Vlada u Finskoj ne donosi odluke zbog političkih interesa, lobističkih grupa, kratkoročnog preživljavanja na poziciji nego zbog dugoročnih smjerova, a svi relevantni podaci dolaze iz struke, znanstvenih projekata i na temelju toga oni stvaraju obrazovanje koje je profesionalno pitanje. To nije pitanje utjecaja politike nego na temelju profesionalnih podataka oni donose odluke koje su dugoročno usmjerene u pozitivan napredak društva.
Četvrto, Finska se odlučila da ima hrabrost za promjene. Mislim da je to jako važno za Hrvatsku. Važno je reći da nije riječ samo o hrabrosti društva, već i o hrabrosti učitelja da eksperimentiraju. Oni svi u Finskoj imaju svoje male laboratorije. Rade pokuse, nekad promaše, ali su hrabri! Preko eksperimentalnog mindseta učitelji postaju oni koji razmišljaju svojom glavom i koji razmišljaju izvan kutije. Jako je to važno, jer na taj način oni djeluju na učenike koji će se tako ponašati.
Škola je mjesto učenja. Djeca u školi moraju raditi, učiti, moraju raditi zadaću i moraju doći doma zadovoljni da su nešto naučili. To ne mora biti petica i ne mora biti cjelokupni program, ali mora biti znanje koje dijete donese kući i da razgovara s roditeljima da su učili to i to. To je najveće bogatstvo koje ja imam u nedjelju, kada razgovaram s djecom o projektu kojim su se oni bavili u školi, a ne da li su dobili ocjenu A ili B. U Finskoj je visoko obrazovanje slobodno ali je bazirano na kvaliteti.
Škola je mjesto učenja. Djeca u školi moraju raditi, učiti, moraju raditi zadaću i moraju doći doma zadovoljni da su nešto naučili.
Vrtići su ono što se često ignorira. I u Americi se to ignorira ali u Finskoj su dokazali kako su vrtići baza uspjeha u obrazovanju. Kad uzmete dijete od par godina u vrtiću i naučite ga zajednički razmišljati o vrijednostima koje Finska ima, vi ste već tom djetetu napravili sve bitno za postavljanje obrazovnih temelja. Zato je Finska na visokoj poziciji jer su uistinu uložili jako puno u obrazovanje u vrtičkoj dobi. Tamo su naučili još jednu važnu stvar: da je igranje jako važno za kreativnost. Bez igranja u školi i vrtićima niti jedno dijete neće uživati.
Vi morate shvatiti psihu djeteta da biste shvatili njegovu motivaciju za učenjem. Zato je u finskom zakonu definirano da učitelji moraju dati i studentima i učenicima najmanje 15 minuta vremena za igranje! To vam pokazuje u kojem smjeru obrazovanje u Finskoj vodi i zašto su uspješni. Meni se čini da su ove dvije teme pokazatelj da se može i bez novaca u našem okruženju kroz 20, 30 godine puno napraviti. Za ove odluke ne treba puno ni politike ni novaca. Osim za učitelje i sustav. Možemo biti za 30, 40 godina Finska, samo treba odlučiti da se to pokrene.
Ovdje ću podijeliti i jednu privatnu priču iz Kalifornije gdje sam s obitelji živio godinu dana. Moja djeca su ondje išla u tri škole primarnu, middle school i srednja škola. Na zidu od jednih od škola gdje je išla moja kći primijetio sam tek pri kraju jednu sliku. U ovoj slici vide se djecu koja gledaju u budućnost i koja imaju hrabrost (djeca iskaču proz otvor na zidu i polijeću prema oblacima, op. ur.). Tu uopće nema straha, ta nam slika govori koliko su ta djeca sigurna da će ona jednog dana voditi svoj grad, državu i zato je Kalifornija danas mjesto gdje nikad ne odgovaraju da se nešto ne može, već kažu: Hajdemo vidjeti kako ćemo riješiti taj problem. I uvijek se nađe rješenje.
Pitao sam svoju djecu što je njima bilo važno u toj školi i što im je omogućila da imaju ovakav pogled na svijet. Onda su svo troje došli do toga da je bilo važno znanje, da su imali kreativne igre, projekte i da su imali puno inovativnosti. Tehnologija je stalno bila prisutna, nije se štrebalo nego je fizika bila dio tehnologije. A kritični su bili uvijek. To je dobro, jer morate imati neslaganja s djecom i prije puberteta i odgovornost. Nikad nisam u Americi pitao djecu jesu li pisali zadaću.
Čak niti ja, koji kao profesor na fakultetu radim s djecom, nisam bio u stanju otkriti sve talente u svojoj djeci, već je to sve napravila škola.
Prije nego što su djeca došla doma, sve smo mogli vidjeti preko interneta. Sve je bilo upisano. Osim toga naučili su i ovo: Postali su samopouzdani, zadovoljni su, nisam vidio da je ijedno reklo kako im je bilo teško. Iskazuju želju da se vrate u Ameriku u školu, rekao sam im da im je samo problem novac, a oni su rekli da će se snaći. To ćemo naravno vidjeti, jer su škole u Americi skupe. Ono što je tamo lijepo jest da se prijateljstva stvaraju u školama, a traju godinama. Moji najbolji prijatelji su iz gimnazije i sa fakulteta, to je jako važno. Domoljublje je u Americi također jako važno jer ono pokazuje kako je snaga društva, snaga svakog pojedinca, proporcionalna snazi države u kojoj živi.
To je pozitivan pristup domoljublju, i na taj se način tome treba pristupati. Zadnja je stvar volontiranje i društveno korisni rad. Jako je puno bilo aktivnosti gdje su djeca stvarala osjećaj za društvenu pravdu, čak i u bogatome Palo Altu u Kaliforniji. Ono što je najvažnije jest sve što su naučili, dalo im je otvorena vrata za budućnost i ostvarivanje svojih talenata. Čak niti ja, koji kao profesor na fakultetu radim s djecom, nisam bio u stanju otkriti sve talente u svojoj djeci, već je to sve napravila škola.
Supruga i ja u 14 godina nismo otkrili talent za crtanje kod svoje kćeri. Učitelj u Americi ga je prepoznao. Zato je škola važna. To je mjesto gdje djeca otkrivaju sebe i pokazuju što mogu napraviti, budućnost je nepredvidljiva, koliko god vam djeca govorila što će studirati, tek se kasnije pokaže u kojem smjeru će stvari zaista ići.
Nastavak na sljedećoj stranici...
