Išlo je to ovako; s pramca velikog japanskog kitolovca jedan od članova posade iz topa je ispucao veliki, teški harpun ravno u leđa kita 20-ak metara od sebe u moru. I čim se harpun zabio duboko u tijelo životinje, eksplodirao mu je eksplozivni vrh, razarajući kitovo tkivo, šiknule su litre vruće krvi. Odmah su dotrčala trojica tehničara sa šljemovima kako bi pomogli u ubijanju ogromne životinje koja se u tim trenucima već u agoniji počela boriti za život.
Kit se upinjao pobjeći, ali nije mogao jer ga je zadržavao harpun zariven duboko u leđa i privezan debelim užetom za brod. Krv je prskala u ocean, na pramac velikog kitolovca sada se smjestio onaj isti tip što je kita pogodio harpunom iz topa, ovaj put s puškom velikog kalibra, onakvom kakva se koristi za ubijanje slonova u lovu, i stao pucati po velikom sisavcu koji se pokušavao otimati desetak metara ispod njega.
Pucao je, krvi je bilo sve više, veličanstvena grdosija jedne od ugroženih vrsta kitova usana bila je sve iscrpljenija i u kakve dvije minuta stvar je bila gotova. Kako je to izgledalo prije točno deset godina u Južnom oceanu oko Antarktike pogledajte na videu ispod.
Nazad u današnjost. Japan, danas treća najmoćnija ekonomija svijeta, najavio je da će od ljeta 2019. nakon 33 godine članstva istupiti iz Međunarodne komisije za kitolov (IWC), te da će ponovno početi loviti kitove u komercijalne svrhe. „Užasna odluka“, „nešto strašno“, „ekstremno smo razočarani“, „to je krajnje opasno“, teško je zamisliti izraze zgražanja diplomata od Australije do EU-a i službenika organizacija poput Greenpeacea, IWC-a sve do UN-a na odluku Japana.
Ova odluka vlade Japana već danas je jasno da će ući u povijesne udžbenike kao jedna od gorih trenutaka u dobu u kojem je čovječanstvo samo sebi dokazalo da je u posljednjih manje od pola stoljeća pobilo 60 posto svih životinja na svijetu. Prošle godine japanski kitolovci pobili su 390 kitova, a ova odluka japanske vlade po svoj prilici života će već sljedeće godine koštati više od 1000 dodatnih kitova. Odluka vlade u Tokiju pršti od ironije i tragedije na sve strane.
Prvenstveno zato što je Japan, iako je potpisnik ograničenja izlova kitova iz 1986. godine, tijekom narednih više od tri desetljeća malo je reći značajno pridonio ubijanju oko 30.000 kitova i guranju mnogih vrsta na sam rub istrebljenja. Plavetnih kitova je, primjerice, na svijetu originalno bilo 220.000, a danas ih je samo oko 2000.
Japanske vlade, sve do jedne, posebno su ozloglašene po tome što su od 1986. do danas državnim poticajima podupirale ubijanje kitova oko Antarktike, unatoč tome što je riječ o zaštićenom području u kojem je međunarodnim zakonima ubijanje kitova sasvim zabranjeno i unatoč tome što su japanski kitolovci ne jednom kršili teritorijalna prava na moru Australije.
Australija se godinama bunila, a kako se Japan nije obazirao, japanskim kitolovcima od 2002. godine u polarnom moru Antarktike za vrat je skočio Sea Shepherd, međunarodna organizacija „ekoloških pirata“. Izgovor Japana je bio da to nije komercijalni lov kitova, nego u „znanstvene istraživačke svrhe“. No, svima je bilo jasno da 1078 pobijenih kitova iz 2004. godine služi isključivo tome da se kitovo meso doprema na tržnice po Japanu.
To su, uostalom, nebrojeno puta dokazali i Greenpeace i Sea Shepherd i mnogi japanski ekološki aktivisti. Sea Shepherd iz godine u godinu ometao je kitolovce, radio političku buku u svijetu. Discovery Channel je emitirao nekad i brutalne epizode „Whale Wars“, kamerom pratio kako Sea Shepherdovi aktivisti bacaju debelu užad u more i zapliću propelere kitolovaca, kako im bacaju na palube smrdljive „bombe“ od maslačne kiseline, a ovi su im uzvraćali ploveći bok uz bok.
Sea Shepherd je dobivao sve više donacija iz svijeta, japanski kitolovci sve više novca od vlade iz Tokija. Japanski kitolov sve gore je trpio, posebno od 2009. Te godine, osim sasvim novih, tehnološki poboljšanih i bržih brodova, Sea Shepherd dobio je divovski trimaran „Ady Gil“, pravi oceanski bolid svemirskog izgleda, prokleto brz i prokleto bučan, taman za preteći kitolovca i bukom rastjerati kitove. Te godine kapetan „ekoloških pirata“ Paul Watson dobio je u sukobu s kitolovcima u prsa šok granatu.
Preživio je zato što je na sebi imao pancirku. Živci su bili sve tanji, taktike Sea Shepherda sve sofisticiranije, uzvraćanje kitolovaca sve agresivnije. U sezoni 2009. Japan je izlovio tek 672 kita, 2010. samo 290 kitova, bilo je to u razmjerima ubojstva ilegalnog japanskog kitolova, biznisa i industrije koja stoji iza toga. Te godine ogromni prekooceanski kitolovac „Shonan Maru 2“ namjernim je udarom „Ady Gila“ doslovno prepolovio tu high tech jurilicu, samo ludim čudom ne pobivši tročlanu posadu.
Niti to nije pomoglo. 2014. godine Japan je navodno uspio pobiti samo 81 kita. Bila je to prijelomna godina. Međunarodni sud pravde zabranio je Japanu kitolov, utvrdivši da se projekt Jarpa II, odnosno kitolov, ne provodi u znanstvene svrhe. Još nekoliko godina ranije Tokelau, mali otočni teritorij Novog Zelanda u južnom Pacifiku sa 1500 stanovnika, proglasio je zabranu lova na kitove na površini od 290.000 četvornih kilometara svog pomorskog teritorija.
A tu je bio i nikad moćniji Sea Shepherd s donacijama iz cijelog svijeta, sve češće zapravo u geekovskoj high-tech opremi. Japan je zato 2016. učinio do tada nečuveno, poslao je uz kitolovce brodove svoje ratne mornarice, doslovno vojsku s bojevom municijom i oružjem kako bi se „obranili od terorističke prijetnje“.
Sea Shepherd zbog toga je 2017. odustao od daljnje borbe. Ne zato što bi bilo po život opasno, svoje živote ovi su ljudi u obrani kitova riskirali i ranije, nego zato što se s vojskom treće najmoćnije ekonomske sile svijeta nisu mogli boriti. S posljednjom odlukom vlade u Tokiju dolazi se do nevjerojatnog obrata.
Nastavak na sljedećoj stranici...
