Lako moguće da je zajednički predak svih viših živih bića na svijetu, od mahovine i stabala do ljudi, prije dvije milijarde godina i kusur izgledao poput mikroba čije su tragove DNK-a znanstvenici pronašli na dubini od oko 2350 metara, odmah pored izvora vrele vode na oceanskom dnu između Norveške i Grenlanda. Zbog vreline geotermalnog izvora koji vruću, crnu vodu suklja poput dimnjaka, mjesto je odavno poznato kao "Lokijev dvorac", po drevnom nordijskom bogu Lokiju, a u priči o porijeklu vrsta središnje mjesto ima mikrob prigodno nazvan "Lokiarchaeota".
O čemu je riječ? Svako živo biće koje ste ikada vidjeli golim okom, je eukariot; počev od komaraca, stabala i vrganja do ježinaca, svoje kućne mačke, susjeda ili, zašto ne, vas samih koje svako toliko promatrate u ogledalu. Prokarioti, u koje se ubrajaju i bakterije, e pa nekoć se smatralo da su iz njih prije onih dvije milijarde godina i kusur evoluirali svi eukariotski, viši oblici života na Zemlji. Osnovna razlika je u tome što eukarioti imaju staničnu jezgru, dok prokarioti nemaju. Postoje još i arheje, uglavnom nalik prokariotima, a s DNK i nekim karakteristikama eukariota.
A znanstvenici su uvjereni da su na osnovi pronalaska Lokiarchaeota iz "Lokijevog dvorca" odgonetnuli kako su naši prapreci prije milijardi godina dobili staničnu jezgru, zbog čega su vremenom postali sposobni graditi višestanične oblike života. Sve je počelo 2010. kada su švedski mikrobiolog Thijs Ettema sa Sveučilišta u Uppsali i njegovi kompanjoni 15 kilometara od Lokijevog dvorca s dna sastrugali nešto sedimenta i potom ga stali proučavati na sve zamislive načine. Lokiarchaeotu, zapravo, nikada i nisu upecali, jer je na takvim morskim dubinama život tako rijedak da bi to bilo kao da nasumice idu upecati nešto iz npr. Zemljine orbite.
Ali su zato prvo naslutili, a zatim i složili njegov DNK na osnovi fragmenata koje su otkrili u talogu s oceanskog dna. Genom koji su otkrili ispalo je da sadrži 5381 gena jednostaničnog bića. I to takvog da mu 32 posto proteina iz genoma ne odgovara nijednom poznatom proteinu, 26 posto ih nalikuje arhejama, a 29 posto bakterijama. Već u svom članku u znanstvenom časopisu Nature iz 2015. znanstvenici su stali objašnjavati da su sličnosti takve da je mikroorganizam koji su otkrili, po svoj prilici takav da predstavlja evolucijsku točku iz koje je evoluirao sav složeni život na svijetu. Pa tako i kralježnjaci, sisavci, primati, ljudi...
I dok su bakterije i arheje nastale prije nekih tri milijarde godina, znanstvenici Gautam Dey, Mukund Thattai i Buzz Baum sada su objasnili u vlastitom objavljenom radu kako je nešto jednostanično bez jezgre moglo postati jednostanično s jezgrom. Za sve je kriv, kako su sami prekrstili čudesni mikrob, "Loki". Riječ je naprosto o simbiozi. Jedan mikroorganizam bez jezgre "nanjušio je" kod mikroorganizma bez jezgre druge vrste neka korisna svojstva, neke osobine DNK koje bi njemu koristile i stao malo pomalo posezati za njima sve dok nije sasvim "progutao" drugi mikroorganizam. Ovakva pojava trgovine svojstvima DNK ni danas nije nepoznata. Baum konkretno navodi da je u slučaju Lokija po svoj prilici bila riječ o enzimima koje je nekakva arheja skužila da može kopirati iz bakterije u svojoj blizini.
A kako joj je bakterija koju je vremenom usisala bila tako izrazito korisna, ona ju nije probavila, nego su nastavile simbiotski živjeti. Još neko vrijeme i bakterija se pretvorila u jezgru jednostaničnog organizma koji je prije bio arheja, a sada je postao prvi eukariot, praroditelj svega što je tijekom narednih milijardi godina evolucijski eksplodiralo diljem planeta. Iako znanstvenici navode da je pred njima još jako puno posla za točno objasniti i dokazati kako je išao svaki konkretni korak, u grubim crtama to je otprilike to, posljedica pronalaska iz mulja iz okolice čađavog, vrelog geotermalnog izvora s dna Atlantskog oceana.
