Jedan od glavnih izazova za obrazovne sustave širom svijeta je osigurati da se više budućih radnika poslijediplomske diplome koji će ih pripremiti za tržište rada u budućnosti.
U svojoj knjizi "Utrka između obrazovanja i tehnologije", ekonomisti s Harvarda - Lawrence Katz i Claudia Goldin opisuju kako ulaganja u obrazovanje na masovnoj razini mogu stvoriti čvrsti ciklus. Osiguravajući ljudski kapital kojeg tržište traži, ojačat će se produktivnost, povećati dohodak, rast i zajednički prosperitet.
Nasuprot tome, kada razine obrazovanja nisu zadržale korak i kad radnici nemaju vještine koje trebaju poslodavcima, kao što je to bio slučaj u SAD-u 70-ih godina prošlog stoljeća, potražnja za visoko kvalificiranim radnicima nadilazi ponudu, a socijalna nejednakost se oštro povećava. Visokoobrazovanima enormno rastu plaće, dok drugi stagniraju.
Samo je nekoliko izvanrednih zemalja koje mnogo ulažu u obrazovanje. Prije pedeset godina, obrazovne institucije i gospodarstvo Južne Koreje bile su u skladu s najsiromašnijim zemljama svijeta. Danas je Južna Koreja jedna od zemalja s najboljim svjetskim uspjehom u obrazovnim postignućima kroz socioekonomsku podlogu.
Economist Intelligence Unit je svrstao Južnu Koreju na prvo mjesto po obrazovanju u Indeksu spremnosti za automatizaciju. Stopa učenika koji su završili srednju školu je iznimno visoka - čak 90 posto. Predanost obrazovanju očituje se od obitelji i svakog kućanstva do vrha vlasti, a broj studenata je veći nego u drugim zemljama s kojima se uspoređuje.
Ali Južna Koreja je iznimka jer su se postignuća u obrazovanju posljednjih desetljeća smanjila i usporila u mnogim naprednim gospodarstvima, a zemlje s nižim dohotkom i dalje se bore s podizanjem većine svoje populacije na osnovnu razinu pismenosti.
Prema istraživanju OECD-a iz 2014. godine, broj mladih ljudi u dobi od 25 do 34 godina koji su bili manje obrazovani od svojih roditelja bio je jednak broju onih koji su bili obrazovaniji; muškarci u ovoj dobnoj skupini bili su još slabije zapošljivi od žena. Automatizacija će samo pogoršati taj problem.
Preispitivanje obrazovnih sustava i nastavnih programa kako bi se osiguralo da današnji učenici steknu vještine koje će ih opremiti za brzo mijenjanje tržišta rada, je iznimno važno. Neki su već s tim i započeli: Kanadska pokrajina Ontario obučava svoje mlade ljude kritičkom razmišljanju, komunikaciji, kreativnosti, suradnji i poduzetništvu. Čak i Kina čini poticaj da inkorporira kreativnost u osnovni nastavni plan i program.
Drugi izazov za obrazovne sustave nije samo koliko dobro podučavaju učenike nego i kad ih poučavaju. Singapur je prihvatio tehnologiju i automatizaciju, uz proaktivne korake za pripremu radne snage za promjene, uključujući olakšavanje pristupa kontinuiranom obrazovanju. Vlada je pokrenula inicijativu cjeloživotnog učenja, uz 370 dolara subvencije svim studentima u dobi od 25 i više godina kako bi im se omogućio pristup stotinama tečajeva usmjerenih na karijeru.
Postoje neke svijetle točke u Sjedinjenim Državama. Godine 2010., tadašnji gradonačelnik Chicaga, Richard M. Daley, obnovio je sedam škola nastojeći povećati broj učenika koji bi završavali maturu. Gradska je vlada stvorila partnerstva s više od 100 tvrtki da utječu na razvoj kurikuluma, savjetuju o tome koje su vjerodajnice najvrjednije i pomažu da srednjoškolsko obrazovanje postane komercijalno vrednije.
Nakon toga stopa maturanata u tih sedam koledža se gotovo udvostručila u samo četiri godine, i to između 2010 i 2014. Model Chicaga privukao je pozornost Svjetske banke kao program koji bi se mogao replicirati na globalnoj razini.
U Švedskoj, vijeće za osiguravanje radnih mjesta kojim zajednički upravljaju privatni sektor i sindikati, vraćaju na posao radnike koje je zamijenila automatizacija. Vijeća ih poučavaju vještinama koje su manje osjetljive na automatizaciju, a nezaposleni radnici dobivaju izdašnu pomoć pri edukaciji.
Švedska je vlada također poduprla neprofitni pilot program koji je omogućio profesionalno savjetovanje radnicima starijim od 30 godina da savladaju vještine koje će im omogućiti zapošljavanje, a to je znatno povećalo stopu onih koji su se javili na takvu edukaciju.
U susjednoj Finskoj pribjegli su još radikalnijem rješenju - univerzalnom osobnom dohotku. U finskom eksperimentu, pokrenutom 2017. godine i do kraja ove, vlada za 2000 nezaposlenih osigurava mjesečnu plaću od 660 dolara dodatka da bi ispitala utjecaj ovog prihoda na zapošljavanje. Iako Finska neće objaviti rezultate do trenutka završetka studije, druge zemlje, kao što su Kanada i Kenija, također eksperimentiraju s univerzalnim osnovnim dohotkom.
Skandinavske socijalne države su iznimne u dugoročnom planiranju. Izvan Sjeverne Europe, mnogi radnici koje je automatizacija ostavila bez posla, trebat će takvu podršku vlade kako bi se ublažio ekonomski udar.
Pravilno priprema za automatizaciju zahtijevat će dugoročnu viziju, moćne ciljeve i neposrednu akciju. Sami radnici trebaju biti u središtu ovog planiranja i stvaranja politike. Skora budućnost stvorit će milijune radnika koji će promijeniti karijere i radna mjesta, koji se vraćaju u školske klupe, ponovno obrazuju i prilagođavaju brzo mijenjajućem tržištu.
Razumijevanje očekivanja, preferencija i mentaliteta širokog raspona ugroženih radnika bit će ključno za projektiranje učinkovitih rješenja. Uspjeh će zahtijevati rješavanje širih strukturnih prepreka kao što su financijska nesigurnost, nedostatak pristupačne skrbi o djeci i loš prijevoz.
Ukoliko se u tim koracima napravi propust to bi moglo produbiti društvene podjele i pogoršati nejednakost, izazvati političku polarizaciju, nestabilnost, pa čak i globalnu nesigurnost.
To će također negativno utjecati na milijune radnika - duboko i osobno, a njihova budućnost ovisi politikama koje će pripremiti i provoditi njihove vlade.
Vlade su te koje bi se morale zauzeti za pružanje financijskih potpora za obrazovanje, kao i otvarati im mogućnosti da pristupe na do sad nepoznata tržišta rada, ali i dati obrazovne smjernice koje treba preustrojiti i prilagoditi.
Danas većina sustava, politika i programa još nisu postavljena za takva uspjeh i to je ono što se treba promijeniti odmah i sada.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kad ljudi ostanu bez posla tko će im kupovati proizvode?? Možda roboti???
Za hrvatsku nema stim problema,sa takvim vladama i njihovom pameču puno prije toga Hrvatska će nestati i problem riješen.
Umjetna intelegencija,a kaj su HDZ uhlebi navalili na posel,bit će rekorda,oslobodi nas Bože.