Vesna Parun vječno na margini. Tako bi se zvao ovaj članak da ga pretvorimo u knjigu o čuvanju ostavštine ove velike hrvatske književnice. Ove, 2022. godine Vesna Parun bi proslavila stoti rođendan. Odnosno, na nama je da ga proslavimo jer je književnost onaj lijepi i jako bitan dio identiteta jednog naroda. No iako je Vesna Parun vrlo važan dio slagalice hrvatske književnosti, stota godišnjica njenog rođenja bit će obilježena kulturnim događanjima nastalima u privatnim inicijativama nezavisnih udruga i umjetnika. Jedna takva inicijativa je i festival TRAGOM VESNINIH OTOKA/100 godina Vesne Parun u organizaciji glumice Vesne Tominac Matačić. Odnosno, taj festival će možda biti jer je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske dalo velikodušnih 10.000 kuna.
- To je brodska umjetnička turneja otocima koji su obilježili život Vesne Parun: Prvić, s kojega je bio njen otac, a Vesna je ondje provodila djetinjstvo, na Zlarinu je rođena, na Visu je začeta, ondje je išla u školu i tamo napisala svoju prvu pjesmu ‘Pramaljeće’, još kao osnovnoškolka. S Brača je njen ‘Boljanin’, kojemu je posvetila veliki dio svog opusa, onaj ‘dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu’, Hvar na kojemu se liječila i rado mu se vraćala, te na kraju Šolta, zavičaj njene majke, koji je odabrala za svoje posljednje počivalište. A tu je i grad Šibenik, u kojemu je provodila mladost i školovala se. Okupila sam kolege, vrhunske umjetnike, Enesa Kiševića, glumca i jednog od najvećih naših živućih pjesnika te Paruničina prijatelja, zatim Edina Karamazova, kojega krasi titula najvećeg svirača lutnje na svijetu i Elis Lovrić, glumicu i kantautoricu s nebrojenim nagradama i priznanjima, službenu zaštitnicu labinjonske kulture i jezika. Nas četvero zajedno nosimo sedam programa koji su svi tematski vezani uz Vesnu Parun, njen život i djelo, poeziju, jezik, glazbu, život na Mediteranu. Na svakom otoku usidrimo se na dva dana i izvodimo nekoliko programa iz našeg bogatog repertoara koji čine predstava o životu i djelu Vesne Parun ‘Ja koja imam nevinije ruke’, poetsko glazbeni koncert ‘Koralj vraćen moru’, koji Edin Karamazov i ja izvodimo uživo, poetsko glazbena priča ‘Dva mora’, koju izvode Enes Kišević i Elis Lovrić, zatim Elisin solo koncert ‘Kanat od mora’, a tu je i Edinov solo koncert, pa Večeri poezije i vina uz Enesa Kiševića i prijatelje, i na kraju još dragulj našeg projekta ‘Jutra poezije za djecu’, u kojima ćemo predstaviti zaboravljen opus Vesne Parun koji je posvetila djeci, razigrano, zabavno i edukativno. Upravo je to ono na što nas je Vesna Parun i obvezala, to je smisao našega projekta, naša ‘baštinska obaveza’ - govori Tominac Matačić.
Vesna Tominac Matačić
Na stranicama Ministarstva kulture i medija o Vesni Parun pišu: “U povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenja jedne od najvećih hrvatskih književnica i vrsne prevoditeljice s bugarskog jezika Vesne Parun (Zlarin, 10. travnja 1922. - Stubičke Toplice, 25. listopada 2010.) diljem Hrvatske održava se niz manifestacija kojima se prisjećamo njezina života i impresivnog umjetničkog opusa. Svojim je lirskim pjesničkim ciklusima, esejističkim i dramskim djelima te osobitim umijećem približavanja svijetu najmlađih Vesna Parun ostvarila vrijedan stvaralački udio u novijoj hrvatskoj književnosti i jedinstveni izričaj u svakom književnom rodu i žanru kao književnica i kao prevoditeljica. Ovoga ljeta u planu je održavanje niza događanja posvećenih Vesni Parun, recitali, radionice, književni susreti, predstavljanja knjiga, od kojih neke podupire i Ministarstvo kulture i medija”. No kad Ministarstvo preko najtečaja “podupre” neko događanje sa svega pet posto od ukupnog budžeta, time je obvezalo organizatora da se manifestacija i dogodi, ali s kojim novcima, to nije njihov problem. A kad tome pribrojimo i da su organizatori većinom samostalne udruge ili samostalni umjetnici koji nisu na plaći državnih ili gradskih institucija, male su šanse da se prijavljeni događaji uopće realiziraju. Time kultura ostaje unutar zidova institucija, a kulturna baština na čuvanje državnim tijelima koji mijenjaju politiku kako koja stranka dođe na vlast. A hrvatska kulturna baština je prevrijedna da ovisi o svjetonazorskim pitanjima i političkim stranama. Pogotovo kad je u pitanju Vesna Parun, jedna od najvećih hrvatskih književnica, čija su djela poznata i onima koji neće ući u knjižnicu ili knjižaru i podići primjerak neke njene knjige. Malo je onih koji ne znaju barem stihove “Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost”. Djelomično je to tako i zbog predstave “Ja koja imam nevinije ruke”, koju igra Vesna Tominac Matačić.
- Redatelj je Ivan Leo Lemo, a ja sam odabrala tekstove i složila dramski predložak. Kroz istraživanje njenog nepreglednog opusa, koje je trajalo nekoliko godina prije početka rada na predstavi, uvlačila mi se pod kožu, pa kad smo Ivan Leo Lemo i ja počeli s probama, već sam bila posve ‘inficirana’ i tu nije bilo potrebe za nekim dodatnim pripremama, koliko se sjećam. S Lemom su probe tekle glatko i u vrlo ugodnom ozračju, bilo je inspirirajuće za sve nas koji smo sudjelovali u projektu, jer taj materijal, Vesnina ostavština je fascinantna, sa svakim novim čitanjem otkrijete nešto novo, kao da je čitate prvi put. Bilo je davno, premijeru smo imali 2014. godine. Ove godine uz 100. godinu njenog rođenja slavit ćemo i 100. izvedbu predstave - govori glumica.
Vesna Parun je sebe opisivala kao “žena otpor i žena prijekor”, a u njenim stihovima nije se teško pronaći. Svatko, barem jednom, doživi ljubavni brodolom.
- U njenoj se lirici može pronaći svaka žena, ali i muškarac jer se odlikuje univerzalnošću koja je svojstvena velikim pjesnicima. Jer osim otpora i prijekora, cijeli jedan univerzum sadržan je u njenom biću. Ona je i ‘morska medvjedica i morska meduza; žena koralj i žena spužva; žena lupar priljepljena o hrid i hrid o koju je priljepljen lupar muškarac...’. To je zapravo ključ umjetnosti - prepoznavanje, to nas pokreće. Da nisam u njoj i njenim pjesmama prepoznala sebe, ne bih se ni laćala posla oko predstave. Ne trebaš biti slavist da bi vidio kako bez Vesne Parun hrvatska književnost ne postoji. Ona je jedan od nosivih stupova hrvatske književnosti. Ili naš ‘ženski Ujević’, prema ocjeni nekih stručnjaka, a ove godine sa stotom obljetnicom njenog rođenja to se sve češće može čuti i iz mainstream krugova, što me silno raduje, jer se očito polako, ali sigurno mijenja recepcija njenog djela od onoga za života. To napokon dokazuje koliko je bila ispred svoga vremena. Ipak, do dana današnjeg, čak ni na 100. obljetnicu rođenja, nije izašla monografija njenog monumentalnog djela. A ona koju je sama uredila i objavila pred smrt ‘Ja koja imam nevinije ruke’, svoj asinkroni odabir kako ga je nazvala, nema u prodaji! Otiđite u bilo koju knjižaru u Hrvatskoj i upitajte imaju li koju knjigu najveće hrvatske pjesnikinje čija je ovo 100. godina rođenja. Bojim se da ćete morati malo kopati po policama antikvarijata. A prijevod na engleski jezik? Kad sam predstavu igrala u Edinburghu s engleskim titlovima u prijevodu Ellen Elias Bursać i Dashe Čulić Nisula, jedan je tamošnji kritičar Parun usporedio s T. S. Eliotom i poželio je bolje istražiti pa je u nevjerici konstatirao kako ne postoji engleski prijevod jedne tako važne pjesnikinje. To je potaklo D. Čulić Nisula da reizda svoje već zagubljeno izdanje iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Knjižica prijevoda odabranih većinom iz zbirke ‘Šum krila šum vode’ pod naslovom ‘You With Hands More Innocent’ izašla je bez podrške ijedne hrvatske institucije kod kanadskog izdavača. Treba li spomenuti da ni tu knjigu nećete naći ni u jednoj hrvatskoj knjižari ni knjižnici, ali sad barem, nasreću, postoji na Amazonu - objašnjava Tominac Matačić.
Danas bismo to kolokvijalno rekli “svjetski, a naše”, samo što se čini kao da to što je naše ne znamo cijeniti ni čuvati. Paralele radi, u čast T. S. Elliota svake godine se održavaju dva festivala za koje se plaća ulaz. Dok u inozemstvu svoje književnike, ljude koji stvaraju na materinjim jezicima zemalja u kojima su živjeli, čuvaju i njima se ponose, kod nas to nije slučaj. Nacionalni identitet ne vežemo uz umjetnost kreiranu na materinjem jeziku, nego uz neke druge, ružnije i tužnije događaje. I tako je Vesna Parun još jednom marginalizirana za smrti, onako kako je bila i za života. Na Tominac Matačić je sad prikupljanje sredstava od privatnih tvrtki u nadi da će barem netko cijeniti stvaralaštvo ponajbolje hrvatske književnice, kad već to nadležnim institucijama ne ide.
- Ministarstvo kulture odobrilo nam je 5% ukupnog budžeta. A grad Zagreb 8%. S napomenom da je u međuvremenu s poskupljenjem goriva cijena najma brodova skočila u nebo pa je shodno tome i budžet osjetno porastao, što znači da je taj postotak sad i manji. Pokušala sam službeno stupiti u kontakt s ministarstvom prije prijava na Javni poziv i najaviti naše planove, ali su me odbili - govori Tominac Matačić.
Nisu je odbile lokalne zajednice otoka koji su obilježili život i stvaralaštvo Vesne Parun.
- Turističke zajednice Šibenika, Visa i Zlarina, te KIC Šolta, Grad Hvar, CZK Bol i otok Prvić, svi su pristali na suradnju. Svi su otoci srdačno prihvatili suradnju jer su prepoznali važnost i značaj te dobrobit koju im donosimo ovim projektom, i svako mjesto, prema svojim mogućnostima, osim organizacijski pokriva i financijski dio troškova izvedbi - govori.
No to nije dovoljno jer je cijena nafte porasla, pa tako i cijena brodskog prijevoza. Tu su i vezovi, logistika, dozvole... Financiranje koje su dobili dodijeljeno im je na temelju plana festivala koji se temelji na brodskom prijevozu, pa tako ni to, po uvjetima natječaja, ne mogu promijeniti. Sva sredstva koja su dobili od ministarstva i lokalnih zajednica dobit će tek nakon što cijeli projekt završi, a brod moraju platiti barem mjesec dana unaprijed.
- Najveći je izazov sastaviti kakav-takav budžet kojim bismo pokrili makar minimum potreba. S odobrenim sredstvima, onima od ministarstva i Grada Zagreba te dogovorenim s lokalnim zajednicama, u ovom trenutku još nemam financijske uvjete za booking broda. A zadnji je čas. Uzdam se u sponzore jer duboko vjerujem da kulturu ne održavaju na životu kulturne institucije, nego pojedinci. Kultura je prvenstveno stvar duha. A duh je prisutan svugdje. Doduše, od dvadesetak adresa sponzora kojima sam se obratila još nisam dobila ni jedan pozitivan odgovor, ali nada umire posljednja. U ministarstvu kažu da im je važna Vesna Parun, da su prednost dali samostalnim umjetnicima i da brinu o našim otocima. Jesam li spomenula da smo svi četvero samostalni umjetnici? Uglavnom, ako uskoro ne dobijemo neku konkretnu pomoć sponzora, morat ćemo odustati od projekta i tako će Vesna Parun sa svojim otocima i umjetnicima po tko zna koji put biti odgurnuta s puta hrvatske kulture - zaključuje Tominac Matačić.
A ako nekim čudom i uspiju, ovo ljeto i domaći i turisti doživjet će 30 izvedbi četvero vrhunskih umjetnika koji svojim radom odaju počast najmarginaliziranoj sjajnoj zvijezdi hrvatske književnosti - Vesni Parun. Ženi otpor i ženi prijekor.
