Kultura
118 prikaza

Kovačev zadnji iskaz goleme ljubavi prema pisanju

Vrijeme koje se udaljava
Fraktura
Jedan od najboljih pisaca ovih prostora pred kraj života na očaravajući način otvara prozor u prošlost

Zadnje djelo Mirka Kovača, “Vrijeme koje se udaljava”, književni je testament koji ga još jednom, zadnji put, potvrđuje kao iznimna pisca, jednog od najsjajnijih na ovim prostorima. Podnaslovljena kao roman-memoari, knjiga je zapravo mješavina žanrova, memoaristička, esejistička, autobiografska, romaneskna, sve u jednom.

Autor se, prema pisanju u uvodu, nije želio žanrovski ograničavati, nego si je, u svom prebiranju po sjećanjima, dopustio da tu i tamo skrene u snovite i fantastične predjele, kako to ljudi ionako vole činiti, i da od tamo iznese doživljaje za koje se može samo nadati da su istiniti. No unatoč takvim izletima, ovo su ipak prije svega memoarski zapisi, crtice i zgode koje je Kovač bilježio manje-više otkad pamti, a koje je devedesetih počeo konkretnije razmatrati. U osnovi, to su priče o nastajanju pisca, kasnijeg majstora pripovijedanja, nadarenog posebno za književni portret. Kovač i ovdje nudi cijelu seriju živopisnih likova, ljudi koji su mu u formativnoj fazi pomogli na ovaj ili onaj način, a koji, kao informacijske prečice, čitatelja lako sele u neka druga, stara vremena. Na sklapanju tih isječaka intimne, ali i šire povijesti, radio je šest godina, prerađujući ih i, u maniri pravog perfekcioniste, do u beskraj važući svaku riječ do zadovo ljavajućeg izraza, kovačevskog. Bolest ga je, nažalost, spriječila da stvari privede kraju. Umro je u kolovozu prošle godine, a “Vrijeme koje se udaljava” ostalo je, nažalost, nedovršeno, iako se uopće ne čini takvim, pogotovo kad se uzme u obzir da je sa 600 stranica ovo dosad najopsežnije Kovačevo djelo, finalni iskaz velike ljubavi prema pisanju. U njemu je, jednim malim ulomkom u priči o omiljenim piscima, nena mjerno i, kao i obično, originalno, objasnio zašto je i on sam bio tolikim ljudima miljenik i zašto će i ubuduće mnogima sigurno biti pri vrhu: “Osobno, ostajem odan autorima čije priče ‘nalikuju na levitaciju’. U svakoj rečenici romana tražim odbljesak poezije, ako nije tako, hvala lijepa, imam ja što čitati, vratit ću se onome što sam čitao.“

Vrijeme koje se udaljava, Mirko Kovač, Fraktura

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.