Ekonomisti zabrinuti: Plaće ne rastu iako nezaposlenost pada

Središnje su se banke i ekonomisti proteklih godina intenzivno bavili pitanjem zašto plaće nisu narasle. Prosjek nezaposlenosti, piše The Economist, u razvijenim je ekonomijama oko 5.3 posto, niže negoli u doba prije financijske krize. No, čak i u Americi plaće rastu manje od 3 posto godišnje. O tome je nedavno raspravljala i Europska središnja banka.

Najnoviji podaci pokazuju kako je problem s kojim se susreću bogate ekonomije ne to da se nominalni rast plaća nije prilagodio ekonomskim uvjetima već da inflacija "jede" dio kolača i plaće stagniraju. Realna nadnica u Europi i SAD-u slabo raste iako se temeljna plaća (bez dodatak za prekovremeni, varijabilne dijelove, bonuse) povećala.

DRUGAČIJA VREMENA Ekonomix Raste prodaja luksuznih stvari, a kupci su - mladi

Jedan od uzroka je i cijena nafte, kako je cijena "brent" sirove nafte pao sa 110 dolara po barelu 2014. na 30 dolara po barelu 2016. Od tada realna je nadnica pomalo narasla dok su se tržišta "stisnula", ali s plaćama je narasla i inflacija skupa s cijenama barela nafte koji su se približili 75 dolara po barelu. To znači da većina radnika još nije osjetila niti jedan benefit rasta globalne ekonomije koji je krenuo 2017. godine. U Americi i Europi, realna je nadnica jedva da raste baš kao i prije pet godina kada je nezaposlenost bila puno viša.

Na duge staze, piše Economist, promjene u plaćama su povezane s promjenama u produktivnosti radnika, koja je polagano svugdje rasla od kraja financijske krize. U prvoj je četvrti ove godine američka produktivnost rasla samo za 0.4 posto, no mnogi misle da će se opet pokrenuti. No, da bi Amerika ispunila sve najavljeno produktivnost mora rasti brže. U drugoj polovici 2017. produktivnost je u Britaniji najviše narasla od 2005. godine. Banka Japana smatra da tvrtke ulažu u znatno povećanje produktivnosti tako da ne moraju isplaćivati veće plaće podizanjem cijena.

Nema više Ekonomix Loša vijest za Hrvatsku: Došao je kraj 'lakom novcu' u EU

No, niti porast u produktivnosti ne bi garantirao bolja vremena za radnike. Posljednjih desetljeća udio BDP-a koji odlazi na rad, a ne na kapital, pada jer realna plaća raste sporije od produktivnosti. U razvijenim zemljama udio radnika smanjio se s gotovo 55 posto na oko 51 posto između 1970. i 2015. godine, tvrde znanstvenici sa MMF-a. Objašnjavaju to i padom članstva u sindikatima, u kombinaciji s rastućim offshoringom i outsourcingom, koji pogoršavaju radnu snagu pregovarača. Nedavno su ekonomisti predložili da "pad" može biti povezan s porastom tvrtki poput Googlea koji dominiraju tržištima i imaju niske troškove rada u odnosu na ogromnu dobit.

Neke države, poput Italije i dalje trpe golemu nezaposlenost, veću no iz razdoblja prije financijske krize. Takve zemlje mogu utjecati na globalnu raspodjelu nadnica sada kad se dobra proizvode u međunarodnim kompanijama i prodaju na globalnom tržištu. U nedavnom članku Kristine Forbes sa MIT-ja zaključila je kako je utjecaj globalnih uvjeta postao mnogo važniji od utjecaja lokalnih uvjeta. Philip Lowe, guverner australske Centralne banke, rekao je kako ga "kompanije koje se trude pronaći radnike kojima kaže da ih više plate" gledaju kao luđaka te mu krenu objašnjavati kako je "kompetitivan svijet postao".