Postojanje fantomskog Planeta X (Planeta 10) astronom Daniel Whitmire postavio je kao teoriju još 1985. U međuvremenu je njegov nesuđeni Planet X, čije postojanje još nismo potvrdili, postao Planet IX zato što je Pluton, na užas dijela znanstvene zajednice, izbačen iz skupine velikih planeta. Usto, Whitmire je u svom najnovijem radu objavljenom u mjesečniku Kraljevskog astronomskog društva postavio tezu po kojoj bi Planet IX bio odgovoran za izumiranje živih vrsta na Zemlji svakih 27 milijuna godina.
Njegov Planet IX, za koji postoje ozbiljne indicije da bi doista mogao postojati, i to točno određene mase i putanje, kruži oko Sunca, smatra on, po malo nagnutoj ravnini u odnosu na one u kojoj oko Sunca kruže ostali planeti. Prema Whitmireu, njegov bi se planet nalazio na udaljenosti od Sunca 100 puta većoj od one između Sunca i Zemlje, te bi bio mase između jedne i deset masa našeg planeta.
U tom slučaju njegov bi krug oko matične zvijezde trajao 27 milijuna godina, odnosno svako toliko planet bi ulazio u Kuiperov pojas u kojem na velikoj udaljenosti, daleko iza Neptunove staze, kojekakve kamenčine također kruže oko Sunca. Planet IX u tom bi slučaju gravitacijskim utjecajem gurao svo to kamenje prema Suncu koje mi potom primjećujemo kao komete koji nas posjećuju iz dubokog svemira.
Upravo zato, smatra Whitmire, svakih 27 milijuna godina imamo pljuskove kometa koji ugrožavaju život na Zemlji i, osim direktnih pogodaka, svojim masovnim prolascima donekle smanjuju količinu svjetla kojom Sunce obasjava Zemlju. Geolozi i paleolozi doista su utvrdili čudnu pravilnost od 27 milijuna godina između svakog izumiranja vrsta. Izumiranja su nekad veća, nekad manja, ali matematički obrazac apsolutno je siguran, i to tijekom najmanje posljednjih čak pola milijarde godina.
Astronomski proračuni, doduše, navode na zaključak da bi Planet IX od Sunca u stvari trebao biti udaljen oko 1000 udaljenosti između Zemlje i Sunca i posljedično biti puno masivniji nego u njegovom modelu. No, za taj dio postoji veliki prostor da se sve na kraju izjednači jer u cijeloj priči postoji mnoštvo nejasnih i nepreciznih mjesta koja mogu utjecati na konačne rezultate.
