No sve će se uskoro promijeniti u bitki na Sommi koja će u potpunosti promijeniti tijek modernog ratovanja. Prvog srpnja 1916. godine započela je bitka na Sommi, koja će trajati 140 dana, u njoj će se boriti više od tri milijuna ljudi što će je učiniti najvećom bitkom na Zapadnom frontu, a broj žrtava koje će odnijeti iznosit će više od milijun (više od 650.000 mrtvih i ranjenih na britanskoj i francuskoj te oko pola milijuna na njemačkoj strani), čime će postati jednom od najkrvavijih bitaka u ljudskoj povijesti.
U toj su bitki, opisuje Graves, izgubili trećinu bojne i prije nego što je “priredba” počela, a on je bio jedna od žrtava. Čuo je eksploziju i osjetio kao da ga je netko snažno udario u lopatice, ali nije osjetio bol. Iako je, pogođen, pao, kako bi se zaštitio ponavljao si je, na francuskom, Nietzscheov stih: “Ne, ne možeš me ubiti”. I nisu ga ubili. Iako, bio je blizu smrti.
Jedan šrapnel pogodio ga je vrlo visoko u natkoljenicu, za dlaku je izbjegao kastraciju, a drugi mu je šrapnel u tijelo ušao pet centimetara ispod desne lopatice i izašao kroz prsa pet centimetara iznad desne bradavice. Nakon toga, piše, sjeća se da je namignuo bolničkom naredniku koji je viknuo: “Sašilo nam Gravesa, baš je!”, a potom su naredniku Crawshayu, kad je posjetio ambulantu, rekli da je za Gravesa igra gotova.
Ipak, sljedećeg je jutra još disao pa su ga ukrcali u kola za najbližu poljsku bolnicu u Heillyju, ali narednik Crawhay svejedno je, 22. srpnja 1916. godine, ispunio formular za izražavanje sućuti rodbini časnika. Graves je preživio, a tijekom rata je započeo i pjesničku karijeru objavivši 1916. godine prvu, u nas u tom obliku neprevedenu, zbirku poezije “Over the Brazier”.
U ratu je, također, stekao i vrlo dobrog, dugogodišnjeg prijatelja, kolegu pjesnika Siegfrieda Sassona, s kojim ga je, navodno, vezivalo više od običnog prijateljstva, a Pat Barker je čak na njihovu odnosu utemeljio također neprevedeni roman “Regeneration”. Glasine o Gravesovoj homoseksualnosti započele su još tijekom njegova srednjoškolskog obrazovanja kad je, na treninzima boksa, upoznao tri godine mlađeg učenika H. G. “Petera” Johnstonea, s kojim je započeo romantično prijateljstvo, a taj je skandal trenutačno doveo do pozivanja dva dječaka na razgovor u ravnateljev ured.
Je li ta mladenačka potreba za eksperimentiranjem, a ne strah od spolno prenosivih bolesti, kako navodi u memoarima, bila uzrokom Gravesova ustrajnog zaobilaženja francuskih bordela i ustezanja od užitaka u krilu francuskih djevojaka? Zna li se kako je Graves odmah nakon završetka rata požurio oženiti englesku slikaricu Nancy Nicholson, može se smatrati kako je razlog takvu, za onodobnog vojnika neuobičajenu ponašanju, ipak dvojak.
Za braka s Nancy vratio se na Oxford, preusmjerio na englesku književnost, ali studij nikad nije završio te je uspio steći samo mogućnost da poučava engleski u školama. Idiličan seoski život s Nancy, u kojem je mladi par neko vrijeme čak i vodio seoski dućan s namirnicama, prekinut je kad Graves upoznaje Lauru Riding, zbog koje ostavlja prvu ženu i njihovu djecu te se s Laurom, uz kraće prekide, nastanjuje na Mallorci sve do smrti 1985. godine.
Robert Graves je, bez zadrške možemo reći, pisac jednako aktualan i relevantan danas kao što je bio u trenutku vlastitog stvaranja. Što ga čini takvim? Riječ je o ideologiji sustava, a sustav nužno funkcionira na premisi ideologije koju većina vjerojatno ne podržava, ali je, isto tako, ni ne propituje. Zanimljivo je, međutim, kako u vremenima pušaka i bombi, vremenima isprovociranim ideološkim prijeporima i uplivima, ta ista ideologija biva ostavljena po strani, a do izražaja dolaze neke druge, ljudske kvalitete.
Ima li ih u današnjim ratovima? Sve manje i manje. Posve je, naime, sigurno koliko su onodobni ratovi u svojim sudionicima budili osjećaj muškog herojstva i junaštva te pobuđivali pitanje časti pa je tako Graves učionicu zamijenio frontom, a drugi pjesnik, također sudionik bitke na Sommi, Paul Éluard kod kuće je ostavio mladu, novopečenu suprugu Galu. Obojica su to učinila iz osjećaja domoljublja bitno drugačijeg od domoljublja kakvim ga se voli prikazivati danas. I tad i sad poučavani smo da se vojnici u ratu bore za pravdu i istinu. Samo što danas, stotinu godina kasnije, pravda i istina više nisu jednaki konstrukti.
