoj broja nula, uvijek zamišljala kao rupu. Međutim, u indijskoj vjerskoj i mističnoj tradiciji broj nula je okrugao zato što označava "krug života" ili kao "zmiju beskonačnosti". Onaj koji je zaslužan za početak svjetske emancipacije revolucionarnog broja bio je indijski astronom Brahmagupta iz 7. stoljeća. On je bio taj koji je otkrio niz mogućih primjena tog simbola; i kao znamenku u nekom broju i kao broj s kojim se može računati kao s bilo kojim drugim. Zbrajanje, množenje, oduzimanje... Dijeljenje već može biti malo zaguljeno, ali s druge strane otvorilo je cijelo jedno novo i čudesno područje u matematici. Čim se primjena nule ukorijenila u južnoj Aziji, proširila se i na Bliski istok, gdje su je stali slaviti islamski znanstvenici, stvorivši arapski brojevni sustav koji koristimo i danas.
Neki povjesničari kažu da je krajnje nepošteno to što se indijsko porijeklo broja nula izbrisalo iz povijesti, te da bi se našoj brojevni sustav trebali nazivati "indijsko-arapskim". I tako je nula došla do vrata Europe. Do tog trenutka izazivala je oduševljenje, dobila je čvrste duhovne i intelektualne temelje. A sad su počeli problemi. Europa se s brojem nula susrela s križarskim ratovima, u trenutku kad su Europljani masovno došli u dodir s arapskim idejama iz znanosti, posebno iz matematike. Kršćanska Europa, u to vrijeme u specifičnom stanju duha, kulture i uma, reagirala je skeptično i krajnje nepovjerljivo. Zbog "vjerskog porijekla" broja, dakako. Godine 1299. nula je zabranjena u Firenci, skupa sa svim arapskim brojevima, i to s objašnjenjem da ti brojevi ohrabruju prevare.
Nula se, rekli su, lako može prefabricirati u devet, na svaki broj u ugovoru naprosto se može dodati nekoliko nula i tako do neba povećati dogovorenu cijenu. A onda je krenula i ideologija. Nulu su Europljani vidjeli kao opasan presedan, kao vrata za ulazak u područje negativnih brojeva, što bi legitimiziralo koncept duga i posuđivanja novca. Zapravo je nevjerojatno da je zbog takvih problema nula u Europi svoju primjenu i prihvaćanje uspjela izboriti tek u 15. stoljeću, skupa s ostalim arapskim brojevima. Da bude jasno, to je bilo doba u kojem je Sveučilište Oxford postojalo već stoljećima, doba u kojem je upravo izumljen tisak. I što se dogodilo?
Do 17. stoljeća postala je baza za nastanak Kartezijevog koordinatnog sustava, koji je postavio francuski filozof Rene Descartes. Njegov sustav dandanas se primjenjuje posvuda; od inženjerstvado kompjetrskih grafika. Bellos primjećuje da je "renesansa nastupila onog trenutka kad je došao arapski brojevni sustav koji je sadržavao nulu, čime je crno bijeli sustav aritmetike odjednom postao veličanstven i raznobojan". U renesansi je broj nula čak dobio novi zamah, postavio je problem, a potom i rješenje dijeljenja s nulom, što je dovelo do otkrivanja infinitezimalnog računa, Hannahi Fry omiljenog područja u matematici, područja koje nam je otvorilo mogućnost predviđanja budućnosti. Od širenja ebole do predviđanja kretanja na burzama.
Na koji način? Možemo zamisliti bilo kakvu promjenu koju možemo zabilježiti krivuljom, primjerice mijenjanje pažnje čitatelja dok čita ovaj tekst. Dobit ćemo krivulju koja će se penjati, padati, vijugati gore dolje na razne načine kod različitih čitatelja. A onda, ako tu krivulju na mjestu koje nas zanima dovoljno povećamo, približimo, u nekom trenutku ona će na tom malom segmentu izgledati poput ravne linije. Dodatnim zumiranjem, dolazimo do infitinezimalno malog intervala i možemo računati što god nam padne na pamet; ekonomiju, medicinu, biologiju, kemiju, strojarstvo, sve i svašta što se tiče društva...
