Svakoga ljeta Europu zakrče i zaguše turisti kojih je posljednje desetljeće toliko da često višestruko nadmaše broj lokalaca. Mjesta koja obvezno 'morate' vidjeti pretvore u dugačke, ljepljive redove koji nalikuju na Disneyland i najbolji su primjer globalne pošasti koju utjelovljuje turizam, posebice turizam kakvog imamo danas. Diljem cijelog svijeta putovanja postaju dio nekakvog standarda. Međunarodna su putovanja, primjerice, narasla za šest posto i nadišla prognoze stručnjaka, piše The New York Times.
Novinar se, kako bi dodatno ilustrirao svoju tezu, osvrnuo na vlastiti godišnji odmor u Europi sa suprugom i dvoje male djece. U Londonu su bili u Airbnb-u gdje je bilo nesnosno vruće, u Parizu ih je dočekao stančić s gredama koje se "raspadaju još od doba Napoleona", u Amsterdamu miševi i vlaga.
"Ne žalim se, jer ako su takve anegdote ono što sačinjava sjećanja onda ću ih ja imati pregršt. Treba napomenuti i kako bez servisa poput Airbnb-ja, portala kao što je TripAdvisor, i usluga poput Ubera, OpenTablea i Expedie, čitavo bi putovanje bilo mnogo skuplje, manje lagodno (na jedan način) i, vrlo neobično, manje autentično", kaže novinar.
No, upravo su iste te platforme, društvene mreže i tehnološka dostignuća omogućila da svijet postane globalno selo konstantno preplavljeno putnicima kojima je sve lakše i dostupnije. Taj je rast, piše New York Times, nekada možda bio priželjkivan i mnogi su o njemu sanjali. No postoji nešto što se naziva prihvatnim kapacitetom, jedan, laički rečeno, "prag" koji određena lokacija može prihvatiti bez da ugrozi svoje resurse, bili oni ekološki ili kulturološki.
Sve su glasniji i glasnogovornici koji zagovaraju da se putovanja ograniče, a mnogi su, u nadi da zaštite određena mjesta, već to i napravili, pa se više ne može olako posjetiti Machu Picchu, Veneciju kruzerom ili Petru na način na koji ste to mogli nekada.
"To je nivo turizma koji naprosto degradira uživanje i turista, ali i kvalitetu načina života domaćih. To kada na nekoj najljepšoj lokaciji stojite iza stotina i stotina drugih ljudi ne otkriva vam ništa o mjestu na kojem ste", kaže Justin Francis, šef kompanije "Responsible Travel", kompanije koja organizira "održiva" putovanja.
Za današnji "hiperturizam" treba kriviti, kaže Francis, činjenicu da su generalno gledano ljudi sve bogatiji, kao i tehnologiju i sve što ona pruža.
Napredak u avijaciji, sve više aviokompanija i porast low-cost kompanija smanjilo je cijenu prosječnog leta. Veći kruzeri su danas, bez pretjerivanja, kao plutajući gradovi (koje je, recimo, Venecija nedavno zabranila). A internet nam je ograničio bukiranje, davanje ocjena, mapiranje, dijeljenje domova, prijevoz i demokratiziralo gotovo svaki korak putovanja.
Ne treba zaboraviti niti važnost društvenih mreža.
"Nema razgovora o "hiperturizmu" ako ne spomenemo fenomen Instagrama i Facebooka, ono su na sučelju trenda. Prije 75 godina, turizam je bio o traženju iskustva. No, danas je to više o fotografiranju i gradnji "osobnog brenda". Sve je to postalo važnije od iskustva", kaže Francis.
Kaže da je u pitanju niz "sila", a održavanje turističke destinacije jest kao menadžeriranje prirodnog izvora, kao što je rudnik, uzgajalište riba ili nacionalni park. Održiva količina turista donosi dobit lokalnoj zajednici, dok previše turista uništava sve. Oni gradovi, piše New York Times, koji žele malo "smanjiti" broj posjeta moraju "nježno" obeshrabriti određene vrste turizma bez da se "pokopaju" na tržištu.
Mnogi za dodatnu razinu problema krive Airbnb koji je svojim cijenama i pristupačnošću postao motor "hiperturizma". U Amsterdamu su sve oštrija pravila o tome koliko građana iznajmljuje svoje domove, a sve više to počinje vrijediti i za London i Barcelonu.
No, Airbnb je i dalje "med i mlijeko" za sve one koji žele (i zapravo mogu) putovati, ali ne žele ostaviti tisuće dolara na hotele. U Amsterdamu 12 posto putnika ostaje u Airbnb-ju, u Barceloni 18 posto, a u Kyotu 22 posto.
Kompanija je, kao i Uber, do sada relativno uspješno odolijevala nametanju pravila i tvrdi kako su upravo oni odgovor na problem "hiperturizma", a ne njegov uzrok. Tvrde kako "proizvode" autentičnije iskustvo i više doprinose lokalnoj ekonomiji.
Između ostalog tvrde kako troše manje prirodnih resursa, a turiste "pobacaj" po lokaciji umjesto da su koncentrirani samo tamo gdje su hoteli. Chris Lehane, potpredsjednik kompanije, decidirano tvrdi kako oni direktnije i više doprinose lokalnim ekonomijama nego hoteli.
"Naši iznajmljivači zarade 97 posto novca. Naši gosti ostaju dulje od hotelskih gostiju i s obzirom da ne troše toliko na smještaj, svoj novac ostavljaju na drugim mjestima", kaže Lehane i tvrdi kako su uvijek spremni pregovarati i razgovarati s gradovima i zakonodavcima.
Na to spominje upravo Barcelonu, gdje je nakon puno rada i "raspada sistema" ipak sklopljen dogovor gdje je Airbnb maknuo višak, napravio sistem oporezivanja i pomogao onima koji iznajmljuju domove da se povinuju regulativama.
No, piše The New York Times, s obzirom na tehnološki napredak i brze promjene u svijetu samo je pitanje vremena kada će se izroditi neki novi problemi vezani uz "hiperturizam". Novi je "set" problema građani koji kupuju nove stanove kako bi ih rentali na platformama poput Airbnb-ja, što često krši lokalne zakone.
"Airbnb kaže kako se pokušavaju s time obračunati no pitanje je koliko to ima smisla i na koji se to način može napraviti", piše New York Times koji piše kako takvi slučajevi ozbiljno mijenjaju "lice i naličje" grada.
"Na kraju balade, sve je u brojevima. Kada je 1960. istinski započela era putovanja avionima bilo je 25 milijuna internacionalnih putovanja, a danas ih je 1.3 milijarde", ističe Tourtellot.
