Američka savezna država Utah dom je čak pet nacionalnih parkova, te spektakularnoj prirodi koju nazivaju jednom od "posljednjih američkih divljina".
Pecanje je jedna od osnovnih razonoda kako lokalaca, tako i turista. Ono što je neobično jest način na koji šumari i rendžeri obogaćuju i obnavljaju riblji fond jezera i rijeka u državi.
Oni mlađ pastrva, veličine između 2.5 do osam centimetara bacaju u jezera iz aviona tj. točnije kanadera. Tvrde da procedura, iako je neobična, nije stresna za ribe i da ih 95 posto preživi pad.
Ribe se ne razmnožavaju dovoljno brzo kako bi zadovoljili potrebe i želje svih koji dolaze pecati kao i medvjeda i drugih životinja koji se ribom hrane.
Ovom se metodom "fila" preko 200 jezera u regiji do kojih je teško doći kopnom - obnova fonda se inače radi uz pomoć kamiona koji "kanistre" s vodom i ribama onda prazne u jezera ili čak male ribice puštaju kroz sustav kanala.
Do ovih se jezera godinama dolazilo na mulama i konjima, što je bio mukotrpan posao, a veliki postotak riba ne bi niti preživio putovanje.
Posla ima uvijek, jer postoji oko deset vrsta pastrva koje se puštaju u različito doba godine. Biolozi su u uzgajalištima zaduženi da se brinu za podmladak, a "prebacivanje" se organizira sa šumarima.
Proces koji je za svaku vrstu nekada trajao mjesecima s varirajućim rezultatima, sada iziskuje desetak dana posla i oko tri leta po danu.
