Svaki posjet Italiji, posebno Veneciji, Padovi i Veroni, nezamisliv je bez posjeta muzejima i galerijama. Ovom prigodom, premda je siječanj i Venecijanski bijenale je već zatvoren, ti šarmantni gradovi raskošne povijesti nude Warhola, Kandinskog, Marlene Dumas, Antona Corbijna i mnoge druge recentne izložbene poslastice, koje su priređene u pomno restauriranim renesansnim palačama, ali i suvremenim kulturnim centrima te malim privatnim galerijama gdje se, primjerice, prodaju i figure Jeffa Koonsa.
Tako se Padova, grad s čuvenim kolonadama gdje se može vidjeti i natpis “Živel Tito” i s 800 godina starim sveučilištem gdje je predavao Galileo, može pohvaliti s velikom i reprezentativnom izložbom “Futurizam. Rađanje avangarde 1910. - 1915.”.
Izložba je priređena s vrlo ambicioznim ciljem da se istraže i rekonstruiraju izvori tog talijanskog avangardnog pokreta, koji je u kasnijim godinama, kako je rekao pjesnik Ezra Pound, “dao veliki poticaj cijeloj europskoj književnosti” i “bez kojega ne bi bilo mene (Pounda), Joyce i Eliota”.
Prema riječima Filippa Tommasa Marinettija, osnivača futurizma, umjetnost je “produžetak šume naših vena, koja se izlijeva, izvan tijela, u beskonačnost prostora i vremena”.
Taj umjetnički produžetak izliven je u Palazzo Zabarella, koja je izrađena za uglednu plemićku obitelj Zabarella krajem 12. i početkom 13. stoljeća u središtu starog dijela Padove. Nakon smrti grofa Giacoma Zabarelle 1846. godine, posljednjeg pripadnika obitelji, palača je mijenjala vlasnike i doživjela nekoliko nadogradnji, a tad ju je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća kupio padovanski poduzetnik Federico Bano. On je kompletno adaptirao palaču i u njoj otvorio 1996. godine, nakon desetogodišnje restauracije, višenamjenski kulturni centar po uzoru na model američkih zaklada i umjetničko-poduzetničkih projekata. Prigodom adaptacije u dvorištu su pronađena mnoga arheološka otkrića, a među njima i četiri veličanstvena rimska mozaika, koja su pohranjena u palači. Već u ožujku iduće godine Zaklada Bano postavila je prvu veliku izložbu Mauricea Utrilla, a zatim su uslijedile i druge važne i zanimljive izložbe prvenstveno talijanskih, ali i ostalih umjetnika i pokreta, poput Caravaggia, Picassa, Macchiaiolija, Boldinija, De Chirica, Canove i Modiglianija sve do futurizma. Palazzo Zabarella je danas važno središte stvaranja i širenja kulture u Padovi.
Na izložbi “Futurizam. Rađanje avangarde 1910. - 1915.” pokazano je više od 120 djela prve generacije futurističkih umjetnika Umberta Boccionija, Carla Carrà, Luigja Russola, Antonija Sant’Elie, Giacoma Balle i Gina Severinija, koja su nastala u razdoblju od 1910. do 1915. godine, dakle, od osnutka pokreta do objave Manifesta futurističke rekonstrukcije svemira Giacoma Balla i Fortunata Depera te ulaska Italije u rat. Radovi su prikupljeni iz čak 45 međunarodnih galerija, muzeja i privatnih zbirki, a neki od njih dosad nisu bili izlagani u javnosti. Kustosi izložbe Fabio Benzi, Francesco Leone i Fernando Mazzocca željeli su tom izložbom istražiti podrijetlo futurizma na potpuno novi način te tako ponuditi “drukčiji pogled”, novu i originalnu viziju pokreta. Ustvrdili su da su u proteklim desetljećima održane brojne izložbe o futurizmu, no one se nikad nisu usredotočile na njegove korijene i na teme koje su pridonijele rađanju, a zatim i etabliranju tog pokreta, koji je snažno obilježio umjetnost u prvoj polovici 20. stoljeća.
Prema riječima Filippa Tommasa Marinettija, osnivača futurizma, umjetnost je ‘produžetak šume naših vena, koja se izlijeva, izvan tijela, u beskonačnost prostora i vremena’
Izložba započinje u foajeu Palazzo Zabarella atraktivnom, crveno obojenom fototapetom s crnim siluetama protagonista futurizma, odreda sa šeširima, a zatim se nastavlja u galerijskim prostorijama, posebno obojenim jarkim bojama, u kojima je obrađena po jedna tema. Prema objašnjenju kustosa Francesca Leonea, ograničavanjem kronološkog raspona na razdoblje od 1910. do 1915. godine htjeli su sinkrono, u osam vrlo kalibriranih dionica, obraditi sve ključne teme futurizma, poput spiritualizma, dinamizma, modernog života, simultanosti, multimaterijalizma, Marinettijevih slobodnih riječi te rata.
“Time smo izložbi htjeli dati didaktički, ali i spektakularni pečat.
To je naracija, vrlo fluidan put koji konačno secira sve elemente tog disruptivnog pokreta, koji je ostavio iznimno nasljeđe”, rekao je Leone te naglasio da se na ovoj izložbi prvi put istražuje podrijetlo futurizma u dijalogu između najpoznatijih futurističkih umjetnika i remek-djela Segantinija, Previatija, Pellizze da Volpeda i drugih kako bi se u potpunosti razumjeli simbolistički korijeni tog pokreta i njegove veze s pointilizmom.
Kao što je poznato, futurizam je utemeljio pjesnik, urednik i teoretičar umjetnosti Filippo Tommaso Marinetti, koji je objavio 1909. godine, vođen idejom o raskidu s prošlošću, prvi Futuristički manifest, prvo u Milanu, a zatim u francuskom listu Le Figaro. Marinetti je u njemu sažeo glavne principe nove umjetničke filozofije. Po Marinettiju, futurizam je “antikulturni, antifilozofski pokret ideja, intuicija, instinkata, šamara, pročišćujućih udaraca i sprintera. Futuristi se bore protiv diplomatske razboritosti, tradicionalizma, neutralizma, muzeja, kulta knjige”. Dakle, futurizam prije svega, znači “umjetnost budućnosti”, a zapravo je među avangardama 1900-ih najviše nadahnut “revolucionarnim osjećajem obnove, pobunom protiv tradicije i vjerom u mogućnosti koje nudi budućnost i njezine tehnike inovacija”. Vođeni tim tezama, futuristički umjetnici prve generacije, od Boccionija do Balla i Sironija, kao što je pokazano na izložbi, odbacili su obrasce prošlosti i tradicionalne oblike i boje, anticipirajući tako ideje i iskustva dadaizma, ruskih avangardi i neoavangardi druge polovice 20. stoljeća te prihvatili ljubav prema brzini, tehnologiji, automobilima, avionima, industrijskim gradovima i sličnim temama koje su predstavljale tehnološki trijumf čovjeka nad prirodom. Objavljivanje manifesta bilo je tipično za futuriste, a pisali su o mnogim temama, uključujući slikarstvo, arhitekturu, muziku, filozofiju, religiju, pa čak i odjeću te kuhanje. Također su težili da oslobode figurativnu umjetnost od religioznih i mitoloških okova. Kako čitamo na izložbi, futurizam tako postaje tumač istinske umjetničke “revolucije” koja teži idealu “totalnog umjetničkog djela” izvan tradicionalnih i uskih okvira slikarstva i kiparstva s ciljem da uključi sva osjetila te donese simultanost i međuprožimanje.
Izložbu “Futurizam. Rađanje avangarde 1910. - 1915.” otvara dionica koja govori o simbolističkim korijenima futurizma i poveznicama s pointilističkom umjetnošću kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. “Jer, ipak, ta nova i razorna avangarda očito nije nastala ni iz čega”, poručio je Leone objašnjavajući izvore futurizma. Zatim slijedi tema “Spiritualizma” gdje se obrađuju ezoterijske doktrine i okultni svijet kao jedan od izvora pokreta. Primjerice, Giacomo Balla bio je član teozofskih krugova i u svojim radovima je istraživao mistični karakter svjetla. Izložena je izvanredna studija “Stanja uma” slikara i kipara Umberta Boccionija, koji se zalagao za korištenje netradicionalnih materijala, poput stakla, cementa i električnih svjetala. I on objavio “Manifest slikara futurista” u kojem je promicao simbole moderne tehnologije - nasilje, snagu i brzinu, a potpisali su ga Carlo Carrà, Luigi Russola, Giacomo Ballue i Gino Severini. Autor je glasovite jednadžbu rat = kukci + dosada. Poginuo je u Prvom svjetskom ratu, na ratištu pokraj Verone padom s konja. Smatra se jednim od najtalentiranijih futurističkih umjetnika čija je prerana smrt označila stvarni kraj pokreta.
Osim Boccionija, predstavljeni su, primjerice, radovi Luigija Russole, slikara, skladatelja i glazbenika, koji je pokušavao uhvatiti pokrete duše “glazbenim” izrazom slike, primjerice, “Parfem” iz 1910. godine. Također je objavio traktat, svojevrsni futuristički manifest zvuka “umjetnost buke”, a tijekom deset godina izumio je i ručno izradio tzv. “zoološki vrt novih instrumenata”, hrpu tajanstvenih kutija i rogova pomoću kojih je stvarao svoje nove zvukove.
Treći dio obrađuje “Dinamizam”, važnu temu futurizma, što najbolje opisuje Marinetti, govoreći sljedeće: “Trkaći automobil fascinantniji je od ‘Pobjede sa Samotrake’, nadmašene šampionke klasične ljepote”. Tu je preko radova Boccionija, Balle, Severinija, Sironija, Carràa, Russola te Gina Rossija, Gina Gallija, Ardenga Sofficija i Ottonea predstavljena želja za novim i modernim svijetom te znanstvenim i tehnološkim napretkom. Primjerice, tu je Carràov kolaž “Konj i vitez” iz 1915. te Boccionijeve “Mrtve prirode od zemljanog posuđa, pribora za jelo i voća”. Izložba također prikazuje primjer fotodekompozicije Antona Giulija Bragaglie: nizove uzastopnih pokreta koji će kasnije utjecati na neka futuristička djela.
Potom slijedi dionica “Simultanost” koja nastoji opisati stvarnost kao zbroj objektivnih elemenata i emocionalnih senzacija, objedinjenih u umjetničkom djelu.
Taj koncept prikazan je djelima Carràa, Boccionija, Fortunata Depera, Russola i Enrica Prampolinija.
Revolucionarni duh i potpuni raskid s kanonima prošlosti, kao i napredak znanosti i tehnologija, uporište je “Modernog života”, gdje se ističe ulje Umberta Boccionija “Radionica Porta Romana” iz 1910. godine, koje je umjetnik naslikao gledajući s prozora svog stana, blizu vrata Porta Romana.
Pozornost privlači i rad Antonija Sant’Elia “Novi grad” gdje su zgrade čvrsto povezane mostovima, cestama i dizalima, te “Brzinski most” Giacoma Balla, dok radovi Sironija, Depera, Arolda Bonzagnija i drugih futurista prikazuju brodogradilišta, radionice i stanice.
Giacomo Balla ’Giacomo Balla’(‘Futurist geniuos’)
Dio nazvan “Trodimenzionalnost i polimaterijalizam” na počasnome mjestu predstavlja Boccionijevu mišićavu skulpturu, apsolutno remek-djelo “Jedinstveni oblici kontinuiteta u prostoru”, koje svjedoči o “skulpturalnoj simultanosti”.
Također su izloženi Boccionijev “Razvoj boce u prostoru” te plastični kompleksi Balla i Depera, koji su, premda izgubljeni, posebno rekreirani za ovu izložbu. Posljednje dionice izložbe bave se temom rata i “Slobodnih riječi”, gdje su uglavnom izložene ilustracije. Rat je po Marinettiju “jedina higijena na svijetu”, dakle rat kao način pročišćenja, koji su futuristi poput Carra, Balle, Sironija i Severinija vidjeli kao sredstvo za oslobađanje od stare i dosadne prošlosti, a u korist mladosti. Neke od tih ilustracija služe nam da bolje razumijemo odnos između futurizma i rata, primjerice, Sironijeve ilustracije za knjigu “Povijest svjetskog rata”, dok je drugi dio povezan s inovativnim procesom ponovnog utemeljenja jezika koji je u praksu uveo Marinetti, prije svega radom “Zang Tumb Tumb”.
Postav završava “Futurističkom rekonstrukcijom svemira” s konceptom “totalne umjetnosti”. “Mi futuristi, Balla i Depero, želimo postići potpunu fuziju kako bismo ponovno izgradili svemir. Dat ćemo kostur i meso nevidljivom, neopipljivom, nemjerljivom, neprimjetnom.
Pronaći ćemo apstraktne ekvivalente svih oblika i elemenata svemira, zatim ćemo ih kombinirati zajedno, prema hirovima našeg nadahnuća”, stoji u Manifestu futurističke rekonstrukcije svemira, koji su objavili Giacomo Balla i Fortunato Depera, kako se sami potpisuju, “futuristički apstrakcionisti”, u Milanu 11. ožujka 1915. godine. Manifest predstavlja prvu teoretizaciju i svjedočanstvo o nefigurativnom trendu avangardne umjetnosti u Italiji, predočujući “višematerijalnu” umjetnost, novu umjetnost koja postaje umjetnost-akcija, tj. volja, optimizam, agresija, posjedovanje, prodor, radost, projekcija naprijed. Izloženi radovi potvrđuju da je futurizam bio vrlo dinamični pokret, koji se protegnuo na različita područja svakodnevnog života, od odjeće koja je razlikovala “neutralnog muškarca” od “antineutralnog muškarca”, preko grafike i izdavaštva, pa do dizajna predmeta, poput svjetiljki i ventilatora te igračaka.
