Davor Pauković, povjesničar i profesor sa Sveučilišta u Dubrovniku, svojom najnovijom knjigom "Što s komunizmom?", u izdanju Srednje Europe, otvara vrata razumijevanju kako i zašto društva interpretiraju i komemoriraju traumatične događaje iz svoje prošlosti, posebice u kontekstu komunističkih režima i njihovih zločina. Autor nas vodi kroz labirinte kolektivnog sjećanja, ne samo da bi pokazao što se sve pamti, nego i kako i zašto se pamti. Ako mislite da je povijest dosadna, lako je moguće da ćete ovdje biti razuvjereni. Ovaj komparativni biser moderne povijesti istražuje kako se kolektivno sjećanje oblikuje kroz različite političke, društvene i kulturološke prakse te kakav je utjecaj tih praksi na suvremeno društvo.
Jasna struktura knjige, podijeljena na teorijske osnove, europske i hrvatske perspektive, omogućuje čitateljima kronološki logičan slijed misli i argumenata ove na prvu složene problematike. No koliko god ova teorijska podloga može biti od velike koristi čitateljima koji nisu nužno stručnjaci u ovim područjima, toliko za sve one koji su već upoznati s ovom temom može biti previše iscrpna. Jedna od najjačih strana knjige je Paukovićeva sposobnost povezati europski i hrvatski kontekst. Europske institucije i deklaracije, poput Praške deklaracije i Platforme europskog sjećanja i savjesti, detaljno su analizirane kako bi se pokazalo kako transnacionalne inicijative utječu na nacionalna sjećanja. Ova analiza pruža nam detaljan uvid u europske napore u očuvanju sjećanja na komunističke zločine. Međutim, moglo bi se (i trebalo) raspravljati jesu li ti napori doista učinkoviti u homogenizaciji sjećanja u različitim europskim kontekstima. I sam Pauković kritizira europski pristup kao nerijetko uopćavajući i kontradiktoran.
Prava vrijednost ove knjige leži u dijelu koji se bavi Hrvatskom. Kolektivno sjećanje u Hrvatskoj na traume prošlog stoljeća dijeli se na tri dominantna režima: fašističke zločine NDH i antifašističku borbu, zločine komunističkog razdoblja te Domovinski rat. Ta tri režima često su u konfrontaciji i koriste se za legitimizaciju političkih i memorijskih aktera. Dubrovački profesor nudi svojim čitateljima ozbiljan uvid u hrvatski kontekst istražujući kako su se različita povijesna razdoblja i političke promjene odrazile na sjećanje na komunističke zločine. Praktični primjeri poput Bleiburga i Jazovke, koji su prikazani kao simboli nacionalnog sjećanja, ali i kao izvori političkih sukoba, služe kao konkretne ilustracije kompleksnosti kolektivnog sjećanja u Hrvatskoj. Iako su primjeri iz Hrvatske detaljno obrađeni, moglo bi se argumentirati da bi uključivanje više komparativnih studija iz drugih europskih zemalja dodatno obogatilo ovu ionako višestruku vrijednu analizu profesora Paukovića.
Ova knjiga ne boji se zauzeti kritički stav prema politici povijesti i kolektivnom sjećanju, posebno u kontekstu Hrvatske. Pauković otvoreno diskutira o kontroverznim temama poput antijugoslavenskih narativa, uloge medija i polemika oko državnih praznika. Treba izdvojiti autorov naglasak na ulozi medija jer osvjetljava kako medijski diskurs utječe na razvoj kolektivnog sjećanja. Od tiskanih medija do digitalnih platformi, autor pokazuje da mediji nisu samo prenosioci informacija, nego i aktivni sudionici u kreiranju i reprodukciji sjećanja, što dodatno komplicira dinamiku kolektivnog sjećanja. "Što s komunizmom?" je knjiga koja će vas, ako je doista ozbiljno shvatite, natjerati na preispitivanje vlastitih uvjerenja i sjećanja. Paukoviću je pošlo za rukom stvoriti kapitalno djelo koje je istovremeno i akademski temeljito i pristupačno široj publici. Ako vas zanima kako se kolektivna prošlost oblikuje i konzumira u suvremenom kontekstu, onda je ova knjiga nezaobilazno štivo.
