Bilo je sasvim normalno da kao takav bude glavno lice kampanje. A na posteru je trebao pozirati – gol. "Giorgio Madia mi je rekao da imam lijepo oblikovano tijelo, da je Don Juan zavodnik svih žena svijeta, a Malahov se s time složio.
Sjedio sam polugol, samo s rukama prekrivenima evo ovako i marketing je odmah lansirao reklamnu kampanju s tim plakatom", ispričao nam je kako je to krenulo. Uzeo si je 10 komada plakata, kazalište je tiskalo 2000 komada i prodavalo ih po 5 eura, da bi preko noći shvatili kako su se zeznuli.
"Grad je siromašan, ali živi 24 sata dnevno"
"U 72 sata prodali su ih sve do zadnjega! Publika je razbijala izloge u U-Bahnu s billboardima i krala plakate. Svi su ih htjeli imati. Bio je to delirij, taj grad je u nekim trenucima tako neuračunjiv! Isuse bože! Policija više nije ni reagirala. Kad kažem da su razbijali, ne mislim samo na Kreutzberg ili Wedding, nego i na Mitte, Friedrichstraße", objašnjavao je da ljubitelji vrhunske kulture nisu vandalizirali izloge samo u zabitim četvrtima, nego i u najluksuznijima.
"Žene su mi se masovno javljale preko Facebooka. To je bilo takvo bombardiranje da sam dva puta morao mijenjati profil. To se više nije moglo izdržati. O meni su počele pisati novine, intervjui... Tko je taj 'Don Juan' u ovom gradu? Tko je taj frajer? Pa radio, TV i tako tri ili četiri tjedna. Za plakat su mi nudili po 100, 200, 300 eura..."
Ludnica za hrvatskim prvakom baletnog ansambla dosegnula je razinu pop-zvijezde. A on, bio je više zbunjen, zatečen svom tom ludnicom, nego počašćen. Ono, pak, čime je bio počašćen, bilo je kad ga je berlinska kazališna zajednica nominirala za najperspektivnijeg umjetnika u kategoriji za ples, kazlište i operu, o čemu je reportažu snimio i ZDF. Godine 1997. doputovao je u München, 2001. u Berlin, ukupno je u Njemačkoj proveo 18 godina, živeći u pravilu isključivo balet. Takav život nosio je i svoj danak.
U vidu boli i ozljeda, naravno. "Usred predstave puknuo mi je rotator mišića. Dogodilo mi se to u predstavi u kojoj sam bio alter ego Malahova. Imali smo duet u kojem on mene ubije, a ja nisam mogao ni hodati, šepao sam. Iza zastora mi je fizioterapeut namještao nogu, mislio je da samo treba istegnuti, ali nije bilo šanse.
Vadio mi je kuk vani i vraćao ga unutra. Ali svejedno sam se vratio na pozornicu. Računao sam, izdržat ću tih 10 minuta, makar i s kompletnom odvojenim mišićem, nogom de facto odvojenom od tijela, signalizirat ću Malahovu, a on će nešto improvizirati. Tako je i bilo..."
Potom nam je nabrojao da su ljudi nastupali sa slomljenim kostima, puknutim stopalom, potrganim ligamentima, da su u takvim stanjima odrađivali i dvije ili tri predstave. Uz to, kaže, najveća opasnost za ozljede čak nije tijekom nastupa, nego kad je sve gotovo, tek sutradan.
"Nisam mogao spavati. Odete u krevet, a adrenalin vam pumpa 200 na sat zbog šoka uslijed predstave, publike, orkestra, vrtite film jeste li bili dobri ili loši, što ste pogriješili. Nakon predstave sve to morate odraditi u glavi, obraditi kako biste imali miran san. Do četiri ujutro, da činite ne znam što, u ušima vam odzvanja muzika, ispravljate sami sebe u mislima.
Kolege su mi pričale da im se događa to isto. A nakon samo dva ili tri sata spavanja vi ste u komi", pa kad takav komiran plesač ili plesačica sutradan krene vježbati, koncentracija je loša i lako se dogodi krivi potez.
Gradi baletnu ekipu kao nogometnu
Ipak, današnjeg ravnatelja Baleta HNK najgore ozljede ipak su mimoišle. U Zagreb se vratio kao vrhunski stručnjak, doduše za četiri puta nižu plaću nego u Berlinu, što je i razumljivo, ali kako bi izgradio moćan baletni ansambl od nekih mladih ljudi. "Lako je biti skaut, pa kupovati. Sve kad bi za to i bilo novca. Ali što bih i time dobio, kakav kontinuitet?
Zašto onda postoji škola za klasični balet? Otkad sam došao 2014. godine, ja sam stvorio prvake nacionalnog kazališta, koje i mora imati najbolji balet u Hrvatskoj. Zašto bih dovlačio ljude sa strane ako vidim da ovi koje sam zatekao imaju mogućnosti biti takvi? Da, to je kao u nogometu. Ja ih danas ne mogu prepoznati! To su sasvim novi ljudi, buduće zvijezde baleta u Zagrebu za sljedećih osam godina."
