Prošli mjesec svijet je ostao zapanjen kad je ekipa znanstvenika iz Kine objavila da su uspjeli promijeniti gene ljudskog embija. Ako zanemarimo etičnost takve procedure, ovo otkriće postavlja pitanje koliko smo daleko spremni ići u 'petljanju' po DNK.
Inače, kineska ekipa obavila je posao uz pomoć tehnike za uređivanje gena nazvane CRISPR, a rezultati i nisu bili toliko spektakularni, ako znamo da je svega četiri od 86 injektiranih jajašca uspješno modificirano. Svejedno, profesor s Harvarda, George Church, vjeruje da ćemo za pet do sedam godina moći ukloniti i zamijeniti sve što nam treba kako bismo mogli 'proizvoditi' genetski modificirane bebe.
Doduše, već tu trebamo stati i pitati se treba li uopće nastaviti s takvim istraživanjima? I ako svaki roditelj želi svojoj djeci osigurati bolju budućnost, gdje bi trebala biti granica prihvatljivog uplitanja u svijet gena.
Inače, još su 1988. godine liječnici u bolnici Hammersmith u Londonu uveli postupak poznat kao pred-implantacijska genetska dijagnoza (PGD), kojim liječnici mogu 'dizajnirati' bebu kako ne bi nosila gene nekih nasljednih bolesti. PGD počinje in-vitro oplodnjom te omogućuje roditeljima da prije moguće trudnoće uklone sumnje oko pojave određenih obiteljskih bolesti.
Do danas je uz pomoć ove tehnike rođeno više od 12.000 djece, a pretpostavlja se da će joj se jednog dana buduće majke podvrgavati u istoj mjeri u kojoj danas idu na amniocentezu.
Kombiniranje poželjnih osobina
No uz to što se odabirom određenih gena roditeljima omogućava da genetski urede djecu prema osobnom izboru, mnogi smatraju da kao što danas PGD-om možemo odrediti što želimo izbjeći kod djece, tako ćemo jednog dana moći reći što želimo. Tako bi recimo mogli 'napraviti' djecu s posebnim vrlinama, kao što su željene atletske osobine.
To i nije neka luda znanstvena-fantastika kakvom se može činiti. Već danas uz PGD roditelji mogu izabrati spol djeteta, a još 2009. godine jedna američka klinika je izjavila da će parovima dopustiti i da odaberu željene fizičke osobine djeteta. Doduše, ubrzo su povukli svoje riječi.
Tvrtka 23andMe također radi na tome da pridonese procesu dizajniranja beba uz pomoć svojeg kalkulatora za izračun nasljednih obiteljskih osobina. Naime, tvrtki je u rujnu 2013. godine odobren patent za proizvod koji će omogućiti budućim roditeljima da odaberu donatora i zatim vide koje su mogućnosti hipotetskog djeteta ako se uračuna donatorov i DNK primatelja.
Uz to su tvrdili da će njihovi klijenti moći unijeti tek svoje podatke i zatim vidjeti u kombinaciji s kojim donatorom bi mogli dobiti visoko dijete koje brzo trči, primjerice.
Nakon velike pobune kritičara, tvrtka je izjavila da ipak neće nuditi uvid u donatorove gamete, nego da će roditelji uz pomoć kalkulatora moći samo izračunati koje bi osobine njihovo dijete moglo naslijediti od njih samih.
Izbor kao iz kataloga
Iako još nismo došli do te faze da budući roditelji mogu sjediti u prvom redu i iz kataloga birati osobine djeteta kakvo bi im se moglo svidjeti, vrlo je lako moguće da nas to čeka u ne tako dalekoj budućnosti. Na prvoj stranici kataloga vjerojatno će biti inteligencija i zdravlje, ljepota na trećoj, a sportske sposobnosti pri kraju.
Najveći nedostatak svih ovih tehnika jest da se geni mogu probrati tek iz doniranih jajnih stanica i sperme. Također je procedura usporena jer tek mali broj embrija može biti proizveden i testiran u jednom IVF-PGD-u.
Ova ograničenja vjerojatno će podići i potražnju za genskom terapijom. A ako ona stvarno bude mogla učiniti sve što znanstvenici obećaju, roditelji će moći ići puno dalje od jednostavnog odabira željenih atletskih sposobnosti, jer će moći unijeti neograničen broj gena u embrije, a možda čak i gamete.
Nacrti za takve tehnike već postoje, ali podizanje istraživanja na tu višu razinu ono što je izaziva kontroverze i o čemu još trebamo dobro razmisliti, piše IFL Science.
