Dubrovački biolozi genetičkim su metodama konačno potvrdili postojanje zasebne vrste meduze u Jadranu, nakon više od stotinu godina znanstvenih polemika.
Kako su priopćili sa Sveučilišta u Dubrovniku, meduza "Bougainvillia triestina", velika do jedan centimetar, pronađena je do sada u Malostonskom zaljevu, Pločama, Hvarskom kanalu i Tršćanskom zaljevu.
Meduze su zvonolike morske životinjice iz velike skupine žarnjaka za koje se zna da nastanjuju svjetska mora duže od pola milijarde godina. Dobile su ime po liku iz grčke mitologije, lijepoj djevojci Meduzi kojoj je božica Atena prekrasnu kosu pretvorila u zmije otrovnice.
Hrvatska imena za meduzu također pokazuju njezinu neobičnu povijest: na jednom dijelu Jadrana zovu je klobuk, na drugom misečina, na trećem pizdurinka, na četvrtom zlogodina, uključujući još niz drugih imena.
Nedugo nakon što je prvi put opisana, znanstvenici su odbacili da se radi o novoj vrsti "Bougainvillia triestina", nego o već postojećoj vrsti "Bougainvillia muscus" za koju je poznato da je sklona promjenama izgleda jer se vješto prilagođava okolišu.
To se opet ponovilo tijekom 20. stoljeća s drugim vrstama, te neposredno prije nego su znanstvenici Instituta za more i priobalje Mirna Batistić i Rade Garić objavili znanstveni članak u međunarodnom znanstvenom časopisu "Marine Ecology - an evolutionary prespective", u kojem su genetičkim metodama sekvenciranja DNA dokazali da je to zasebna vrsta. Najbliži živući srodnik joj je, tvrde ti znanstvenici, vrsta "B. carolinensis" koja živi uz atlantske obale Sjeverne i Južne Amerike.
Dubrovački institut je poznat po svom istraživanju planktona i morske ekologije. Prije nekoliko godina bili su domaćini velikom međunarodnom projektu tijekom kojeg su primjenjivali cijeli niz metoda, a iz kojeg je nastao veliki broj znanstvenih radova.
Početkom prošlog desetljeća istaknuti dubrovački morski biolog Adam Benović (1943 – 2011) otkrio je u Mljetskim jezerima jednu iz skupine meduza Aurellia, čiji se najbliži srodnici nalaze u Arktiku, Pacifiku i Atlantiku.
Benović je uspio dokazati da meduze mogu poslužiti kao indikator stabilnosti tzv. oligotrofnog pelagičkog ekosustava.
