Naravno da nikome nije palo na pamet njegovu ideju ne prihvatiti. S raskolom između Tita i Staljina modernizam je počeo dolaziti na svoje. Dotle da je časopis Arhitektura u jednom broju iz 1951. optužio dio struke za "dezerterstvo prema Zapadu". Stali su se primjenjivati zapadnjački trendovi, vlasti su odustale od ideološke kontrole i već 1958. Richterov jugoslavenski paviljon na EXPO-u u Bruxellesu bio je razvedena kombinacija geometrijskih struktura sa širokim staklenim stijenama, isključivo zamišljen da slavi udobnost života i služi čovjeku umjesto ideologiji.
Jedina važnija zgrada na kraju sagrađena u socrealističkom stilu bila je zgrada sindikata u Beogradu Branka Petričića. Nasuprot tome munjevito se razvijala arhitektura koja je objedinjavala i Istok i Zapad, i modernizam i tradiciju nekoliko naroda, i kapitalizam i socijalizam. Ivan Rupnik, hrvatski stručnjak s Harvarda, kazao nam je da su slovenski i hrvatski arhitekti odavno poznati u svijetu, tako da, što se njih tiče, publici iz struke izložba u MoMA-i, iako egzotična, u tom dijelu neće biti otkriće potpuno nove materije.
"Ali hoće arhitektura Makedonije, skopska arhitektonska scena nakon potresa iz 1963.", istaknuo je. Dvije godine nakon tog potresa UN je raspisalo međunarodni natječaj za projekt obnove razorenoga grada na kojem je pobijedila skupina oko japanskog arhitektonskoga genija Kenza Tangea. Skoplje je time postalo UN-ov ogledni primjer rekonstrukcije nakon katastrofa i zauvijek arhitektonski obilježeno. Mrduljaš je to razdoblje izgradnje Skoplja opisao kao "doba bujanja" toga grada.
"Grade se vrlo zanimljive javne građevine koje su hibrid brutalizma i utjecaja japanskog metabolizma. Tako neobične, sinkretičke situacije teško je naći bilo gdje u svijetu i možda je posebno vrijedna pouka izložbe sposobnost ovdašnjih arhitekata da asimiliraju izvanjske utjecaje i da ih preoblikuju u nešto sasvim svoje i autentično. Uz to, imate arhitekte poput Borisa Magaša i Marka Mušiča, koji su sasvim osebujni, koji do sada nisu dobili dovoljno pažnje, a bit će na izložbi među najviše zastupljenima po broju projekata", kazao nam je Mrduljaš.
Otkrio nam je da su organizatori izložbe u MoMA-i bili na mukama čega se odreći i koga izostaviti nego što odabrati.
"Količina kvalitetne produkcije bila je toliko velika da se na kraju na toj izložbi domašaj moderne arhitekture u bivšoj Jugoslaviji čak i više iščitava kroz kvantitet vrlo solidnih projekata koji su promijenili život milijuna građana nego samu izuzetnost pojedinačnih radova. Najkraće rečeno, rijetko koja zemlja je bila toliko arhitektonski moderna kao Jugoslavija nakon 1945.", opisao nam je Mrduljaš ono što je godinama proučavao s Vladimirom Kulićem.
Što se Rupnika tiče, on očekuje da će biti predstavljene zgrade koje su imale skulpturalni, umjetnički duh. "Recimo 'Kockica' u Zagrebu ili industrija, primjerice zgrada 'Rade Končara'. Koliko sam vidio, riječ je o stvarima koje dobro izgledaju čak i bez kontekstualizacije u povijesti ili politici, koji su neobični i zanimljivi", kazao je Rupnik. Neka od takvih mjesta sigurno će biti istaknuti spomenici iz NOB-a.
"Njih se ne smije čitati kao izolirane, egzotične forme, nego treba shvatiti njihovo značenje i poruku. Upravo u njima se, povrh toga, očituje i znatna autonomija arhitekata i umjetnika u svim temama, čak sve do reprezentacije same ideologije. Neki od objekata posvećenih revoluciji i NOB-u zapravo su najbolja arhitektura iz ovih krajeva, primjerice Muzej Revolucije u Sarajevu Borisa Magaša, ili pak ekscentrični projekt Marka Mušiča za Spomen dom u Kolašinu u Crnoj Gori", nastavio je Mrduljaš.
On ipak smatra da su, unatoč medijskoj pažnji u inozemstvu, značajnije od njih one građevine koje svjedoče o brzoj promjeni načina života u zemlji koja se istodobno brzo gradila, brzo industrijalizirala, obrazovala: "Mislim na mnoge domove kulture, radnička i narodna sveučilišta, škole, vrtiće... Na nemonumentalne objekte koji su predstavljali osnovu za emancipaciju građana, mjesta stvaranja novih oblika društvenosti, samoupravnog socijalizma, temeljem koncepata bliskih otvorenom društvu."
Zanimanje za jugoslavensku arhitekturu u SAD-u, inače, ne potječe odnedavno. Kako je Rupnik objasnio za Express u jednom ranijem razgovoru, taj fenomen proučavala je u 50-ima i 60-ima čak i CIA.
"Njih je najviše zanimao SSSR, koji je uspio, ako ne po kvaliteti, onda po broju brzom gradnjom, rješavati stambene probleme koji su u to vrijeme bili problematični u SAD-u. A i bili su ideološki suparnici i kroz taj politički interes, ne samo kulturološki, zanimalo ih je jesu li Sovjeti doista bili u stanju proizvoditi toliku količinu stanova. A kao socijalistička zemlja, CIA-i je bila zanimljiva i Jugoslavija", objasnio je Rupnik.
Mrduljaš je, govoreći o razmjeni znanja između SAD-a i Jugoslavije, spomenuo i anegdotu vezanu uz Richtera, koji je desetljećima razvijao svoj utopijski koncept sinturbanizma, idealnog samoupravno-socijalističkoga grada.
"Paralelno je stekao međunarodnu reputaciju kao umjetnik, pa su ga krajem 1960-ih pozvali na izuzetno ambiciozan projekt i izložbu 'Art and Technology' u Los Angelesu, gdje je ideja bila da se umjetnici povežu sa znanstvenicima i industrijom. Richter je bio uparen s američkim koncernom Litton industries, koji se bavio naoružanjem, te su počeli projekt mobilne mehanizirane megaskulpture koja je mogla poslužiti i kao prototip za sinturbanizam. Ne znamo je li američka vojna industrija bila svjesna što radi, no cijeli projekt je propao jer su se ideje Richtera i drugih pokazale neizvedivima, pa izložba niti nije održana."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
u socijalizmu se gradilo i radilo
moze li se danas nesto napisati ili opisati bez da se OBOZAVA ??? pa nema sta se danas sve ne obozava , od hamburgera , jela , pica , odjece , materije , raznih porno i obicnih glumaca, bogatuna , ... prikaži još! sviraca ,pjevaca i mogu do sutra nabrajati.... Pa jeste li vi normalan narod ? Samo se BOG gospodar svega moze i smije obozavati.. pa kako ce te sutra stati pred BOGA , a obozavali ste sve i svasta ? Sve ste obozavali samo NJEGA niste....
Čim pogledam kroz prozor vidim kakva je bila arhitektura komunizma, drugim riječima 60% današnjeg Zagreba je bila bespravna neplanska gradnja koja se ne može ispraviti. Nešto je bolje bilo u sedamdesetima i osamdesetima kada su naslale socrealističke vizure novog Zagreba ... prikaži još! pa dosta zelenila popravlja dojam sovjetskog stila.