Velika Britanija razmišlja o potpunoj zabrani korištenja mokrih maramica. Proizvod je to kojeg Britanci često bacaju u svoje zahodske školjke i koji je u kanalizaciji Londona pomogao stvoriti nakupine smeća i organske tvari s masnoćama koje ozbiljno "zablokiraju" odvode, pa dolazi do poplava i skupih popravaka.
Na razini države se planira u potpunosti zabraniti korištenje i odlaganje nereciklirane plastike do 2042. godine, a Britanija nije jedina zemlja koja razmišlja o potpunoj zabrani maramica koje se sastoje od gotovo nerazgradive mikroplastike.
Europska unija također, u sklopu studije o mikroplastici, najavljuje da će "razmisliti što bi se po tom pitanju moglo učiniti". Australija je početkom mjeseca kaznila kompaniju Pental sa 700.000 dolara zato što su oglašavali da su White Kings maramice razgradive te da ih se može bacati u wc, što se pokazalo netočnim.
Problem je što je riječ o izrazito popularnom proizvodu bez kojeg život više ne mogu zamisliti roditelji male djece, medicinske sestre, putnici i mnogi drugi. Ekološkoj kataklizmi posebno pridonose stotine tisuća kućanstava koji mokre maramice ne bacaju u smeće, već u wc školjku.
Guardian povijest mokre maramice opisuje kao povijest globalnih nejednakosti, konzumerizma i ne sagledavanja posljedica. Čak 60 godina nakon što je maramica osmišljena godišnje ih se iskoristi 450 milijardi, što je oko 14.000 svake sekunde.
Istraživanja tržišta pokazuju kako su upravo takvi higijenski pokazatelji idealne ilustracije razlike između onih koji "imaju" i onih koji "nemaju". U siromašnim zajednicama upotreba je gotovo na nuli. Kako raste zarada tako raste i kupovina te korištenje skupljih higijenskih proizvoda koji nisu "nužnost".
I dob igra veliku ulogu. Mlađe generacije čiji su roditelji njima stražnjice brisali mokrim maramicama skloniji su kupovini i korištenju istih. Zaposlene majke su glavno tržište.
Za proizvodnju mokrih maramica zaslužan je KFC lanac restorana (Kentucky Fried Chicken). Upravu tih restorana Arthur Julius, inovator koji je maramice i osmislio, uvjerio ih je kako bi bilo fantastično nakon što se gosti najedu piletine da u nešto mogu obrisati masne ruke. KFC je od tada podijelio gotovo milijardu mokrih maramica. To je, pak, samo mali dio svega što se potroši. Male promjene u proizvodnji dovele su do alkoholnih maramica, maramica za bebe, dezinfekcijskih, antibakterijskih, za uklanjanje make-upa, protiv insekata itd...
Mikroplastika koju te maramice sadrže ozbiljan je zagađivač kojeg možemo naći i u ribi koju jedemo, vodi koju pijemo, a zagađuje i mora, oceane te tlo.
Dimenzijama je mikroskopska, maksimalno do pola milimetra, nevidljiva golim okom, a nanosi mnogo štete. Mikroplastika najčešće nastaje "razgradnjom" većih komada plastike, mikročesticama nadodanim kozmetičkim i higijenskim proizvodima, polimerskim materijalima koji se odvajaju od tkanina tijekom pranja.
"Oceani i mora lišeni plastike moraju biti cilj građanima, kao i EU i njezinim znanstvenim programima. Misija je imati jasni cilj kako reducirati "dotok" plastike u mora i oceane i to za 90 posto, kao i maksimalno očistiti mora, oceane i priobalno područje", kaže dr. Mariana Mazzucato sa University Collegea London.
Nakupine masti koje su nastale u kanalizaciji prepune su bakterija koje mogu biti i potencijalno smrtonosne. Ne samo da su opasne za operativce koji tamo rade već i za javnost, a mogu dovesti i do poplava ako se cijevi i odvodi potpuno začepe.
"Bitka za kanalizacije svakodnevni je zadatak o kojem većina građana ne zna ništa. Najčešće pronalazimo kondome, papirnate krpe za ruke, pelene, štapiće za uši i mokre maramice, a sve zajedno drži mast", kaže Andy Sanders iz londonskih kanalizacija.
Testovi pokazuju kako je većina mokrih maramica, iako ambalaža tvrdi suprotno, zapravo potpuno nerazgradiva.
