Zahvaljujući programu nagrađivanja putnika (frequent flyer), sve više ljudi dobiva besplatna egzotična putovanja kakva si inače ne bi mogli priuštiti. Pritom putuju u puno boljem razredu nego što bi sami mogli platiti i mnogi se pretvaraju u razmažena, cendrava derišta.
"Postoji cijela klasa putnika koji ostvaruju to pravo, a koji ne samo da vjeruju da su zaslužili da se prema njima odnosi bolje nego prema drugima, nego oni stvarno vjeruju da su bolji od drugih", kaže Christopher Elliott, turistički novinar i osnivač stranice elliott.org.
Elliott je napisao za USA Today članak u kojem je raspravljao o rastućem fenomenu "putnika sa srebrnom žlicom", točnije klasi putnika koji vjeruju da im njihov elitni status ili program vjernosti omogućuje da preuzmu kontrolu nad osobljem u zrakoplovu i zagospodare drugim putnicima.
Primjerice jedna žena, Camille Jamerson, ispričala je Elliottu da joj je jednom "naređeno" da svoje mjesto u prvom razredu prepusti drugom putniku koji je tvrdio da ima određeni status i da zato želi prijatelja iz ekonomskom razreda prebaciti na njezino sjedalo.
Jedan je pak zaposlenik - Brian - Elliottu prepričao incident koji se dogodio na vratima kad se 90 ljudi, od kojih su mnogi imali određeni povlašteni status u zrakoplovu, borilo da dobije jedno od 22 slobodna mjesta u višem razredu. "To zna biti zabavno gledati. Kako se odrasli muškarci i žene ponašaju kao djeca kad ne dobiju bolja mjesta, koja su očekivali."
Elliott je izjavio i da mu je jedna stjuardesa odala kako očekuje da će joj poslodavac uskoro reći da tim povlaštenim putnicima mora laštiti cipele.
A s obzirom da je sve više putnika koji imaju pravo na povlašteni status, njima se nudi više stvari nego ikad prije - luksuzne vožnje od terminala do zrakoplova, crveni tepih, veća sjedala, bolji obroci, pa čak i tuširanja. Upravo zato neki su putnici postali kao elitisti i starlete koji samo što ne pitaju ostale: "Znate li tko sam ja?!".
Kategorizacija ljudi stvara određena očekivanja
"Sve počinje s programom vjernosti. Jednom kad klijente počnete svrstavati u kategorije srebrnih, platinastih i zlatnih, te im govoriti da više vrijede što su u višem razredu, uvodite opasni elitizam", objašnjava Elliott i dodaje da se problem pogoršava novom grupom sakupljača bodova koji prate blogove koji pišu o tome kako prosječni putnici mogu sakupiti dodatne zračne milje i što brže se uspeti do superiornog statusa vjernosti.
"Oni ljude upućuju kako da iskoriste stvari kao što su pogrešne cijene i rupe u programu članstva. Recimo, da otvore četiri ili pet novih kreditnih kartica i kupuju na njih robu koju zatim vrate, iako tako dobivaju više besplatnih milja nego što bi im ikad moglo zatrebati."
Kao rezultat toga putnici dobivaju povlašteni status i postaju pravi elitisti. "Poruka je prilično jasna: Ne samo da smo pametniji i da zaslužujemo više od vas, nego smo i bolji od bilo koga na zrakoplovu."
Čak su i neke stjuardese primijetile ovaj fenomen.
"Mnogo aviokompanija je smanjilo svoje standarde s prioritetnim ukrcavanjem, nadogradnjama na letovima i ponudom besplatnih pića", kaže stjuardesa Sydney Pearl, autorica knjige "Diary od a pissed-off flight attendant".
"Zahvaljujući tim prednostima neki putnici su se počeli ponašati kao da su bolji od drugih i ponašaju se kao novopečeni bogataši. Uspješni ljudi, koji su navikli na višu klasu i određeni životni stil su općenito ugodni i skromni. No ovi novi bogataši su kao se*onje koji se prema drugima ponašaju užasno i zaboravljaju da se uskoro mogu naći natrag na mjestu s kojega su krenuli", kaže Pearl.
Čak i jeftine zračne tvrtke, bez prvog razreda, nisu imune na ovakve putnike. "Neki od naših čestih putnika se ponašaju kao da su vlasnici zrakoplova. Tu su trivijalnosti poput one da se naljute ako ne dobiju svoje omiljeno mjesto", komentirala je jedna stjuardesa koja je željela ostati anonimna.
S obzirom na to da su povlašteni navikli na sve veći luksuz, ekonomski razred im postaje toliko loš da pod svaku cijenu izbjegavaju smještaj u njemu, što je sasvim prirodno kad vide što sve dobivaju drugi povlašteni.
"Neki ljudi iskreno smatraju da su toliko važni da su zaslužili da se prema njima sjajno odnose, a da se prema drugima ne bi trebalo odnositi na isti način jer nisu toliko dobri kupci", kaže Elliott.
Psihologinja Ramani Durvasula vjeruje da je Elliott u pravu, pa kaže: "Na određeni način, zrakoplovni prijevoznici su poput loših roditelja koji su razmazili dio svoje djece zato što su im odani, pa su se sad oni pretvorili u razmažena derišta".
Durvasula je autorica knjige "Should I stay or should I go: Surviving a relationship with a nacissist", te ističe da su pogodnosti na koje su navikli korisnici programa nagrađivanja putnika, u kombinaciji s rigoroznim zračnim putovanjima, postali primjer narcizma.
"Ako jednoj skupini kažete da su posebni i da imaju pravo na sve, te im osigurate udoban let, oni će privremeno postati narcisoidni", objašnjava Durvasula i dodaje: "Oni će stvarno povjerovati da su posebni, tj. zahtijevat će da ljudi zbog njih mijenjaju sjedala, ne shvaćajući da taj njihov povlašten položaj traje samo dok su u zraku".
A kad tim ljudima njihov povlašteni položaj ne pruži sve što su zamislili, bolje se pazite.
"Ljudi su se spremni boriti za status i često se ne znaju nositi s tim kad ne dobiju sve što su zamislili. Kad dakle ne dobiju sve što misle da bi trebali, neće to dobro podnijeti. Pogotovo kad su desetak tisuća metara u zraku", kaže Durvasula.
Nisu svi isti
Srećom, nisu svi isti i neke stjuardese ne dijele isto mišljenje o putnicima sa "srebrnom žlicom".
"Iako se sve više ljudi ponaša loše, ne mogu reći da sam primijetila da je to u porastu samo u prvom razredu", tvrdi stjuardesa Heather Poole, autorica knjige "Cruising attitude: Tales of crashpads, crew drama, and crazy passengers at 35,000 feet".
"Kad putnik poludi u prvom razredu, to vas malo više prenerazi jer je njima ugodnije od ostalih putnika u zrakoplovu. U većini slučaja, sretni su što su izbjegli putničku klasu."
Stjuardesa Kara Mulder, koja piše blog "The flight attendant life", napominje da su povlašteni ljudi povlašteni gdje god se nalazili. "Većina ljudi nema prekidač kojeg može uključiti i isključiti. Cijena karte ne može odlučiti smatra li se netko posebnim ili ne."
Mulder napominje da odlučujuću ulogu u tome kako će se netko ponašati u zrakoplovu ima, prije svega, njegova osobnost. A s tim je suglasan i Elliott: "Važno je napomenuti da nisu svi u prednjem dijelu zrakopolova razmažena derišta. Postoji puno ljudi u prvom razredu koji su pristojni, a tek je mali postotak onih koji se ovako ponašaju."
Svejedno, ima pomoći i za one koji su zaboravili na lijepe manire. Elliott tako smatra da bi zračne tvrtke mogle, za početak, provesti reforme svojih programa vrijednosti i prestati svima govoriti koliko su posebni, jer to jednostavno nije istina. "Svi mi idemo na isto mjesto", govori on.
Elliott također želi da nestanu pretjerana udovoljavanja tim putnicima, kao što su skupocjeni automobili koji ih voze par stotina metara.
"Možda ne bi bilo loše da to što ćete uštedjeti micanjem bara ili tuš kabina iz prvog razreda, potrošite na to da povećate prostor putnicima na kraju zrakoplova."
Doduše, teško da će zračne tvrtke pristati na to, jer su im programi vrijednosti izuzetno važni.
Iako aviokompanije ne odaju specifične informacije, recimo o "frequent flyer" programima, Business Insider je obavijestio da se procjenjuje da je vrijednost odjela za taj program - australskog avioprijevoznika Qantas - 2.5 milijardi dolara. Teško dakle da bi se mogli odreći nečeg toliko unosnog, samo zato što se neki putnici ne znaju lijepo ponašati, piše New York Post.
No ipak je uvedena jedna novost, budući da je ovaj tjedan American Airlines postao treći od tri velika avioprijevoznika u SAD-u koji je objavio da će promijeniti program vjernosti, te neće više nagrađivati besplatnim miljama na osnovi potrošenih novaca, nego toga koliko je osoba preletjela milja.
Time je objavio da će to vjerojatno izazvati val nezadovoljstva na sceni povlaštenih putnika, gdje su ljudi navikli putovati jeftino ili besplatno.
A iako će tako ovaj elitni programi postati još ekskluzivniji, ipak treba imati na umu da će manji broj povlaštenih putnika moći uzrokovati i manje nezadovoljstva.
