Geografski položaj sam po sebi ne mora mnogo značiti. U pozadini može biti riječ o kulturološkim i tradicijskim vrijednostima proizašlih iz religijske pripadnosti. Iako je kršćanstvo dominantna religija u cijeloj Europi, postoje nezanemarive razlike u kulturi, tradiciji (kao i arhitekturi, umjetnosti) među zemljama, ovisno o tome prevladava li u njoj katoličanstvo, pravoslavlje ili protestantizam. Sljedeća slika ispituje upravo to - postoji li veza između religijske pripadnosti i kohabitacije roditelja i odrasle djece. Radi jednostavnosti, ovdje katoličanstvo i pravoslavlje promatramo zajedno, budući da su između te dvije vjeroispovijesti manje razlike nego što je to slučaj uspoređujemo li ih s protestantizmom.
Napomena: Za svaku zemlju se promatrao postotak katolika i pravoslavaca, te se za analizu odabrao veći broj od ta dva.
Promotrimo li Sliku 4., čini se kako religijska pripadnost ima vrlo veliku ulogu u načinu života europskih obitelji. Zemlje s visokim stopama pripadnosti katoličkoj ili pravoslavnoj vjeri imaju u prosjeku značajno viši postotak kohabitacije roditelja i odrasle djece. S druge strane, u zemljama s vrlo niskim postotkom deklariranih katolika i/ili pravoslavaca, poput skandinavskih zemalja ili Ujedinjenog Kraljevstva, kohabitacija je značajno rjeđa. Zanimljivo je primijetiti da se upravo religijskom pripadnošću u većoj mjeri mogu objasniti razlike u postotku kohabitacije među europskim zemljama, nego što to možemo pomoću razlika u ekonomskoj razvijenosti i drugim pokazateljima koje analiziramo. Naime, koeficijent determinacije (R2) u ovom slučaju iznosi 0,62 i veći je nego kod ijednog drugog pokazatelja.
Vlasništvo nad nekretninama
Jedno od obilježja hrvatskog društva je iznimno velik postotak vlasništva nad nekretninama u kojima se živi. Čak 90% stambenih nekretnina u Hrvatskoj u vlasništvu je osoba koji u njoj žive, čime smo među europskim rekorderima (odmah iza Rumunjske i Litve). U Švicarskoj je taj udio tek 42,5 posto. S obzirom da se obiteljski život u unajmljenoj nekretnini u Hrvatskoj ne smatra uobičajenim te nije nešto što se uklapa u društvene norme, možda je upravo društvena "fiksacija" na vlasništvo nad nekretninama nešto što priječi mlade da se odvoje od roditelja. Priznajte da niste jednom čuli rečenicu "zašto bih plaćao nekome najam i bacao novac, kad mogu besplatno živjeti s roditeljima dok ne uštedim za vlastitu nekretninu".
Ispitivali smo postoji li veza između postotka vlasništva nad nekretninama u europskim zemljama i kohabitacije roditelja i odrasle djece. Čini se da postoji. Naime, zemlje s višom stopom vlasništva nad nekretninama imaju u prosjeku značajno viši postotak mladih u zajedničkom kućanstvu s roditeljima.
Vratimo se ekonomiji
Na kraju, vratimo se ekonomskim pokazateljima. Često se može čuti da je situacija na tržištu rada jedan od ključnih čimbenika zašto se mladi u RH teže odvajaju od roditelja. Čini se da to u određenoj mjeri odgovara istini. Analiza je pokazala kako je na uzorku europskih zemalja nezaposlenost među mladima (25-29 godina) značajno pozitivno korelirana s postotkom kohabitacije te iste dobne skupine s roditeljima. Međutim, koeficijent determinacije (0,28) manji je nego kod drugih pokazatelja koje smo prethodno analizirali, što znači da ta veza nije suviše jaka.
Također, Hrvatska ponovno bilježi znatno viši postotak kohabitacije u odnosu na ono što bi se moglo očekivati s obzirom na stopu nezaposlenosti mladih u RH. Primjerice, zemlje poput Cipra s približno sličnom stopom nezaposlenosti mladih kao Hrvatska imaju čak 26 postotnih bodova nižu kohabitaciju roditelja i odrasle djece.
Konačno, netko bi mogao reći da nije samo nezaposlenost problem, već činjenica da se u Hrvatskoj vrlo teško nalazi posao na neodređeno, pa onda i mladi koji rade - rade na određeno vrijeme, što otežava njihovo stambeno odvajanje od roditelja. Analiza upućuje da se Hrvatska uistinu nalazi u grupi zemalja s najvišim postotkom mladih osoba zaposlenih na određeno vrijeme. Čak 42,8 posto mladih između 25 i 29 godina zaposleno je uz privremeni ugovor o radu, što je četvrta najviša stopa u Europi (iza Španjolske, Portugala i Poljske).
Premda je pozitivnog predznaka, veza kohabitacije i rada na određeno na razini cijele Europe nije statistički značajna, što potvrđuje i koeficijent determinacije od samo 0,02. Naime, zemlje s najnižim postotkom kohabitacije roditelja i odrasle djece (poput Danske, Švedske, Finske ili Nizozemske) imaju iznadprosječan postotak ugovora na određeno vrijeme kod mladih. S druge strane, neke zemlje s iznadprosječnom razinom kohabitacije (poput Malte, Slovačke ili Grčke) imaju ispodprosječne stope rada na određeno vrijeme među mladima. Sve to ne znači da iznadprosječne stope rada na određeno nemaju utjecaja na odluke mladih osoba u RH da ostanu živjeti s roditeljima, već samo da na europskoj razini ne postoji statistički značajna korelacija koja bi to potvrdila. Za konkretnije zaključke na primjeru Hrvatske potrebno je provesti konkretnije znanstveno istraživanje.
Uz još jednom dužnu napomenu da korelacija nije isto što i uzročnost, ovakve korelacije ipak mogu pružiti dobru sliku o potencijalnim uzrocima pojedinih trendova te poslužiti kao okvir za buduća znanstvena istraživanja iz područja demografije.
Dr. sc. Tomislav Globan je docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Na istoj instituciji voditelj je istraživačkog centra MacroHub. Stavovi autora ne odražavaju nužno stavove institucije u kojoj je zaposlen.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Još da dodam nešto uz to. U zemlji gdje se BDP mjeri prema količini uvoza i potrošnje neki podaci ne mogu biti realni.Komparacija s drugim zemljama i regijama nije moguća radi specifičnosti situacije prostora.Isto tako imate tehnički dobre procjene ali ... prikaži još! se vidi da vam je falilo dovoljno podataka(prepisani podaci na uzorku)da bi analiza bila detaljiziranija. Niste trebali navoditi moguće razloge ostanka te čimbenike. Striktno se držati jedino procjene.
Opet donosite subjektivne zaključke na temelju statističkih podataka.Istraživanje bi mnogo kvalitetnije moglo biti obavljeno kada bi bili uključeni vanjski faktori.Mladi ostaju radi životnog standarda i opće nesigurnosti. Isto tako trebali bi se posvetiti masovnom egzodusu mladih a ne ovim pi*****jama ... prikaži još!a .Pogledajte informacije kako završe mladi kada nemaju drugoga izbora nego da žive samostalno u HR, recimo iz državne skrbi.Povrh toga je najveći problem nepravda.Imam 22g i živim samostalno.