Bismo li već sad, s obzirom na to da društvo sve više stari, sve je više umirovljenika na jednog zaposlenog, trebali kao narod biti zabrinuti za svoju budućnost? Možemo li se mi koji ćemo biti stari za 20, 30 ili 40 godina nadati mirovinama i lijepoj starosti? Ili ćemo raditi do iznemoglosti i onda umrijeti, bez mirovine koja bi nas dočekala?
Trebamo se brinuti za svoju budućnost jer znam barem pet ljudi koji su se odselili i više se ne namjeravaju vratiti. Pet super ljudi koji su, sasvim opravdano, izgubili nadu i otišli. Mislim da od ove države ne možemo očekivati da se brine za nas jer ona uopće ne razumije da je ona tu kako bi služila nama a ne mi njoj. Ona je divovski parazit koji se oteo kontroli, a sastavljen je od malenih jedinki koje se brinu samo o sebi i svojim interesima. Izgubili smo svijest o općem dobru, o tome da kao društvo zajedno plivamo ili tonemo.
Vrlo umjereno, no primjetno, ispisujete i kritiku današnjeg društva. Da morate reći koji je gorući problem hrvatskog društva u ovom trenutku, što biste rekli? Koji je taj faktor razdora zbog kojeg se kao društvo ne osjećamo dobro i zbog kojeg ne možemo krenuti naprijed?
Korupcija. Njome je sve okaljano. Svaka uvjetna kazna koja oslobađa klince koji BMW-ima gaze ljude, svaka klupa koja košta kao kožna sofa, svaki posjet doktoru pri kojem ti čekaš a pet ljudi uđe prije tebe jer ima vezu... nagrizaju vjeru u ovo društvo. Sve nam to poručuje da u lijepoj Hrvatskoj nemaju svi jednaka prava i zato se ne osjećamo dobro.
Jako je zanimljivo da ste u jednom trenutku otišli duboko u prošlost, u pedesete, da biste pisali o prostituciji tog vremena. Tko su bile žene koje su se prostituirale, tko su bili njihovi klijenti, kako je sve to izgledalo tih godina?
Sve do 20-ih godina prošlog stoljeća prostitucija je bila legalna i nakon jednog posjeta Gradskoj skupštini mogli ste otvoriti bludilište. Gotovo svaka kuća u Tkalči bila je kupleraj, što je vrlo simpatično kad pomisliš kako Tkalča danas izgleda, puna koktel barova i turista u udobnim tenisicama. U pedesetima je prostitucija prešla u ilegalu, ali još je bila vrlo vidljiva u Tkalčićevoj te u nizu klubova i hotela u centru, čemu su svjedočili moj djed, konobar u Esplanadi, i teta, medicinska sestra na Šalati. Uzroci prostitucije su bili i ostali ekonomske prirode i u pedesetima su se njome uglavnom bavile dame iz manjih mjesta, Slavonije, Zagore, Zagorja..., koje su se doselile u grad, a klijenti su, kao i uvijek, bili imućniji muškarci, studenti, vojnici, uglednici... s nešto dinara viška.
Dotičete se teme ilegalnih abortusa, kakvi su se radili nekad, u sumnjivim stanovima, često u nestručnim rukama i često s tragičnim ishodom. Je li ovo o čemu pišete crna slutnja koja bi nas mogla snaći u bliskoj budućnost? Što ako hrvatska ili europska žena ponovno bude dovedena u situaciju da abortus poskrivećki obavlja ilegalno? Je li to realna prijetnja?
Toplo se nadam da se ipak, koliko god se trudili, nećemo vratiti u srednji vijek. Žene imaju pravo odlučivati o svojemu tijelu i nadam se da to nitko neće preispitivati, a ako im slučajno padne na pamet, vidimo se. Vidimo se na nekim trgovima, nekim biralištima, forumima, pred svim mogućim državnim institucijama..., gdje god se možemo suprotstaviti svima koji se usuđuju dirnuti u prava koja nam pripadaju. Tužno je o tome razmišljati u 21. stoljeću, ali očito je da se neke bitke moraju voditi nekoliko puta.
S obzirom na to da se bavite copywritingom i da vam je pisanje profesija, koji oblik pisanja smatrate najzahtjevnijim?
Svako pisanje je ponekad čisti užitak, a ponekad agonija. Copywriting je pisanje s komercijalnom namjenom te je njegova svrha informirati i prodati. Kreativno pisanje je prostor u kojemu je autor apsolutni vladar, ali i krivac za sve što pođe po zlu. Mislim da je teže napisati 150 suvislih stranica, ali ima i dana kad je slogan od tri riječi nemoguć zadatak. Što god pisala, kad rečenica dobro ispadne, zadovoljstvo je beskrajno.
Svijet reklama vam je blizak. Ima li smisla to što smo konstantno bombardirani reklamama sa svih strana, iako je očigledno da nas 95 posto toga ni najmanje ne zanima? Kako vidite budućnost po pitanju reklama?
Zadatak marketinga je pronaći što kreativnije načine kako prenijeti poruku i uvjeriti vas da je naš proizvod super, a na vama je da birate koliko ćete nam biti dostupni. Danas postoji mnoštvo načina kako se isključiti i filtrirati informacije. Svatko samostalno odlučuje koju će poruku usvojiti, a koju izbjeći, i u tome je ljepota izbora. Baš zbog činjenice da se možete povući u svoj mali izolirani Facebook i streaming svijet, postaje sve teže doći do šire javnosti. Marketinški posao postaje zahtjevniji, a reklamne poruke moraju biti sve preciznije i personalizirane.
