Ono što primjećujemo u Hrvatskoj, da nam iz EU često stižu proizvodi slabije kvalitete od onih koji se mogu naći na Zapadu, primjećuju građani svih bivših socijalističkih članica EU-a. Problema se sad dohvatio i BBC; Možemo li očekivati da proizvodi u istom pakiranju budu iste kvalitete? Nakon što su komunističke vlasti pale po srednjoj i istočnoj Europi, tržišta tih zemalja naglo su preplavile robe koje su do tada tamo bile nedostupne.
Danas, ono što se može pronaći u dućanima i supermarketima na Zapadu, može se naći i na Istoku. Globalni kapitalizam je u tom dijelu održao riječ. Međutim, Česi, Slovaci, Poljaci, Mađari, BBC ne navodi i Hrvate, pa i druge, počinju uviđati da često u identičnim pakiranjima ne nalaze ono što bi našli u, primjerice, Parizu ili Berlinu. U njemačkom supermarketu kupac iz Češke, Petr Zedinek, drži u ruci konzervu tune i izbliza je razgleda s konspirativnim sjajem u oku.
"Konzerva tune", kaže. "Da", uzvraća mu britanski novinar Rob Cameron. "Košta jedan euro", primjećuje Zedinek. "Da", opet mu potvrđuje Cameron. "U Češkoj ovakva konzerva košta 1,5 eura", objašnjava problem Zedinek. "Aha", počinje razumijevati Cameron, a onda Zedinek otkriva još jednu razinu podvale: "U ovoj je konzervi riba kvalitetna, unutra su cijeli komadi, a ne kaša koju prodaju preko granice." Zedinek je potom u dvoja kolica koja guraju on i njegova 19-godišnja kći Klara, ubacio nekoliko limenki.
Njegova supruga Sarka je u blizini, ispituje jogurt. Zedinek novinara potom vodi do velikog frižidera punog dimljenog mesa. Otvara vrata i poseže za paketom kobasica kako bi pokazao na sitni natpis na poleđini. "Hrenovke. Pogledaj postotak mesa", pokazuje na oznaku 87%. "Pokušaj pronaći takve kobasice sa 87% mesa u češkom supermarketu", pobjedonosno kaže i baca nekoliko paketa u kolica. Cameron i sam uzima jedan.
Nakon kupnje, svi skupa se odvoze automobilom nekih 20 minuta vožnje u njihov dom u mjestu Modlany, nedaleko od grada Teplice u Češkoj. Supermarket koji su posjetili nalazi se u njemačkom gradiću Altenberg, smještenom tik uz granicu Njemačke, odnosno njene pokrajine Saske, s Češkom. U kupnju, kažu, odlaze triput mjesečno, svaki put se vraćaju s krcatim prtljažnikom Škode. Nisu jedini. Na parkiralištu njemačkog supermarketa polovica tablica su češke, unutra je jedini jezik koji se čuje češki.
Jedini koji govore njemački su blagajnici. "Zvuči ludo voziti u drugu zemlju u kupnju namirnica. Ali je naprosto tako. I kad uspoređuješ proizvode, vidiš da su istih pakiranja, ali da se unutra krije nešto sasvim drugačije. To je vrlo žalosno", kazala je Sarka. "Ponekad se čini kao da smo poput nekakvog stovarišta smeća za proizvođače. Ono što ostane, to šalju u Češku." A je li to zakonito prema zakonima EU-a?
Čarobna riječ je rupa u zakonu. Prema zakonima EU proizvođači hrane imaju pravo prilagoditi proizvode lokalnom ukusu, čak ako je isto pakiranje. U svim slučajevima, ipak, sastav mora biti jasno naznačen. Tako se došlo do situacije da su Zedinekovi, kao i stotine, vjerojatno i tisuće ili i više obitelji, otkrili ono za što vjeruju da su nevjerojatni razmjeri zavjere nekih europskih trgovaca. Nije samo riječ o uvjerenju da je hrana na Zapadu bolja.
Oni tvrde da su isti proizvodi, pakirani identično i pod istim imenom, u srednjoj i istočnoj Europi, lošije kvalitete. "Uzmi ovaj ledeni čaj", kazao je Cameronu nešto poslije češki ministar poljoprivrede Marian Jurecka, dok mu je pokazivao svoju PowerPoint prezentaciju u donjem domu parlamenta. Bila je to slika loga pića koje se prodaje po europskim supermarketima i benzinskim crpkama.
"Pakiranje, boca je identična u Njemačkoj i u Češkoj. Ali, u Češkoj ima 40 posto manje prirodnog ekstrakta čaja. I još je skuplji nego onaj u Njemačkoj", otkrio mu je. Opet je kliknuo. "Ili meso, konzerva u Njemačkoj izgleda isto kao ona iz Češke. Samo, ova iz Njemačke sadrži svinjetinu, dok je ona iz Češke punjena piletinom." Ministar mu je prikazivao podatke iz istraživanja koje je provelo Sveučilište za kemiju i tehnologiju iz Praga na 24 proizvoda; kava, sir, margarin, čokolada...
Prvo su ih kušali osobno, a onda su ih još slali u laboratorij. Osam analiziranih proizvoda, ili 35 posto, bili su mjerljivo lošije kvalitete ili sastava. Ministar Jurecka je skeptičan oko tvrdnji proizvođača da je riječ o prilagođavanju regionalnim ukusima. To što rade, kaže, možda i nije nezakonito, ali je nemoralno. Tako su on i kolega iz Mađarske prionuli prikupljati podatke kako bi ih poslali Europskoj komisiji.
Žele izmijeniti zakon kako bi to zaustavili. Problem je postao prioritetan Višegradskoj skupini; Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Poljskoj. Kao što je poznato, isti problem prisutan je i u Hrvatskoj. Naša zemlja također je tražila detaljnu usporedbu proizvoda, a rezultati istraživanja očekuju se u rujnu.
