Kultura
5836 prikaza

Mitološka priča o američkom snu koji gazi sve pred sobom

Screenshot
’Krvnikov Prijelaz’ je antivestern, roman koji je pripremio put za kapitalno djelo ovog žanra, ali i književnosti uopće, roman ‘Krvavi meridijani’ Cormaca McCarthyja

Kad je svojedobno, 2016. godine, Fraktura objavila roman “Stoner”, koji je izvorno objavljen daleke 1965., do tada na ovim prostorima potpuno nepoznatog američkog pisca Johna Williamsa, najavljivan je kao “najveći američki roman za koji nikada niste čuli!”, što, pokazalo se, nije bilo nikakvo pretjerivanje. To je bio treći Williamsov objavljeni roman, odnosno drugi, jer se ovaj pisac odrekao svog debitantskog romana. Zanimljiv je podatak da je čak sedam izdavača svojedobno odbilo objaviti ovaj rukopis.

Kad je objavljen, tiskan je u zanemarive 2000 primjeraka. Međutim, poslije objavljivanja nije se uspio nametnuti ni publici, a niti kritici. Ovdje je, ako bismo htjeli biti zlobni prema površnoj kritici, bilo zgodno podsjetiti na jednu Krležinu misao: “Žalosnije sudbine jedna književna kritika ne može doživjeti nego kad je književno djelo nadživi.” A “Stoneru” je to uspjelo tek pola stoljeća kasnije, kad je objavljeno njegovo drugo izdanje i kad je postao svojevrsna književna senzacija. “Stoner” govori o “malom” i “nevažnom” životu sveučilišnog profesora engleske književnosti u vremenu od 1910. do 1956. godine i smatra se jednim od najboljih američkih “akademskih romana”.

Nakon “Stonera”, Fraktura je objavila treći i posljednji Williamsov roman, “August”, za koji je 1972. dobio prestižni National Book Award. Neki kritičari su ovaj roman proglasili najboljim povijesnim romanom američke književnosti, s čime se teško ne složiti.

Zagreb Book Festival ZBF Kultura Književni prilozi: Trebaju li nam i kakvi trebaju biti?

Roman u epistolarnoj formi govori o rimskom caru Augustu, o borbi za moć i prevlast. Konačno, prošle godine objavljen je Williamsov prvi roman, “Krvnikov Prijelaz”, izvorno objavljen 1960., čime je zaokružen jedan od najupečatljivijih opusa suvremene američke književnosti, bez obzira na to što se on sastoji od tek tri romana. “Krvnikov Prijelaz” je antivestern, roman koji je pripremio put za kapitalno djelo ovog žanra, ali i književnosti uopće, roman “Krvavi meridijani” Cormaca McCarthyja. “Okrutan i nemilosrdan, premda stišana tona, ‘Krvnikov Prijelaz’ pripremio je put za Cormaca McCarthyja”, napisao je New York Times Book Review o ovom romanu.

Mnogo je dodirnih točaka između ova dva romana, o dvije potpuno različite priče o istom, o propitivanju mita o Divljem zapadu, na kojem je u dobroj mjeri izgrađeno suvremeno američko društvo. Mit o osvajanju Divljeg zapada je i jedna od varijanti mita o američkom snu, što onda dovodi do zaključka da je žanr vesterna ujedno uljepšana, mitološka priča o američkom snu. Tom logikom, onda, antivesterni su priče koje taj mit propituju i potkopavaju. U tom smislu su dragocjene.

U pogovoru romana “Krvnikov Prijelaz” američka književnica Michelle Latiolais, bivša studentica Johna Williamsa, ovu knjigu stavlja u panteon remek-djela antivesterna, uz “Krvave meridijane” Cormaca McCarthyja i “Warlock” Oakleya Halla iz 1958., koji, koliko je meni poznato, nikad nije preveden na ovim prostorima. Međutim, ako je suditi po filmskoj adaptaciji te knjige, po kojoj je nastao jedan od najboljih snimljenih vesterna uopće, genijalni “Warlock” iz 1959. Edwarda Dmytryka, radi se također o književnom remek-djelu (ovaj kultni vestern je na ovim prostorima poznat pod nazivom “Čovjek sa zlatnim Coltom”, i na neki je način pripremio put Clintu Eastwoodu za njegov čuveni antivestern “Nepomirljivi” iz 1992.).

 | Author:

Glavni lik romana “Krvnikov Prijelaz” je Will Andrews, 23-godišnji mladić, harvardski student, koji pod utjecajem američkog pjesnika Ralpha Walda Emersona i njegovih predavanja o Prirodi, napušta rodni Boston i odlazi daleko na Zapad, u divljinu. On se na taj put nije odlučio zbog pohlepe nego zbog romantičarskog zanosa, da u srcu netaknute divljine dođe do vlastite spoznaje. Radnja romana događa se 70-ih godina 19. stoljeća. Došavši u gradić Krvnikov Prijelaz, koji živi od trgovine bizonskim kožama, Will nailazi na bijedu, grube i priproste muškarce i ostarjele prostitutke. Will se za kratko vrijeme zaljubi u tankoćutnu prostitutku Francine.

Zanimljiv je način na koji se u antivesternima govori o prostitutkama. One su tu posebna kasta, od velike važnosti u osvajanju Divljeg zapada. Glavni ženski likovi u Eastwoodovim “Nepomirljivim”, Dmytrykovu “Warlocku”, pa i Williamsovu “Krvnikovu Prijelazu”, su prostitutke.

Prostitucija nije društveno neprihvatljiva nego nešto bez čega taj svijet naprosto nije mogao funkcionirati. Will se zatim upozna s lovcem Millerom, koji je Williamsova varijanta McCarthyjeva suca Holdena, te odlaze u planine Colorada, u lov na bizone. Lov i istrebljenje bizona također je jedan od mitova na kojima počiva žanr vesterna. Jedan od najpoznatijih “heroja” Divljeg zapada bio je profesionalni lovac na bizone William Cody, mnogo poznatiji po nadimku Buffalo Bill. O razmjerima tog pokolja govore neke fotografije iz tog vremena koje prikazuju lovce na bizone koji se fotografiraju ispred gomile bizonskih kostiju.

Na više od 40 stranica romana Williams opisuje brutalni i besmisleni pokolj krda bizona koje ima oko 5000 jedinki. Miller kao opsjednut po cijeli dan puca i ubija životinje (u antivesternima sve počiva na pokoljima: u “Krvavim meridijanima” banda suca Holdena trijebi bez milosti Indijance i Meksikance, u “Warlocku” se spominje pokolj 37-orice Meksikanaca, dok je u pozadini svega pohlepa). Iako je Williams pisac “stišana” tona, ovaj pokolj je nešto najmučnije što sam pročitao posljednjih godina. Opsesivni Miller ne želi napustiti planinu prije negoli istrijebi krdo, tako da ih u lovu prekine snijeg, te ostaju zarobljeni u negostoljubljivoj planini i ondje čekaju proljeće.

Josip Mlakić Nagrada Fric Kultura Dolje na grad padaše granate, pripalio je cigaretu i gledao

Na jednome mjestu u romanu Miller govori o vremenu u kojem je istrebljenje bizona bilo na vrhuncu: “Prije, u dane velikih ulova, mogao si pogledat kilometar u svakom smjeru i svuda vidjet hrpe kostiju. Prije pet-šest godina jahali bi kroz kosti od Pawnee Forka sve do kraja Smoky Hilla”. Will Andrews u ubijanju bizona ne vidi ništa zazorno i upitno: “Nakon nekog vremena Andrews počne razaznavati Millerov ritam sijanja smrti. (...) Cijeli taj posao Andrewsu je nalikovao na ples, gromovit manuet koji je stvorila okolna divljina”.

Nakon povratka u Krvnikov Prijelaz, Will i Miller saznaju da je u međuvremenu tržište bizonskim kožama bankrotiralo, da grad koji je živio od tog tržišta umire i nestaje, što je ujedno suvremena priča o kapitalizmu kojega ubija njegova nezajažljivost, to je ona praiskonska priča o zmiji koja guta vlastiti rep. Dakle, 5000 bizona ubijeno je bez ikakva smisla. Miller to ne može podnijeti, jer je ubijanje bizona jedini posao za koji zna, te poludi i zapali golemo skladište neprodanih bizonskih koža propalog lokalnog trgovca J. P. McDonalda.

Zanimljivo je kako je ova knjiga aktualnija danas, šest desetljeća kasnije, negoli u vrijeme u kojem je objavljena. Aktualnom je ponajviše čine pojave poput Donalda Trumpa, čiju bismo vladavinu u najkraćemu mogli opisati klasičnim vestern sižeom, pričom o dobrim (nama, “America first”) i lošim momcima, svim ostalim, uključujući tu i famozne Indijance i Meksikance. Vestern je, također, mit o američkom domoljublju koji se gradi na brutalnoj eliminaciji svih onih koji se nađu na putu “napretka”. Od vremena Divljeg zapada pa do danas malo se što, čini se, u tom smislu promijenilo.

Svojedobno, kad je objavljen “August”, mnogi su taj roman “čitali” kao roman o Richardu Nixonu, o skretanju američke demokracije prema diktaturi. To je vrijeme afere Watergate. Ista stvar je aktualna i danas, u vrijeme Donalda Trumpa, možda čak i aktualnija. Pomalo je apsurdno da je John Williams danas, više od 25 godina nakon smrti i više od pola stoljeća otkad je napisao svoje veličanstvene romane, možda u političkom smislu najsubverzivniji američki “živi” pisac, i možda najvažniji u ovom trenutku.

U završnom dijelu romana McDonald Willu na neki način opisuje mitski američki san: “Rodiš se i hraniš lažima i navikneš se na laži i naučiš još zavodljivije laži u školi. Živiš cijeli život utemeljen na lažima i onda ti možda, kad si spreman umrijeti, postane jasno da nema ničeg, ničeg osim tebe samog i onog što si mogao učiniti. Samo što to nisi učinio, jer su te laži uvjeravale da postoji nešto drugo”.

  • Avatar JenniferWE92
    JenniferWE92 06:51 03.Lipanj 2020.

    Trаžitе ozbiljnе odnosе? Samо su sе pгаve samohгаnе djevоjке spгemne za družеnjе! –– w​​w​​w​​.​k​i​s​s​t​​o​​k​​.​​c​​o​​m

  • Avatar SharonQV84
    SharonQV84 18:58 31.Svibanj 2020.

    Jestе li iкаd ргobali cybeгsеx? Dаjmo večeras jedno drugоm zadоvоljstvо! –– w​​w​​w​​.​k​i​​s​s​t​​o​​k​​.​​c​​o​​m

  • Avatar BarbaraAO96
    BarbaraAO96 04:49 31.Svibanj 2020.

    Laura, 25. w​​w︅︆​w​.​l​​o︅︆ve​​x​​x​​.​c​︅︆l​​u​b