Kroz centar, koji je otvoren 10. srpnja 2006. godine, na Teslin rođendan, odnosno njegovu 150. godišnjicu, prošlo je oko 400 tisuća ljudi. Domaći gosti čine 60 posto posjetitelja, a od toga je opet 60 posto učenika do osmog razreda. Voditeljica Krpan kaže da im u jednom danu znaju doći dječji vrtić, osnovna škola, više obitelji, profesori, doktori znanosti, akademici, elektroinženjerski stručnjaci, umirovljenici i poslovnjaci s team buildinga. Lanjske godine kroz centar je prošlo 43 tisuće ljudi.
"Ove godine, prema podacima s kraja kolovoza, već smo za 9000 posjetitelja premašili taj broj! Došli smo do toga da postojeći kapaciteti ne mogu ni primiti više ljudi. Rodna kuća Nikole Tesle može primiti maksimalno 50 ljudi odjednom, nije klimatizirana, pa je ljeti nepodnošljivo, a zimi hladno, ispitna stanica u kojoj se može vidjeti eksperiment s Teslinom zavojnicom je malena, a i u dvoranu u kojoj puštamo dokumentarac o njegovu životu stane od 60 do 70 ljudi i bude gužva. Zato puštamo upola skraćenu verziju filma od 46 minuta. Na parking stane samo 16 automobila, pa ako dođu dva, tri autobusa, sve blokiraju. Ljudi nemaju gdje nešto pojesti, a nedostaju i WC-i te, naravno, dodatni sadržaji i objekti. Sve je to u planu i Grad Gospić zna za to. Grad Karlovac bi uskoro trebao početi s gradnjom Doma "Nikole Tesle" kraj gimnazije koju je tamo pohađao jer su već dobili građevinsku dozvolu", kaže nam Nikolina Krpan.
Dr. Boran Berčić predaje filozofiju na riječkom sveučilištu. To čini na tako zanimljiv način da je studentima gušt ulaziti u teške rasprave o bitku jer ih objašnjava na primjeru znanstveno-fantastične serije "Zvjezdane staze", koja i sama promišlja zemaljske situacije projicirane u daleki svemir.
Na njegovim se predavanjima, primjerice, razmišlja prestaje li čovjek postojati teleportacijom i je li nakon ponovne materijalizacije nastala nova individua ili se u teleportaciji zadržava kontinuitet jednog bića. Za razliku od riječkih Trekija, koji unaprijed promišljaju imaginarne situacije, postoje i ljudi koji ne promišljaju ništa, ali zaključuju 'bez beda' i snažno brane svoja uvjerenja. Razgovarali smo o tome s dr. Berčićem.
"Širenje pseudoznanosti vrlo je zanimljiva pojava i sigurno ima više uzroka. Istaknuo bih tri: vjerovanja se ne javljaju pojedinačno nego 'u paketima', skloni smo vjerovati u čuda i sloboda govora i pravo na vlastito mišljenje mogu se krivo shvatiti."
Vjerovanja dolaze u paketima.
"Zanimljiva činjenica o funkcioniranju ljudskog uma jest da ljudi ne prihvaćaju pojedina vjerovanja, nego gotove pakete vjerovanja. Tako nastaje ono što nazivamo svjetonazor. Inače, vjerovanje je stručni termin koji ne mora imati religijsku konotaciju: vjerujemo da pada kiša, da je poskupio benzin i slično. Vjerovanja koja dolaze u paketima često su potpuno heterogena i nemaju nikakve veze jedna s drugima, ali ipak se de facto javljaju zajedno. Što će ući u paket ovisi o socijalnim i povijesnim okolnostima, a ne o logičkim vezama. Niz je primjera. Istanbulska konvencija je o pravima žena i nema nikakve veze s religijom i nacijom, a upravo su bučni zagovornici religije i nacije bili najžešći protivnici njezine ratifikacije. Na skupovima 'Hod za život' puštali su Thompsona, a ne Doorse ili Zeppeline, iako i hipiji itekako mogu imati averziju prema abortusu. Misa se služi u Bleiburgu a ne u Jasenovcu, iako je hipoteza o inteligentnom dizajnu po tom pitanju potpuno neutralna. Negiranje Holokausta i negiranje evolucije vjerojatno su u značajnoj korelaciji, iako su to dvije potpuno nezavisne stvari. Kako to da se vjerovanja javljaju u paketima? Kako je to moguće? Gledajući iz perspektive spoznajne teorije, osnovna funkcija vjerovanja jest da točno odražava svijet, to jest da bude istinito. Međutim, vjerovanje ima i druge funkcije. Zajedničko vjerovanje omogućuje socijalnu koheziju: javno zastupanje nekog vjerovanja svrstava nas u ovu ili onu društvenu grupu. Socijalno poželjne odgovore možemo na podsvjesnom nivou iskreno prihvatiti kao istinite. Socijalni konformizam ne mora biti namjeran. To su psihološki mehanizmi zbog kojih vjerovanja dolaze u paketima", kaže Boran Berčić i nastavlja:
"Nadalje, skloni smo vjerovati u čuda. Filozofski klasik na tu temu je 'O čudima', poglavlje X. 'Istraživanja o ljudskom razumu' Davida Huma iz 1748. Volimo znati stvari koje drugi ljudi ne znaju jer se tad osjećamo važno. Sjetite se samo priče da Tito nije pravi Tito nego sovjetski agent. Ne znam u kojoj su mjeri ljudi koji su je prepričavali u nju sami vjerovali, no priča je opet popularna. Pretpostavljam da je isti psihološki mehanizam odgovoran i za širenje ideje da čovjek zapravo nije kročio na Mjesec ili da tragovi koji ostaju iza mlaznih aviona sadrže opasne kemikalije kojima nas netko namjerno zaprašuje", kaže dr. Berčić te dodaje da nas to dovodi do slobode govora i prava na vlastito mišljenje.
"Sloboda govora sigurno je dobra stvar, no ona implicira i odgovornost za izrečeno, a to se često zaboravlja. Neki dan je ministar zdravstva izjavio da su žene koje su išle na kiretažu dobijale anesteziju, ali da su igle tih injekcija bile toliko male i toliko tanke da one nisu ni osjetile ubod. Koliko bi još bio ministar da je to izjavio u Njemačkoj ili Engleskoj? Kad bi opet dobio priliku za javni nastup? Ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, to je točno i to je dobro, no to ne znači da neodgovorno smiju tvrditi bilo što. Učeniku koji pogrešno riješi zadatak iz matematike neće pasti na pamet da pogrešno rješenje opravdava pravom na svoje mišljenje. No kad se radi o politici, pa čak i povijesti ili biologiji, ljudi već misle da 'imaju pravo na vlastito mišljenje'. Negiranje Holokausta ili teorije evolucije nije pravo na vlastito mišljenje, nego pogreška, više ili manje opasna. Stav da roditelji imaju pravo sami odlučiti hoće li cijepiti svoju djecu suspendiran je nakon što je ovo ljeto u Dubrovniku izbila epidemija ospica", dodaje i nastavlja o utjecaju Crkve na društvo.
"Zanimljivo je pitanje jesu li znanost i religija spojive. Izvrstan rad na temu jest članak Nevena Sesardića 'Potkopava li znanost vjeru?' objavljen u časopisu Encyclopedia Moderna broj 49 iz 1998. godine. Ako se religiju shvati kao kulturnu baštinu koja nema pretenzija na istiniti opis stvarnosti, onda su spojive. No ako se religiju uzme kao nešto što pretendira na istiniti opis stvarnosti, onda nisu spojive. Činjenica da se vjeronauk predaje u školama sigurno ne pridonosi razvoju znanstvene slike svijeta. No Crkva je velika organizacija koja obuhvaća mnogo ljudi i nije moguće generalizirati. Po mojemu mišljenju, mjesto na kojem je teorija evolucije najuvjerljivije izložena jest franjevački samostan u Makarskoj. U prizemlju se nalazi muzej školjaka, Malakološki muzej. U prvoj prostoriji izloženi su crteži don Jure Radića koji opisuju kako rastu školjke. To su matematički modeli koji pokazuju kako složeni oblici nastaju ponavljanjem jednostavnih oblika. Kad se gledaju ti crteži, čovjek se ne može oteti dojmu da je život nastao matematičkom nužnošću. Ne samo da je živa materija nastala iz nežive, nego je morala nastati, nije mogla ne nastati. Tu nema potrebe ni za kakvom intervencijom", izgleda očito da je život morao nastati.
"Inače, Muzej je 1963. osnovao don Jure Radić, koji ima isto ime i prezime kao i ministar koji je tridesetak godina kasnije u ime Republike Hrvatske potpisao Vatikanske ugovore. Kreacionisti ponekad tvrde da teorija evolucije nije konkluzivno dokazana i da dostupna evidencija u principu ostavlja otvoreni prostor za intervenciju inteligentnog tvorca. Striktno uzevši, ovo je točno. Međutim, ovdje treba biti oprezan. Ovakva formulacija može stvoriti retorički dojam da evolucionizam još nije pobijedio te da je kreacionizam i dalje legitimni protivnik koji je još u igri, a to je potpuno pogrešno. Ni jedna empirijska hipoteza nije konkluzivno dokazana, svaka u principu ostavlja otvoren prostor za alternativu. No to ni u kom slučaju ne znači da su sve hipoteze jednako dobre i jednako uvjerljive. Ni hipoteza da postoji vanjski svijet nije konkluzivno dokazana i u principu ostaje otvorena mogućnost da je istinit solipsizam (da je vaša svijest jedino što postoji) ili da živite u Matrixu. Ni hipoteza da je svemir star 13,8 milijardi godina nije konkluzivno dokazana, u principu ostaje otvorena mogućnost da je Bog stvorio svijet prije pet minuta zajedno sa svom geološkom i palaentološkom evidencijom (Russellova hipoteza). Takve hipoteze uvijek ostaju u principu otvorene i nikad ih nije moguće u potpunosti isključiti. No to ne znači da predstavljaju legitimne protukandidate etabliranim znanstvenim teorijama. Inače, Parlamentarna skupština Vijeća Europe 2007. donijela je Rezoluciju 1508 pod nazivom 'Opasnosti kreacionizma u obrazovanju'. Da zaključimo: Zemlja je okrugla, čovjek je nastao evolucijom, cijepljenje je zdravo, čovjek je kročio na Mjesec, a putnički avioni ne rasprskavaju kemikalije", zaključuje Borčić.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Vjaceslav - kutovi svijeta, stupovi zemlje....bibliju krase dijelovi iz čijeg je teksta vidljivo da su pisci biblije smatrali da je zemlja ravna ploča...
glupi su tko god vjerujeu ravnu ploču
kakve veze ima crkva, a misli se na katoličku, s buncanjem o ravnoj zemlji? gdje se, u "prvoj knjizi mojsijevoj", u kojoj se opisuje stvaranje, za zemlju kaže da je ravna? ima li u "novom zavjetu" i jedna jedina rečenica ... prikaži još!a u kojoj se uopće spominje njen oblik? ništa takvog - jer crkva nije astronomsko društvo, niti je biblija astronomski priručnik, niti je isus bio astronom!