Kultura
4211 prikaza

'U Hrvatskoj se pale na ožiljke i genitalni piercing'

Irena Milina
1/6
Davor Puklavec/PIXSELL
Kraljica piercinga: "Oni pirsevi koji djeluju najstrašnije i najbolnije, zapravo su najjednostavniji i najbrže zarastaju"

Kod starih Egipćana probušene obrve i nos značile su vladarsku krv, a plemena Australije, Nove Gvineje i Afrike bušenjem usne slavila su prijelaz iz maloljetnosti u doba zrelosti. Vlasnica zagrebačkog piercing studija Octopus Irena Milina za prvi se pircieng, onaj usnice, odlučila sa 16. "Danas ih više ne brojim, vjerojatno ih je oko dvadeset, a bilo je perioda kad sam ih imala i pedesetak.

Irena Milina | Author: Davor Puklavec/PIXSELL Davor Puklavec/PIXSELL
I uvijek, počevši s onim prvim na maturalcu, motivacija mi je bila čisto estetika, ne da bih nešto obilježila ili poručila, mada su mi povijest i tradicija piercinga i tetoviranja užasno zanimljive za proučavanje", objašnjava Irena koja vlastiti studio vodi od 2011., a u kojem, osim piercinga, nudi i usluge tetoviranja te skarifikacije, odnosno dekorativne izrade ožiljaka.
 "Nije u pitanju samoranjavanje, nego ponovno, način postizanja određenog izgleda kože na koju se prenese šablona dizajna.

Linije se potom izvlače skalpelom, a scar obično nije dublji od tri milimetra, ovisno o dijelu tijela na kojem se radi", objašnjava Irena koja, osim velike tetovaže preko cijelog tijela, koju je radila deset godina, na ruci ima i potkožni implant.
 "Riječ je o 3D objektu u potpunosti ugrađenom ispod površine kože, izrađenom od silikona u različitim veličinama, oblicima i debljinama. Zapravo, što se tiče postupka ugradnje i zarastanja, isto je kao sa silikonima za grudi, koji se vani odavno rade pa su potkožni implanti po ostatku tijela svakako manje čudni.

U nas zasad ima samo jedna osoba koja ih radi jer ih rijetki traže", kaže Irena. Za razliku od toga, piercing i tetoviranje puno su popularniji. "Iako predrasuda još ima, prošla su ona vremena kad su tetovaže bile za zatvorenike i mornare. Danas nam klijentelu ne čine, kako mnogi pogrešno vjeruju, takozvani alternativci, nego mainstream, svi i svatko. Za piercing se pritom češće odlučuju žene, najviše one od 17 do 30 godina. Muškarcima je ovdje nakit, izgleda, još nešto što se povezuje sa ženstvenošću", kaže Irena koja je svojedobno, nakon završetka Visoke škole za menadžment u Zagrebu, imala teškoća s dobivanjem posla.

"Nijedan od postojećih salona za piercing nije tražio nove ljude pa sam se prijavljivala na druge poslove, konobarice, prodavačice... Nisam izgledala ni blizu 'ekstremno', čak ni za naše pojmove, ali svejedno, nisam se mogla zaposliti. U jednom bircu, za koji su mi rekli da je cool, opušten, alternativan, na razgovoru su mi poručili kako bih morala pustiti kosu, poskidati sav nakit i malo se normalnije obući, što je značilo ne u crno", priča Irena, rođena Samoborka, koja je onda upisala Filozofski fakultet, radi studentskih prava.

Irena Milina | Author: Davor Puklavec/PIXSELL Davor Puklavec/PIXSELL
"Odradila" je jedan semestar i potom 2006. dobila ponudu za posao pirserice u Tattoo&piercing salonu Zagreb. "Nakon nekog vremena javila mi se želja za vlastitim salonom. Shvatila sam da sam tu naučila sve što sam mogla i da neke moje ideje nikad neće biti ostvarene osim ako ne budem sama svoj šef. To se prije svega odnosi na činjenicu da je piercing bio sporedna djelatnost, a tetoviranje primarna.

Htjela sam to promijeniti i piercing dovesti na viši nivo", objašnjava Irena koja je u počecima, kad je tek otvorila Octopus 2011., radila isključivo piercing, a tijekom godina izmjenjivale su se poslovne suradnje s drugim tvrtkama s kojima se dijelio prostor (od fetish shopa do frizerskog salona). Tattoo studio uvodi 2015., ali na drugoj adresi, što je napokon riješeno sredinom prošle godine, kad su oba salona spojena u novi prostor u Gundulićevoj.

"U timu su mi Nika, koja radi dotwork i mandale, za koje su potrebne bezgranične količine strpljenja. Radi i trenutačno megapopularan watercolor tattoo. Ivona, koja iza sebe ima nekoliko godina iskustva u piercingu, radi i scarification, koji je naučila od jednog od vodećih svjetskih scar artista Wayda Dunna, a specijalizira i blackwork, velike crne komade. Uskoro nam dolazi i jedan dečko izvana, koji će raditi realizam.

Mene je u piercingu naslijedio Domagoj, koji je jedan od rijetkih mladih koji posao shvaća ozbiljno, za razliku od onih koji samo žele ispasti cool pred prijateljima i koji vjeruju da je sve to jako jednostavno. Zanima ga i body modification, u čemu budućnost vidi i naš najnoviji član tima Marko, trenutačno zadužen za administratorske poslove salona", kaže Irena, na čijoj se službenoj stranici salona Octopus mogu naći pojašnjenja načina modifikacije tijela.

Irena Milina | Author: Davor Puklavec/PIXSELL Davor Puklavec/PIXSELL
Neki od njih su, primjerice, rezanje jezika skalpelom na pola radi dobivanja "zmijskog" efekta te takozvani "play piercing", postupak pirsanja različitih dijelova tijela bez umetanja nakita, čisto zbog zabave, odnosno zbog samog osjećaja pirsanja. Umjesto nakita moguće je, najčešće na leđima, kroz dva reda prstenova provući dekorativnu trakicu, koja imitira korzet. Razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju za play piercing, dakako, kao i u svemu ostalome, variraju. Neki u iskustvu traže duhovnost, drugi to rade iz seksualnih razloga (play piercing je početak imao u BDSM zajednici), a trećima je to jednostavno lijepo.


"U Hrvatskoj općenito nije razvijena neka ekstremna scena za modifikaciju tijela. Još smo dosta zatvoreni pa se i pirsevi rade najčešće na uobičajenim mjestima, nosu, pupku, jeziku, a tetovaže tamo gdje se mogu prikriti zbog posla", kaže Irena u čijem se studiju traže, mada manje, i genitalni pirsevi, od kojih je najpopularniji ženski Christina, a muški Prince Albert. "Oni pirsevi koji djeluju najstrašnije i najbolnije, genitalni i jezik, zapravo su najjednostavniji i najbrže zarastaju, obično bez ikakvih problema ako se, dakako, klijent brine o njima kako treba.

Najviše problema ima s pirsanjem pupka, nosa, osobito uha koje se masovno buši kod zlatara 'pištoljima', koji ne zadovoljavaju ni osnovni higijenski minimum, a za zarastanje hrskavice treba i do godinu dana", objašnjava Irena, kojoj je u poslu najteže hrvanje s birokracijom. "Atmosfera ovdje, dobro se zna, nije baš povoljna za razvoj poduzetništva. Iz godine u godinu samo novi nameti, bez olakšica.

Najveći je problem, zapravo, što plaćaš hrpu stvari, a ne znaš točno za što ide taj novac. U starom prostoru, primjerice, za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda plaćali smo 70 kuna mjesečno. Onda smo se preselili šest brojeva niže i iznos je skočio na 930 kuna. Kao da smo iz piercing studija prešli u industrijsku proizvodnju", zaključuje.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.