Moj otac život nije živio. Puštao ga je da prolazi”, tek je jedna, ali indikativna konstatacija iz najnovijeg romana plodnog bosansko-hercegovačkog književnika Almina Kaplana “Mali otac”. U romanu koji je objavila Fraktura pod uredničkom paskom Seida Serdarevića, Kaplan se bavi odnosom neimenovanog pisca koji odlazi na stipendiju u grad P. (zbog mnoštva detalja lako je detektirati da je tu riječ o Pazinu) s usamljenim ocem. Autor sinu nije dao ime, ali otac je bio “bolje sreće” pa saznajemo da se zove Omer, dok se sinovljeva požrtvovna djevojka koja se nježno brine o ocu u vrijeme stipendije zove Ajna. I da, riječ je o obitelji iz Bosne i Hercegovine. Tu su i piščevi pazinski domaćini, knjižničari Ivan i Morana, s time da je potonja prilično zaintrigirala našega pisca koji voli alkohol, dobru glazbu i birane pisce, ali ima i potrebu za psihijatrijskim tretmanima.
217
prikaza
Posveta svim očevima, a napose onima koji su doživjeli rat
Kaplanova posveta ispisana je bez nepotrebnog akademskog prenemaganja i digresijskih pretjerivanja
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
