Prijelomni trenutak u njegovu profesionalnom sazrijevanju je onda bila "Prava stvar", koju je na Maloj sceni igrao s (tad budućom) suprugom?
"Apsolutno. Taj genijalan tekst Toma Stopparda i ta igra su za mene značili ulazak u glumačku zrelost."
A kad smo već kod zrelosti, pitamo za zelenu, nezrelu fazu: biografiju. Gimnazija, pa Akademija?
"Nisam išao u gimnaziju, nego u Obrazovni centar 'Nikola Tesla': matematičari, informatičari i to. Ondje sam brzo završio kod školske psihologinje. Nasreću, njezinu sobu dijelila je i Ana Vulas, supruga velikog kipara i profesora Šime Vulasa, koja je u toj školi držala literarnu, dramsku sekciju", govori naš sugovornik, na što kratko pitamo, reda radi, zašto razgovori sa psihologom?
"Bio sam, jednostavno rečeno, na krivome mjestu. Ali zahvaljujući Ani Vulas, koja je silom prilika slušala moje razgovore sa psihologinjom, ubrzo joj je rekla: 'Daj ti meni njega!'. I tako je krenulo. Učenici Ane Vulas su danas glumci: Boris Svrtan, Željko Šestić, Katarina Bistrović Darvaš, a eto i ja", smije se Čuček, koji je studij glume na zagrebačkoj Akademiji upisao iz prve.
Ali komentira: "To je bilo mračno razdoblje. Jer naša Akademija je..." i ne dovršava rečenicu, nego je anegdotalno nadopunjuje iskustvom boravka 1996. u Beču, kad je na Hochschule na "Odjelu za mjuzikle" shvatio da "promašeni" fizičari, matematičari, ljudi u zrelim tridesetim godinama, imaju slobodu izbora da promijene profesiju u pjevačku, glumačku, kakvu god. "A kod nas biraju tinejdžere ili mladce od dvadesetak godina i onda od njih, takvih nezrelih, frustriranih, neostvarenih, pokušavaju nešto učiniti profesori koji ne shvaćaju da i jedan 30-godišnjak može donijeti kvalitetu na scenu. Naravno, čast nekolicini profesora, ali...", govori Čuček, koji je široj javnosti poznat i kao odličan pjevač.
Paralelno sa studijem upisao je pjevanje u Glazbenoj školi "Vatroslav Lisinski". Čak je upisao i odslušao semestar solo pjevanja na Muzičkoj akademiji kod profesorice Bujanović, "ali je brzo splasnuo taj entuzijazam". "Iako sam kao mladić gajio nadu da mogu biti pjevač, kad sam čuo Đanija Stipaničeva, shvatio sam gdje sam", rezonira naš sugovornik glumac/pjevač.
Naravno, Čučeka pjevača pamti se kao pobjednika jedne sezone TV šoua "Zvijezde pjevaju", što je bila "najgledanija emisija čitavog serijala", gdje je briljirao u duetu s Natali Dizdar, "koja je talentirana do bola, izuzetno karizmatična, slobodna osoba". A prva asocijacija među najširom publikom vezana je uz Čučekov televizijski angažman, uz ulogu u sitcomu "Bitange i princeze". "Bilo je to sjajno i vrijedno iskustvo. Pet sezona, šest godina snimanja! I mislim da je moglo i dalje potrajati, da se serija u scenarističkom smislu nije ispuhala, žao mi je zbog toga", kaže Čuček, a mi podsjećamo da su replike "Bitangi" opće mjesto domaće pop kulture, posebno popularne kod tinejdžera.
"Da,da. Budući da živim u centru grada gdje je nekoliko gimnazija, koji put kad šećem pse čujem 'pederu' pa se ne okrenem jer znam da se to odnosi na lik konobara iz 'Bitangi'. Ali kad viknu 'Armando', okrenem se, dignem ruku, pozdravim, opali se poneki selfie", smije se sugovornik uz dim cigarete, kava mu je pri kraju.
Kad ga pitamo za profesionalne izazove, priznaje da dosad nije osjećao takav prema filmu, "ali bi lagao da ga ne zanima". "Osjećam da će se dogoditi, za koju godinu. Ja sam valjda tip osobe koji zrije kasnije", kaže Čuček. Intuitivac, čisti? "Da, jako vjerujem u intituciju. I dobro sam je 'provjerio' u dvadesetak godina radnoga iskustva", kaže on dodajući kako je kao "horoskopski Rak vezan uz gnijezdo, uz dom" i da ga osobito ne privlači "rad vani".
A i na užem, intimnom planu vlastitog roditeljstva, Čuček je posve otvorren sugovornik. Kako ga je, pitamo, promijenilo rođenje kćeri?
"Imao sam privilegiju da prve dvije godine Lenina života provedem čitavo vrijeme uz nju. Napravio sam pauzu od posla - što je za glumca blagotvorno. A imao sam velik strah od roditeljstva i da se mene pita, ono, ne bih odabrao da budem roditelj. Ali Lena je odnijela sve moje strahove. Biti pet minuta, pet sati s djetetom, čitav dan s njim, kuhati, tješiti ga: to je neprocjenjivo iskustvo!", govori. Na to ga podsjećamo kako veći dio takozvane srednje generacije u Hrvatskoj ne želi imati djecu jer je ovo loše mjesto za život.
"I slažem se. Jedan od razloga zašto nisam htio dijete je upravo taj! Ali moja supruga je inteligentna žena koja Lenu u budućnosti ne vidi ovdje, ako stanje ostane ovakvo. Tako i ja mislim. Ranije su ljudi u kasicu prasicu spremali novac za penziju, a danas je najbolje investirati u dijete, da pronađe vlastitu sreću u društvu koje se bolje brine za svoje ljude. Ako se ovo društvo ne može promijeniti po mjeri čovjeka, našoj djeci ono nije dobro mjesto za život", govori naš sugovornik nastavljajući:
"Ali nisam apatičan tip. Nisam pesmist. Nisam niti tip koji bi se bavio politikom pa se trudio nešto politički mijenjati. Gledam ljude koji su to pokušali, poštene i iskrenih namjera, a politika ih je šutnula sa strane". Iako rezignacija nije, nikako, njegov milje. Štoviše. Sa suprugom Jelenom Veljačom se od ljeta seli u Beograd u kojemu će se, prema njezinu scenariju, početi snimati telenovela u produkcijji RTL-a, čemu se veseli, prvenstveno odlasku u Beograd, čiji teatar iznimno cijeni.
Na kraju razgovora ipak ne odolijevamo estradnome momentu. Vaša obitelj je dio estradnog medijskog svijeta, kažemo, revije su pune obiteljskih fotografija.
"To ne doživljavam tako", smije se Čuček. "Dok mijenjam pelene, stvarno na to ne mislim tako. Ali ima, doista, intervjua koji zahtijevaju oblačenje, poziranje, pripremu... I to nam je zabavno, pogotovo jer je u to uključena Lena, s kojom je situacija uvijek nepredvidiva", vedro će otac Čuček.