Samoizolacija u čovjeku koji je društveno biće može izazvati strah, tjeskobu i niz negativnih osjećaja zbog kojih će je taj isti čovjek pokušati izbjeći pod svaku cijenu. U to smo se mogli uvjeriti 2020. godine, kad se svijetom širio novi virus. Dok su neki samoizolaciju prihvatili kao nešto što je nužno da bi se širenje virusa, ako ne već zaustavilo, onda barem usporilo, drugi su joj se strogo protivili. "Novo normalno" predstavljale su prazne ulice, lokali i kompanije, maske na licima i osjećaj neizvjesnosti. U tom je "novom normalnom" jedan novinar, književni kritičar i esejist dobio zadatak pisati o Puškinu u Boldinu.
Bila je to tema sasvim prigodna za početak 2020. jer je Puškin tamo proveo tri mjeseca 1830. u karanteni. Tu izvanrednu situaciju Puškin nije samo doživio, nego ju je, kao pravi umjetnik, odmah i opjevao. Njegov kratak put izričito ekonomskog karaktera na imanje u Njižegorodskoj oblasti neočekivano se pretvorio u "stvaralački put". U Boldino dolazi krajem kolovoza, nakon smrti strica, kako bi preuzeo svoje nasljedstvo, selo Kistenjovo. Pribojavao se da će mu to razdoblje, jesen kad je inače puno pisao, sad biti ispunjeno brigama oko preuzimanja posjeda, ali i nadolazećeg vjenčanja s Natalijom Nikolajevnom. Upravo suprotno od toga, rađa se poznata "Boldinska jesen", najplodnije stvaralačko razdoblje u njegovu životu. U doba karantene dovršio je rad nad "Jevgenijem Onjeginim", ciklusima "Belkinove pripovijesti" i "Male tragedije", napisao je poemu "Kućica u Kolomni", kao i tridesetak lirskih pjesama. Zbog tog literarno bogatog razdoblja, danas u Rusiji govore da se "svaka karantena može pretvoriti u boldinsku jesen". Puškin je uz sve to pisao i pisma - zaručnici, prijateljima i kolegama.
Vizelj je inače autor više knjiga te objavljuje u svim većim ruskim novinama i časopisima. Prevodi s engleskog i predaje književno pisanje, kao i književno prevođenje. Finalist je ruske književne nagrade "Velika knjiga" za najbolje prozno djelo u 2023. godini za knjigu o Antonu Nosiku, prvom blogeru u Rusiji. Također je glavni urednik portala godliteratury.ru. Baveći se zadatkom koji mu je dodijelilo uredništvo, Vizelj za svega 19 dana piše 19 članaka utemeljenih na Puškinovim pismima koje je za tri mjeseca svoje karantene slao bliskim ljudima. Te članke je potom dopunio i pretvorio u knjigu. "Puškin u karanteni - kronika samoizolacije 1830. godine" spoj je znanstveno-književne i publicističke analize koja nam Puškina donosi u potpuno novom svjetlu. Kroz pisma, ali i Vizeljevu analizu istih, uranjamo u prvu polovicu 19. stoljeća i saznajemo što je bilo na pameti čovjeku koji je, samo u drugom povijesnom razdoblju, doživio nešto što nam je poznato i kroz što su mnogi od nas na neki način morali proći. Puškin je zahvaljujući svojem talentu znao verbalizirati misli, zapažanja i osjećaje na autentičan način.
Knjiga, pomnim čitanjem njegovih pisama, odgovara i na neka suvremena pitanja: kako se nositi s izolacijom, informacijskim vakuumom, kako izolacija može djelovati na stvaralaštvo i o čemu razmišlja izolirani čovjek u vrijeme globalne krize. Također, čitajući djelo, postavlja se pitanje je li na nekoga izolacija 2020. imala isti utjecaj i hoće li se iz epidemije izroditi povijesno i književno važna djela kao ona nastala tijekom "Boldinske jeseni".
