"Nacisti su mislili da su Titovi partizani vampiri"

'Užas uvijek vreba na dnu magičnog svijeta i sve što je sveto, uvijek je pomiješano s užasom', tu rečenicu je Hitler podcrtao u svom primjerku knjige Ernsta Schelera iz 1923. 'Magija: Povijest, teorija i praksa'. Je li Hitler fascinaciju užasom i nemilosrdnošću, preživljavanjem najsnažnijih, što je kulminiralo Holokaustom i pokoljima milijuna diljem Europe, pokupio iz takve literature ili se takav element iz okultnog naprosto savršeno uklopio u ono što je on u sebi već bio izgradio?

Kao i u drugim aspektima nacizma, Holokaust je bio posljedica objedinjenja znanstvenih spoznaja i natprirodnih vjerovanja. Alternativna biopolitička uvjerenja i mitološki pogled na svijet prijatelja i neprijatelja, bili to i 'Arijci' i Židovi, zapravo je simbol šireg utjecaja znanstvenog i natprirodnog na nacističku ideologiju i praksu. Nije sva nacistička znanost bila pseudo- ili rubno znanstvena, a i Hitler i drugi nacisti sigurno su vjerovali u biologiju. Ali je sigurno jedno, to da je učestalo pribjegavanje razmišljanju o 'magičnom' otvorilo vrata cijelom tom neznanstvenom masovnom suglasju o, primjerice, Židovima kao zlim strancima neljudske prirode, kao o rasi bez jasne povezanosti niti s Europljanima niti s Indoarijcima čak niti s drugim Semitima. To što su nacisti prozivali 'one druge', bilo da su to bili Židovi, Slaveni ili Romi, bilo je nuspojava međusobnog djelovanja prosvjetiteljske racionalnosti i hiperaktivnih fantazija prožetih nadnaravnim elementima. Projekt rasnog iskorjenjivanja vojnim sredstvima koji je definirao nacističku gradnju carstva na Istoku, uključujući i Holokaust, sigurno je bio dijelom dugotrajnog rasta etnoreligijskog i biopolitičkog nasilja, započetog još u Africi i Aziji, što se nastavilo kroz Armenski genocid u Prvom svjetskom ratu. Usto je i krajnje teško oštro razdvojiti pseudoznanost koja je podržavala nacističku istrebljivačku politiku i običnu, neizvitoperenu biologiju. No, nacistički pogledi na rase i antisemitizam bili su puno radikalniji ne samo od Darwina ili Kiplinga, nego i od Lanza von Liebenfelsa i Fritscha. Takva intelektualna pretpostavka nacističkom antisemitizmu dala je monstruozniji, eliminacijski ton. Onakvo ubijanje civila bilo je moguće samo ako se Židove prikaže kroz folklor i rasnu rubnu znanost, kao vampirske parazite, utjelovljenje zla u apokaliptičnom smislu, dijelom višestoljetne urote protiv nadljudi.

Eric Kurlander

Koje mitove je Hitler najviše volio?

Hitler je bio skeptičan prema okultizmu u praksi, narodnim lutajućim učenjacima, prema vjerskim reformatorima koji su htjeli vratiti starogermansko paganstvo. Htio je nacistički pokret udaljiti od 'germanomanijačke, antikvarne stare desnice'. Ali je zato odatle uzimao mnoge ideje, često nesistematski i apstraktno. U intervjuu iz 1931. hvalio je novi poredak, ideološki pogled na povijest na osnovi krvi.

Otto Rahn, za kojega će mnogi reći da je bio obični oportunist u organizaciji 'Ahnenerbe' Heinricha Himmlera, jako je lijepo živio na račun izdašnog financiranja šašave potrage za Svetim gralom po, primjerice, Tibetu ili potrage za Thule. Rahn je, uz to, 1937. napisao 'Luciferov sud', mnogi nacisti su se zakačili za tu knjigu, a ni takve ideje Rahna nisu pale iz vedrog neba. Koliki je bio udio luciferijanaca među nacistima?

Luciferijanstvo je još jedan element u toj složenoj mješavini ideja koje su činile religioznost nacista. U Himmlerovoj potrazi za religijom koja će zamijeniti kršćanstvo ulogu su igrali i potraga za Svetim gralom, indo-arijska religija, luciferijanstvo... U svemu tome bitno je, kako je naveo Rosenberg, da sva ta nacistička vjerovanja ujedinjuje 'germanstvo'. I dok vjerovanje jamči njemačku volju i nacističko vodstvo, nacistički vođe su otvoreni za sva vjerovanja.

Kako danas neki fundamentalistički kršćanski pokreti uspijevaju u svojoj rasnoj i vjerskoj isključivosti objediniti takav jedan protukršćanski pokret sa svojom interpretacijom Kristova učenja?

Povijesno mnogi fašistički i alt-right pokreti, od Mussolinija, preko Aktion Francaise, Franca, pa čak i KKK, bili su odani nacionalističkom i rasističkom obliku protestantizma i katoličanstva. U tom smislu je neprijateljstvo mnogih nacista prema kršćanstvu bilo iznimka. Ali čak i u Trećem Reichu postojali su državno sponzorirani njemački kršćani, oni koji su imali podršku službenih nacističkih vlasti. Vodio ih je nacistički biskup Ludwig Müller, bili su nacionalistički ogranak protestanata koji su eliminirali Novi zavjet, isključili nearijce i uveli nordijske paganske elemente. To su napravili tad, ali kad malo promislite, shvaćate da jednom kad počnete djelovati u području vjere, paganske ili kršćanske, sve postaje moguće, pa čak i stvari poput plavookog Isusa navodno povezanog s nordijskim bogom Baldurom.

Koliko je bilo masovno vjerovanje u to da su Titovi partizani vampiri koji se skrivaju u šumama, pretvaraju u divlje životinje i vrebaju njemačke vojnike kako bi im pili krv?

Takva percepcija etničkih Nijemaca koji su bježali iz Banata uklapa se u širi njemački strah od slavenskih Flintenweib, djevojaka topničarki, za koje su vjerovali da su česte među 'podljudskim' boljševicima. Oni i jesu često regrutirali žene. Nije slučajno da su Nijemci žene u sovjetskoj 588. noćnoj bombarderskoj regimenti nazivali 'Noćne vještice', njih su se plašili više nego ijedne druge njemačke bombarderske divizije. Glasine o njima povezane su direktno sa spolnim idejama o slavenskim ženama koje su posebno monstruozne i protuprirodne. Tome nasuprot, njemački mit na kojemu su nacisti gradili svoju ideološku sliku govorio je o pragermanskoj rasnoj moći i muškosti, stoga je i lik vukodlaka aspolutno bio muško. U Banatu su postojali tradicionalni mitovi o vampirima, ali priče o partizanima koji piju švapsku krv ne mogu se pripisati isključivo erupciji iracionalnog u kaosu Drugog svjetskog rata. Ono ima povijest u germanskom, pa i u nacističkom imaginariju dalje u povijest od 2. svjetskog, najmanje do 1. svjetskog rata, moguće i ranije.

public domain

Nitko prije ni poslije Adolfa Hitlera, NSDAP-a i Trećega Reicha nije uložio ni približno toliko novca, vremena i truda u ezoterično, okultno, pseudoznanstveno... Logično bi bilo pretpostaviti da to nije moglo nestati s porazom nacističke Njemačke, da je puno od toga preživjelo. Je li današnja pseudoznanstvena scena baštinik nacističkih praznovjerja?

Do određene mjere da, osobito na alt-rightu. Ali fenomen vjerovanja u natprirodno je i star i očit globalno. Tragovi se mogu naći i kod populista, i kod evangelikanaca, i kod vjerske desnice u SAD-u (KKK), i u fundamentalističkom islamu...

Je li vam bilo smiješno kad ste naišli na službene bilješke nacista još duboko u 30-ima da je SAD uspio ostvariti kontakt s izvanzemaljcima i da je od izvanzemaljaca dobio tehnologiju za svemirske ili kakve već letjelice, ali da to taji?

Takve stvari se uklapaju u teorije zavjera i rubno-znanstvene logike u raznim oblicima, a to je, nažalost, prisutno i kod alternativne desnice danas u SAD-u i EU.