Nagrada “Fric” dobila je ime po nadimku Miroslava Krleže. To “Fric” znači poštovanje prema piscu uz odmak od idolopoklonstva. Osim prestiža, glavna nagrada znači i 75.000 kuna bruto, zahvaljujući sponzorstvu Barcaffea i tjednika Express.
Članovi žirija ostali su zatečeni ovako velikim opsegom posla, premda, otkrit ćemo i tu tajnu, u tajnosti čitaju objavljene naslove još od veljače, kad su udareni temelji nagradi. Kad je istekao rok za prijave objavljenih naslova za ovaj natječaj, pred šesteročlanim žirijem našlo se puno više naslova nego što su članovi očekivali, njih čak 70. Riječ je očito o kulturi koja je vitalnija nego što se čini na prvi pogled.
„Uzrok razmjerno velikom broju objavljenih djela u Hrvatskoj vidim u pristupačnosti nakladnika i općem porastu ‘prosječne književne pismenosti’“ - rekla je Biljana Romić, predsjednica žirija te dodala: „U prvi mah sam bila iznenađena brojem objavljenih knjiga, što govori i o porastu literarne samosvijesti i o lakšim mogućnostima objavljivanja.“ Pretpostavka je da će se iz šarolike i brojne osnove kristalizirati i veći broj kvalitetnih pisaca. A upravo je to vidljivo i na razini kvalitete.
Ovaj put je mnogo širi raspon prosječno dobrih uradaka. Od 70 naslova ovih 13 ušlo je u uži izbor:
1. Bukovac, Slađana: Stajska bolest
2. Gregur, Marko: Kak je zgorel presvetli…
3. Ivanišević, Ivica: Knjiga žalbe
4. Jarak, Rade: Emigranti
5. Jergović Miljenko: Wilimowski
6. Karakaš, Damir: Sjećanja šume
7. Mehmedinović, Semezdin: Me'med, crvena bandana i pahuljica
8. Mlakić Josip: Bezdan
9. Novak, Kristian: Ciganin, ali najljepši
10. Ovčina, Damir: Kad sam bio hodža
11. Ručević, Maja: Je suis Jednoruki
12. Spahić, Ognjen: Calypso
13. Ugrešić, Dubravka: Lisice
O kvaliteti odabranih naslova govorila je i predsjednica žirija. „Nevjerojatan je broj pisaca koji pišu suvremenu hrvatsku prozu na vrlo visokoj razini. Teško je bilo odlučiti ko je taj tko od njih treba uči u ove 13 jer ih ima puno podjednake kvalitete“, komentirala je. I članica žirija Hana Jušić kaže da nije bila svjesna da je hrvatsko izdavaštvo, unatoč svemu, toliko živo.
„Ima zaista svega, i jako dobrih stvari i nekih za koje bih voljela da su ih autori i urednici još malo zadržali u svojim kompjutorima“, kazala je. Dubravko Lepušić se, pak, pitao tko danas piše, kad “ljudi ne čitaju ni klasike”. No očito je da mnogi pišu i objavljuju. „Produkcija je iznad svih mojih očekivanja, a kvaliteta je, naspram mojih očekivanja, prosječna“, zaključio je.
Glavni urednik 24sata i član žirija Goran Gavranović otkriva i odakle čuđenje nad tako velikim brojem naslova, odnosno zašto ga inače nismo svjesni: „Problem je to što je malo njih doprlo do publike, izdana su u malim i beznačajnim nakladama, nisu dostupna te nije mnogo učinjeno, ni sa strane autora ni izdavača, da dođu do publike. Kao da je sama činjenica što su izdana dovoljna.“
„Iskreno sam iznenađen. Razmišljam otkud ljudima toliko volje za pisanjem, i to danas kad knjiga stoji gore nego ikad. Ovo je super izbor jer prosječan čitatelj svaki mjesec ima za pročitati knjigu i bit će zadovoljan, a vjerujem da će nekoliko njih uzeti ponovno pod ruku i još jednom pročitati“, rekao je Boris Rašeta. Riječ je o romanima i kratkim pričama, pri čemu je romana, ne kao literarno uzvišenije forme, nego tehnički zahtjevnije, čak triput više od zbirki kratkih priča.
