Zamrzavanjem bi se moglo spasiti i petinu onih koji smrtno stradaju
Bila je veljača 2015. kad se 25-godišnji Don Smith zafrkavao po povratku sa zabave u susjednom gradiću Tresckowu u svoj gradić MacAdoo u Pennsylvaniji. Hodao je unatraške. I u jednom trenutku pao, razbio glavu, da bi sljedećih devet sati ostao ležati na ulici na temperaturi od -20°C. Kad ga je hitna ujutro napokon pokupila, nisu mu radili ni srce ni mozak. Dva sata su ga polako zagrijavali prije nego što su mu u krvotok upumpali zagrijanu krv, izrazito zasićenu kisikom. I onda, abrakadabra, srce mu je proradilo samo od sebe. Još koji dan poslije, mozak mu je pokazao normalnu aktivnost. Izgubio je, doduše, prste na nogama, kao i male prste na rukama kao posljedicu smrzavanja, ali se za mjesec dana potpuno oporavio.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
