Rizik automatizacije na zaposlenost najviši je u zemljama srednjeg dohotka gdje su veće potrebe za manje složenim, manje kognitivnim i manje kreativnim zanimanjima.
OECD je ove godine utvrdio da gotovo trećina svih radnih mjesta u Slovačkoj ima veliki rizik od automatizacije, jer ovise o proizvodnim poslovima, u usporedbi sa samo 12 posto radnih mjesta u Velikoj Britaniji.
Slično tome, zemlje poput Litve, Grčke i Turske suočene su s znatno većim rizikom od gubitka radnih mjesta od bogatijih zemalja poput Norveške i Sjedinjenih Država.
Zemlje u jugoistočnoj Aziji koje mnogo investiraju u proizvodnju jeftinih tkanina, automobila i elektroničkih proizvoda, mogle bi se suočiti s najvećim rizikom.
Međunarodna organizacija rada procjenjuje da je preko 137 milijuna ljudi - ili oko 56 posto plaćenih radnika u Kambodži, Indoneziji, u Filipinima, Tajlandu i Vijetnamu - pod visokim rizikom da će ih zamijeniti strojevi.
Još je važnije pitanje hoće li te zemlje moći krenuti putem prosperiteta i dostići ono što imaju tzv. azijski tigrovi poput Hong Konga, Singapura i Južne Koreje koje su ostvarile meteorski rast između 1960. i 1995. godine.
Prije tri godine ekonomist Dani Rodrik iz Sveučilišta Harvard napisao je izvješće za Program Ujedinjenih naroda za razvoj koji analizira kako je proizvodni sektor povijesno služio kao eskalator koji je zemlje iz siromaštva pogurao do statusa srednjeg i na kraju visokog dohotka.
Koristeći svoje brojnu radnu niskokvalificiranu radnu snagu siromašne su zemlje proizvodile odjeću, obuću, igračke, elektroniku, a to je potaknulo rast i razvoj, te omogućilo nova zapošljavanja njihovom stanovništvu. Budući da takve proizvodnje postaju automatizirane, nestat će tvorničke hale jer će čak i bogate zemlje otamo prebaciti proizvodnju na svoj teren.
Primjerice, proizvodnja pametnih telefona je već tako visokorobotizirana da u takvim tvornicama radi vrlo mali broj niskokvalificiranih radnika.
Istovremeno i proizvođači odjeće i obuće eksperimentiraju s potpuno automatiziranim halama, a roboti za šivanje mogli bi naposljetku dokinuti radnike odjeće s niskom stručnom spremom.
Kao što Christina Larson piše u knjizi "Zatvaranje tvorničkih vrata", ova vrsta pada proizvodnog zapošljavanja mogla bi ukinuti ono što je nekoć bio glavni stup ekonomskog napretka i razvoja.
Ako ove i druge zemlje poput njih ne mogu unaprijediti svoje obrazovne sustave na način koji povećava ljudski kapital dovoljno brzo da prebace stotine milijuna mladih ljudi na visokokvalificirane poslove i ne stvore društvo znanja, te će se države suočiti uskoro s masovnom nezaposlenošću.
Čak i stručnjaci s višim kvalifikacijama u Aziji mogli bi se suočiti s velikim problemom. Automatizacija će imati utjecaja na offshore službu za korisnike pozivnih centara i outsource - tvrtke za obradu podataka i IT, a koje trenutno zapošljavaju milijune radnika diljem Južne i Jugoistočne Azije.
Tehnologija još nije automatizirala sve službe za korisnike, ali stručnjaci predviđaju da će uskoro. Na Filipinima, gdje više od milijun ljudi radi u pozivnim centrima, bitno je pripremiti radnu snagu za automatizaciju kroz obuku za složenije i naprednije poslove.
Godine 2016. pozivni centri i outsourcing industrije generirali su gotovo 23 milijarde dolara prihoda, što odgovara 7,5 posto BDP-a ove zemlje.
Pomažući milijunima radnika da steknu nove vještine i prilagodbe brzim promjenama i novim zanimanjima također će biti zastrašujući zadatak u bogatijim zemljama. Prema Uredu za statistiku rada u SAD-u, gotovo 3 milijuna ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama rade kao činovnici, a upravo su to poslovi iznimno ranjivi na automatizaciju.
Velika većina njih su žene prosječne dobi oko 43,5 godine i s prosječnom plaćom nešto većom od 30.000 dolara.
Jedna od njih pet ima višu stručnu spremu. Mnoge od njih, ukoliko ne steknu bolja znanja, neće moći zadržati dosadašnji životni standard. Ali američki fakulteti i sveučilišta godišnje troše stotine milijardi dolara na studente - dok je savezna vlada trenutno spremna potrošiti samo 17 milijardi dolara na dodatnu edukaciju na poslu.
No čak ni visoko obrazovanje nije osmišljeno kako bi ispravno odgovorilo na razvojne i dinamične potrebe za ove zaposlenike u sredini hijerarhije, a čija radna mjesta traže nove vještine.
Četverogodišnji, redoviti sveučilišni stupanj možda nije najbolje rješenje za nekog tko radi već dvadesetak godina kao službenik i mora plaćati račune i režije. Zaposleni koji imaju obiteljske obaveze trebaju fleksibilniji i vremenski kraći način edukacije i vještine koje bi se mogle odmah primijeniti.
Da stvar bude gora,programi osposobljavanja koji trenutačno postoje u visokorazvijenim ekonomijama uglavnom su namijenjeni visokoobrazovanim i visokokvalificiranim radnicima s jedne strane ili pak onima sasvim nekvalificiranima s druge strane. Oni na srednjim razinama su sasvim zanemareni iako i njima prijeti opasnost od ukidanja radnih mjesta, baš kao i onim nekvalificiranima.
A problem je upravo velik jer će nova radna mjesta zahtijevati mnogo veću razinu znanja od onih ukinutih. Prema službi za istraživanje američkog Kongresa, 84.000 ljudi koji su radili u američkoj čeličnoj industriji 2016. godine proizvodili su 3 posto više čelika od gotovo 400.000 radnika 1980. godine.
Smanjena potreba za radnicima u američkim tvornicama znači da danas postoji oko 5 milijuna manje radnih mjesta u proizvodnji nego 2001. godine. Najviše poslova koji su nestali odnose se na radna mjesta kao što su zavarivanje, uklanjanje dijelova i rad na pokretnoj traci.
Istovremeno broj visokoobrazovanih radnika u proizvodnji, s diplomskim stupnjem porastao za je od 2000. godine za 35 posto.
U Sjedinjenim Državama, primjerice, radnici se masovno uključuju u online tečajeve, na kojima predaju eksperti koji su prepoznali potrebe raznih industrija, zatim se organiziraju kampovi na kojima se u nekoliko mjeseci može savladati vještina za neko IT zanimanje.
Za sad se takvi programi organiziraju uglavnom za one visokoobrazovane i žele dodatno poboljšati svoju zapošljivost ovladavanjem najsuvremenijom tehnologijom. Manji broj radnika na donjem kraju lanca, koristi takve programe.
NASTAVAK NA IDUĆOJ STRANICI...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kad ljudi ostanu bez posla tko će im kupovati proizvode?? Možda roboti???
Za hrvatsku nema stim problema,sa takvim vladama i njihovom pameču puno prije toga Hrvatska će nestati i problem riješen.
Umjetna intelegencija,a kaj su HDZ uhlebi navalili na posel,bit će rekorda,oslobodi nas Bože.