Dinastija pohotnika i svetaca voljela je seks, zabave i spletke

Feljton o dinastiji Romanov nastao je prema knjizi britanskog povjesničara Simona Sebaga Montefiorea koja donosi niz detalja iz života carske obitelji i onih u njihovu neposrednom okruženju. Iako su o dinastiji, pogotovo o najvećim carevima i caricama, poput Petra Velikog, Katarine Velike, Aleksandra I. ili posljednjeg ruskog cara Nikole II., “Romanovi 1613. - 1918.” razlikuje se od svih jer ulazi duboko u intimu careva, njihovih supruga, rodbine, djece, ljubavnica, ministara, nastojeći prije svega proniknuti u unutarnji svijet dvora, ali i psihu, karaktere, slabosti i snagu svakog od njih. Pri tome se služi obiljem materijala - od pisama, dnevnika, zaboravljenih i nikad objavljenih biografija i autobiografija, sklapajući mozaik pun detalja, bizarnih pojedinosti, ali i slučajeva koji su bitno utjecali na sudbinu carstva, dinastije, ali i cijeloga svijeta. Sličnim postupkom Simon Sebag Montefiore opisao je i “careve” koji su naslijedili dinastiju Romanov. Točnije, svijet, likove, unutarnje postupke, tračeve, spletke, tajne službe i masakre u vremenu uoči i poslije Oktobarske revolucije. “Mladi Staljin” i “Na dvoru crvenog cara” prirodno se nadovezuju na djelo “Romanovi 1613. - 1918.” i donose niz detalja koji otkrivaju vrijeme Staljinova uspona i vladavine. 

Nudim ti 100.000 funti i vratit ću ti Wilhelminu ako mi prepustiš Poljsku, napisao je ruski car Aleksandar I. Romanov na Bečkom kongresu, na kojem se odlučivala sudbina Europe, i svijeta, nakon Napoleona, kancelaru Habsburške Monarhije Konstantinu von Metternichu.

Car Aleksandar I. Romanov nekoliko je sati ranije ušao u palaču Palm i u hodniku je umjesto lijevo, kod Katje Bagration, jedne od najvećih kurtizana 19. stoljeća koju su zbog izrazito bijele puti i maznih kretnji zvali Bijela mačkica, skrenuo desno kod Wilhelmine de Sagan, druge najpoznatije kurtizane 19. stoljeća i dugogodišnje ljubavnice austrijskog kancelara Konstantina von Metternicha. 

Posluga i doušnici zabilježili su da se car kod Wilhelmine zadržao više od tri sata. Ljubavna ucjena nije uspjela, uostalom Metternich se već ranije žalio na Wilhelminu koja “to mora raditi sedam puta dnevno i seks joj je kao pojesti obrok”. 

Uostalom, i Bijela mačkica, Katja Bagration, koja ispod prozirnih haljina često nije ništa nosila, bila je i njegova ljubavnica. Teško je reći jesu li se na Bečkom kongresu pregovori više vodili za stolom ili u krevetima. Veliki skup privukao je 100.000 gostiju, od kojih su barem trećinu činile kurtizane i prostitutke, pa se cijeli skup pretvorio u niz ljubavničkih afera, razularenih zabava i orgijanje.

Iako Aleksandru I. otimanje ljubavnice suparniku nije uspjelo, seks, divlje zabave i ljubavni život Romanovih često su presudno utjecali na sudbinu Ruskog Carstva. Seks, divlje zabave, ljubavne romanse i spletke ispremiješale su se s politikom i ratom u koloplet međusobno povezanih događaja i odnosa te je teško razlučiti što je bilo presudnije za sudbinu Romanovih, Ruskog Carstva, pa i svijeta.

Ženidbe, ljubavnici i ljubavnice često su bili presudni za opstanak carstva, za njegova posrtanja, ali i propast. Klimavi početak dinastije Romanov - bolesni i ne osobito pametni dječak Mihail I. izabran je od svezemaljske skupštine, boljara i kozaka za ruskog cara - visio je o koncu, jedina nada za dinastiju bila je da car osigura nasljednika. To baš i nije bila laka stvar - na europskim dvorovima Romanove baš i nisu šljivili smatrajući ih skorojevićima, a neka od velikaških ruskih obitelji nije mogla dati ženu caru jer bi to poremetilo osjetljivi politički balans u carstvu. 

Zato je odabrano 500 djevica iz srednjeg i nižeg plemstva te dovedeno u Moskvu, a zatim bi tu izbor bio sužen na njih 50. Lobiranjem, spletkama i mitom izabrano je njih šest, a tek bi tad car vidio “potencijalna mladenke”.  Najmanje četiri od njih uvijek bi bile plod interesa različitih velikaških obitelji. Ipak, izbor je bio donekle fair, jer na konačni izbor cara ipak se nije moglo utjecati. 

Ali od odabira mladenke, kojoj bi car dao maramicu i prsten, trebalo je preživjeti do vjenčanja. Mihail I. izabrao je Mariju Hlapovu, ali ona vjenčanje nije dočekala zbog trovanja. Na nekom od prijama se onesvijestila te je proglašena bolesnom i protjerana. Car je čekao četiri godine na novu mladu, ali prije nego što je izabrao sljedeću, tražio je da se provjeri je li Marija Hlapov stvarno bolesna. Ustanovljeno je da nije, ali se pojavila nova prepreka. 

Careva majka Ksenija Šestova, zvana monahinja Marta, usprotivila se vjenčanju jer je lobirala za Jevdokiju Stešnjevu. Car je popustio. Doduše, tad i nije bila neka sreća biti careva žena, pa ni ženski dio obitelji. Ruska kućanstva ravnala su se prema “Domstroju”, pravilniku nekog monaha iz 15. stoljeća, čije je glavno geslo bilo kako “nevaljalu ženu (a nevaljalo je bilo praktički sve) treba redovito mlatiti, dok onu dobru tek povremeno, ali ne šakom da ostanu masnice”. 

Ženski dio obitelji živio je u zasebnom dijelu palače zvanom “Terem”, rijetko su izlazile, a i tad u potpuno zatvorenoj kočiji i velom koji im je prekrivao cijelo lice. Žene bogatijih trgovaca i plemića crnile su zube, a tek su obične žene slobodno hodale ulicama, izlazile u krčme i javna kupališta. Često ih se moglo vidjeti kako pijane spavaju po ulicama Moskve.

Moćna dinastija Life Krvava kruna Romanovih - završili s metkom u potiljku

Car koji se najviše volio zabavljati zapadnjačkim mehaničkim izumima ipak je osigurao nasljednika, Alekseja, a to će usmjeriti carstvo u sasvim drugom smjeru. Prvenstveno radu svoje druge žene Natalije Nariškine, carice koja će hodati otkrivena lica i, još važnije, dinastiji roditi Petra I. Velikog, koji će mnoge ruske običaje ukinuti te čije će razuzdane zabave i brojne ljubavnice zasjeniti tek njegova osvajanja i uzdizanje Ruskog Carstva na poziciju velesile. 

Već se u dječaštvu Petar I. Veliki u njemačkoj četvrti u Moskvi upoznao s čarima europskih kurtizana istodobno upijajući sve ono korisno sa zapada što će ugraditi u svoje carstvo, ali i dijeleći ljubavnice sa svojim budućim generalima i pobočnicima. Nije mnogo mario za podrijetlo svojih ljubavnica i suradnika, a nije ga baš bilo ni briga je li nasljeđivao ljubavnice od prijatelja. 

Jedna od prvih bila mu je Anna Mons, bivša ljubavnica njegova švicarskoga generala Leforta. Divlje zabave na Pijanom sinodu, na kojima su svi sudionici imali nadimak s dodatkom huj (ruskom riječju za muški spolni organ, točnije, k...c), trajale su od podneva do zore idućeg dana, a često završavale i na moskovskim ulicama, kad bi veselu družbu pratili i patuljci, crni Nubijci, francuski div Nikolaj Žigant te finska orijašica. Kola bi im vukli guske, svinje i medvjedi. 

Na putovanju po Europi, na koje se Petar Veliki otisnuo anonimno pod imenom Petar Mihailov, te čak radio kao anonimni tesar u nizozemskom brodogradilištu, pratile su ga brojne ljubavne avanture, ali čim je došao u Englesku, osvojio je glumicu Laetitiju Cross. Zato nije ni trepnuo kad ga je ugostio poljski kralj August II. Poznat je bio po svojoj nezajažljivoj erotomaniji, pa su mu povjesničari izbrojili 354 kopiladi, a u krugu zavođenja, ne znajući, zaveo je i vlastitu kćer. 

August II. je imao običaj uvesti gosta u svoju ložnicu, a zatim strgnuti zavjese s kreveta na kojemu bi gola ležala neka ljepotica. Petar Veliki nije ni trepnuo.

Iako stalno okružen ljubavnicama i divljim zabavama, njegova odabranica bila je livonska pralja Marta Skavronska, koja se uspela do trona kao Katarina I. Ona je bila žena švedskog vojnika poginulog u ratu pa ju je kao pralju i ljubavnicu uzeo jedan od Petrovih generala. 

Od njega ju je preuzeo “knez od pita” Igor Meniškov, Petrov prijatelj iz djetinjstva i jedan od najpouzdanijih ljudi koji je dogurao do položaja najbogatijeg čovjeka Rusije. Marta je postala ljubavnica, a ubrzo i žena Petra I. Velikog. Svoju prvu ženu Jevdokiju Lopuhinu prisilio je da ode u samostan.

Wikipedia Commons

Zajedno su u iskopanom rovu čekali da neprijatelj probije linije, a kad je bolest poharala vojsku na jednom pohodu, oboje su se obrijali na ćelavo. Uz to, Marta je bila vrlo snažna pa je s lakoćom, pišu svjedoci, jednom rukom podigla žezlo koje je Petar I. Veliki jedva držao. Njihov odnos bio je više nego poseban pa je Petar svoje ljubavnice nalazio u krugu njezinih prijateljica - poput Marije Čerkaske ili Marije Matejeve. 

Ipak, osim Marte, većina Petrovih ljubavnica nije mogla očekivati ikakve povlastice nakon valjanja po krevetu s carem. Dapače, jednu od bivših ljubavnica, Mary Hamilton, bez milosti je osudio na odsijecanje glave zbog tri pobačaja, a njezina glava završila je u Kabinetu kurioziteta, kao i glava Williama Monsa, Martina ljubavnika. Začudo, kad je postala carica nakon Petrove smrti, nije je sklonila. Kao što je i nastavila s divljim zabavama koje je ustanovio Petar, kako bi napravila domaću atmosferu, carica je pijanim uzvanicima često kuhala.

Mnogo su bizarnije bila zabave sljedeće carice Ane, čiju su vladavinu označili kao diktaturu brbljanja i tračanja. Sklonost careva patuljcima i orijašima carica Ana dovela je do vrhunca pa su tučnjave invalidnih starica i patuljaka bile glavna atrakcija, a groteskne likove u njezinu privatnom krugu činili su Bezjonka, Beznoga mama, bezruka Orijašica Darjuška. 

Iako se čini okrutno, ti su ljudi, ustvari, bili poprilično povlašteni i nagrađivani, a koji im je bio status na dvoru svjedoči i činjenica da je carica Ana zabranila da se njezino rublje pere s ičijim drugim. Jedina iznimka bila je Beznoga mama, čije se rublje pralo s caričinim. Biti luda na dvoru moglo je značiti i veliku karijeru za potomstvo. 

Luda Miljutin bio je zadužen, specijaliziran, za škakljanje stopala carice Ane, tri generacije poslije Miljutini će se popesti do ministarskog položaja, pa će Dimitrij Miljutin biti jedan od glavnih ministara u vladi Aleksandra II. Pud od dna do vrha često je vodio preko postelje - ljubavnik carice Ane, dok je još bila u progonstvu u Kurlandiji, bio je obični konjušar Ernst Biron. Iako nikad nije postao njezin suprug, dogurao je do položaja grofa Svetog Rimskog Carstva, uzeo mjesto komornika na dvoru (jednog od najmoćnijih ljudi) i praktički do kraja njezine vladavine bili su nerazdvojni par. Iako je vladavina bila puna bizarnih zabava i tračeva, Ana nije bila nimalo bezopasna. 

Gardistima koji su, po njezinu mišljenju, prečesto posjećivali Elizabetu (kćer Petra Velikog i Katarine I.) odsjekla je glave bez mnogo razmišljanja. S razlogom, Elizabeta, Ruska Venera, bila je ozbiljni pretendent na njezino prijestolje. Ali Elizabeta je morala pričekati na prijestolje, ono je bilo rezervirano za Ivana VI., sina nećakinje carice Ane, Ane Lopušine i Karla Leopolda. 

Ana Lopušina preuzela je vlast kao regentica. Bila je to menage a trois vladavina - njezini ljubavnici bili su Julie von Megden - Julka i saski veleposlanik grof Lynar. Ipak, vjernija je bila Julki. Pa kad je Elizabeta pučem preuzela vlast i protjerala je, Julka je išla s njom. Sudbina cara Ivana VI. bila je nešto tragičnija, zatočen je pod imenom Grigoroj, kao neka ruska varijanta čovjeka sa željeznom maskom, i pogubljen u pokušaju bijega kad je Katarina II. Velika preuzela vlast. 

Ruska Venera, kako su zvali Elizabetu  (kćer Petra I. Velikog i Katarine I.), preuzela je vlast uz pomoć gardista i svojeg ljubavnika, “noćnog cara”, Ivana Razumovskog, običnog seljaka koji se popeo na položaj kozačkog atamana i bio smatran najljepšim čovjekom Rusije, a od Elizabete je dobio titulu grofa i posjed Mihajlovsko, na kojem će kasnije odrasti Puškin. 

Krvoproliće Life Svima su im pucali u glavu, a onda boli bajunetima

Samosvjesna Elizabeta sama je sebi na glavu stavila krunu, a njezine modne eskapade bile su ekstravagantne, pa je tako svim damama zabranila da nose ružičasto jer je to njezina boja. Kad je došao brod s francuskom robom, naredila je da se sve donese njoj i da se zaplijeni roba koja je u međuvremenu prodana. Njezina modna diktatura, imala je 15.000 haljina i više od 1000 cipela, mnoge je otjerala u bankrot jer su se dvorjani slabo mogli nositi s njom te su padali u dugove. 

To je nije spriječilo da točno propiše modu na dvoru - dame su morale nositi bijele kaftane sa zelenim rubovima, zlatnim reverima i zelene vrpce na glavi, a kad je zbog krivog bojenja kose morala obrijati glavu na golo, sve dvorske dame bile su prisiljene na šišanje na nulericu. Obožavala je odijevati glumce, osobito 18-godišnjeg glumca Nikitu Beketova, i samo su ga podle glasine da je homoseksualac spriječile da postane “noćni car”, odnosno Elizabetin ljubavnik. 

Ta je titula pripala Ivanu Šuvalovu, kojeg je Elizabeta upoznala na hodočašću. Nasreću. On je tu poziciju iskoristio da osnuje sveučilište, umjetničku akademiju, pokrene novine i stvori zametak budućeg Ermitaža. Ipak, njezinu je vladavinu obilježio rat s Prusima koji je vodio admiral Stjepan Apraskin, čiju je prtljagu na bojište moralo nositi 500 konja. 

Modno osviješteni general potukao je Pruse i Rusi su okupirali Berlin, doduše, samo na četiri dana. Elizabeta je umrla, a nasljednika je već izabrala, bio je to Petar III., unuk Petra Velikog i njezin nećak. Odgojen na njemačkim dvorovima i zadivljen Prusima. 

Shvativši da od njega nema koristi, pogotovo nakon što ga je uhvatila da je probušio rupu između svoje i njezine spavaće sobe te s prijateljima je gledao tijekom seksa, htjela ga je zaobići, no bilo je kasno. Nasreću, na vrijeme mu je odabrala ženu - Sophie von Anhalt-Zerbs, kasnije poznatiju kao Katarinu II. Veliku.  

Wikipedia Commons

Veliku kao ženu nezasitnog seksualnog apetita, koja je neprestano orgijala, uključujući i orgije s konjima, Katarina II. Velika ustvari je bila u nizu monogamnih veza, tražeći ljubav i razumijevanje, uz dobar seks, naravno. I pritom je prema ljubavnicima bila vrlo velikodušna pa je Pontiewskog nagradila naslovom kralja Poljske. Sama je kuhala kavu, pisala satire i kazališne komade, a ljubavni sat bio je točno u 6. Najpoznatiji ljubavnici su joj bili Grigorij Orlov i Grigorij Potemkin, kao da se bilo važno zvati Grigorij, ali uz njih je imala i druge ljubavnike, pa i nesretnog Aleksandra Saljičnikova, čije je ljubavne kvalitete opisala nadimkom “mrzla juha”. 

Više-manje se o njezinim avanturama sve znalo na kraljevskim dvorovima pa je Fridrich Veliki, kad je Orlov pao u nemilost, zapisao kako “Orlov obavlja sve funkcije na dvoru osim jebanja”. Doduše, Orlov je za to bogato nagrađen, a smjena glavnih ljubavnika prošla je mirno, gotovo idilično. Potemkin je vrativši se s fronta sreo Orlova na stepenicama koje vode do caričinih odaja, ne znajući šta se zbiva na dvoru pitao ga je ima li što novo, što se događa.

“Nema ništa, osim što ja silazim, a vi se uspinjete”, odgovorio mu je Orlov.

Novo je došlo s carom Pavlom koji je, iako vjerojatno nije bio sin Petra III., nalikovao na njega i likom i karakterom, a ponajviše obožavanjem Prusa, i to tolikim da mu je legendarni maršal Suvorov odbrusio:

“Postoji puder i postoji barut. Uvojci nisu topovi i svinjski rep nije bajunet, a ja nisam Prus, nego čistokrvni Rus”.

Za takvo što gubila se glava, ali maršal Suvorov je bio prevelika faca, pa je samo prognan. Iako pedantni “Prus”, Pavlovim dvorom vladale su žene - supruga Marija i ljubavnica Nelidova, a u pozadini je orkestrirao turski sobar, prekršteni turski zarobljenik Ivan Kutjazov, koji je poput kakvog Figara svodnika orkestrirao pozadinskim igrama. Zakonita supruga Marija bila je pak dobra s ljubavnicom, jer je ispravno zaključila kako će lakše provoditi svoju volju ako i nju ima na svojoj strani. 

Svjedoci bilježe prizor gdje car istrčava iz odaja, a za njim leti ženska papuča kojom ga ljubavnica gađa jer nije ugodio nekom njezinom hiru. Uostalom, zabranio je plesanje valcera, koji je vratio tek nakon što je shvatio da ga njegova ljubavnica voli plesati. Iako kruti zagovornik pravila, vlastitom sinu i nasljedniku Aleksandru I. našao je ljubavnicu, i to sestru svoje ljubavnice. 

Iako se Aleksandar I., jedan od najvećih zavodnika u povijesti kraljevskih obitelji, do tada već i sam snašao ljubujući s kurtizanom madam Chevalier. Iako su ga ispočetka zvali don Juan Platonski, Aleksandar I. satirao je sve redom, ljubujući s francuskim glumicama i dvorjankama istodobno te sa stalnom ljubavnicom Marijom Nariškinom, Aspazijom sjevera, koju će po smrti carice oženiti te koja će mu roditi više djece i kojoj će biti vjeran. 

Doduše, vjernost ljubavnici je relativan pojam, jer Aleksandar I. satirao je sve redom, unatoč Napoleonovu pohodu na Rusiju, odnosno uvelike zahvaljujući slavi pobjednika nad Napoleonom. Uostalom, i maršal Kutuzov, jednooki ratnik kojem je metak prošao kroz sljepoočnicu i izašao kroz oko, cijelo je vrijeme svojeg ratovanja imao dvije dvije ljubavnice koje su ga pratile svugdje preodjevene u kozake. Aleksandar I. išao je dotle da je Zineidi Volkonskoj slao ljubavna pisma i ugovarao sastanke preko njezina muža Nikite, koji mu je služio kao poštar. 

MISTERIJ Life Tajna nestalog carskog blaga: Je li na dnu ovog jezera?

Ipak, ni on nije mnogo mario jer ga je pratila ljubavnica, supruga poginulog francuskog vojnika, preodjevena u dječaka. Bečki kongres bio je pravi raspašoj za Aleksandra - tu je zaradio slavu zavevši, ili su one zavele njega, dvije najveće kurtizane tog vremena, već spomenutu Bijelu mačkicu i Wilhelminu. Ali zabavljao se i s madam Bethmann, koju su posprdno zvali nizozemska krava, i brojnim prostitutkama koje je liferovao “zavodnik sjevera Černišov”. 

Ipak, cara je mladost pomalo napuštala, ali ne i libido, pa je redovito masirao lice ledom, a na već mlohavu stražnjicu navlačio uske husarske hlače. Njegova pratnja morala ga je satima čekati dok je isprobavao čak devet pari hlača koje nisu mogle na njegovu stražnjicu. Dok je car ljubovao i dijelio Europu, u Rusiji se kuhalo, urote među oficirima postale su ozbiljne, naslutivši to dao je da se provede istraga koja bi mu možda i otkrila da su oficiri urotnici osnovali Savez spasa koji se podijelio na dva tabora - Sjeverni, koji je želio uvesti nešto slično američkoj demokraciji s carem kao predsjednikom, i Južni, koji ga je htio smaknuti. 

Istražitelj John Sherwood imao je cijeli izvještaj, sa svim imenima, no nije ga proslijedio caru na vrijeme. Naime, nekoliko je dana proveo u kuplerajima, a baš u tom periodu je car umro od, vjerojatno, tifusa. Njegov sin, Nikola I., taj će spis istrage o uroti koristiti kao vodič za vladanje. Nikola I., za razliku od oca, nije bio veliki zavodnik iz jednostavnog razloga - njegov ga je mentor još u ranoj dobi odveo na odjel oboljelih od sifilisa i te su ga slike pratile cijeli život pa je bio relativno vjeran supruzi zvanoj Mouffy. 

I to toliko da kad se zapalio dvorac, vatrogasci su prvo morali spašavati njegova ljubavna pisma. Umjetničke slike, čija je vrijednost neprocjenjiva, za to su vrijeme nonšalantno bacane u snijeg. Ipak, povremeno nije mogao odoljeti balerinama i glumicama, kojima bi carevi ljudi prilazili s jednostavnom rečenicom: “Car vas želi vidjeti” i stvar bi više-manje bila zgotovljena. 

Ipak, njegova je prava ljubavnica bila siroče bez prebijene pare - Varvara Nelidova Varenjka, s kojom je imao nekoliko djece, a kad je umirao, njegova supruga Mouffy zvala je Varenjku da se oprosti s njim.

Aleksandar II. naslijedio je državu pred raspadom, ali je uspijevao nalaziti sposobne suradnike koji će stvar srediti i provesti reforme, uključujući i ukidanje kmetstva. Nakon niza ljubavnica skrasio se s Mihajlovnom Dolgorokovom zvanom Kaća, koju je upoznao kad je imala deset godina, a zaveo, doduše s puno muka, kad je imala 16,5 godina. 

Njihova pisma, koja su izmjenjivali po nekoliko dnevno, pravi su repertoar dirty talka za koje su današnji hot chatovi i SMS-ovi kamilica. Često ju je crtao golu, a imali su i raspored ljubavnih aktivnosti. A nakon što su odradili po četiri puta na svakom komadu namještaja u istom danu, liječnici su Aleksandru II. preporučili odmor, jer mu je seks već postao opasan po zdravlje. 

Odmor je kratko trajao jer Kaća nije mogla bez njega i njegova bingerelea, kako je car nazivao svog veseljka. Daleko od toga da je u visokim dvorskim i političkim krugovima tog vremena takvo što bilo neuobičajeno, carski balet su velikaši smatrali maltene escort agencijom, a njegova braća imala su djecu s balerinama. Car je također primijetio osobito zanimanje Bismarcka za suknje, a kako je sam car Aleksandar II. zapisao, “pruski kaiser Vilim je lud za suknjama”. 

Ipak, titulu erotomana tog vremena zauzima Aleksandarov nećak, sin njegova brata Konstantina, Nikola, kojemu su u bizarnom slijedu događaja, kakav je moguć samo kod Romanovih, njegova erotomanija i skandal koji je izazvala spasili život kad su boljševici došli na vlast. Mladi knez Nikola zaljubio se u najpoznatiju kurtizanu tog vremena, Amerikanku Fanny Lear, koja je već poharala europske dvorove i svoj talent došla okruniti u Petrograd. 

Ludo zaljubljen u nju sklopio je s njom ugovor od 100.000 rubalja (neviđeni novac u ono doba) da smije voditi ljubav samo s njim. Htijući to prekinuti, Aleksandar II. ga je poslao u rat, no njegovo izbivanje samo je stvorilo probleme, jer je ljubomorni Nikola poslao Fanny na europsku shopping turneju, na kojoj mu je ozbiljno ispraznila blagajnu. Kad se vratio, ovaj ju je obasipao dijamantima, kojih je brzo nestalo, pa je ukrao ruske carske dijamante od bake i čak je zvao na svečane balove u Zimski dvorac. Kad je izbio skandal, Fanny je s dijamantima zbrisala u američko veleposlanstvo, a Aleksandar II. je poslao grofa Lešova da nekako izgladi stvar i vrati dijamante. Kako je Fanny zapisala: “Prvi put sam vidjela grofa Lešova trijeznog, a i obučenog”. 

Nekako je uspio iskamčiti dijamante za 50.000 rubalja, a Fanny je zbrisala iz Rusije i nastavila harati po europskim dvorovima, upecavši sina talijanskog kralja Viktora Emanuela. Tko zna što bismo sve doznali da Nikolin otac Konstantin nije spriječio objavljivanje njezinih memoara. Umrla je smirena i bogata u Nici. Nikola, jedan od najtalentiranijih Romanovih, protjeran je u Turkmenistan i smjestio se u Taškentu, gdje je sagradio velebnu palaču u kojoj je glavna atrakcija bila kip gole Fanny Lear. 

Tu je pokazao drugu stranu svoje ličnosti - navodnjavao je stepu, gradio željeznicu, popločao ulice Taškenta i otvorio prvo kino. Kad su boljševici osvojili vlast i pobili praktički sve Romanove, njega su poštedjeli. Palaču im je dao za muzej dogovorivši se da njegova žena bude direktorica muzeja, a da njega puste da u miru živi u palači do smrti. Umro je 1918. i na sprovod su mu došle desetine tisuća ljudi. O strastvenoj ljubavi cara Aleksandra II. s Kaćom svjedoči i njegov dnevnički zapis prije nego što će otići u smrt od ruke atentatora: “Zadigao sam joj haljinu, položio na stol i uzeo je”. 

Nekoliko sati poslije poginut će od bombe bačene pod njegove noge. Kaća je sačuvala njegovu krvavu uniformu, a u svojoj vili u francuskoj sagradila identičnu sobu poput radne sobe Aleksandra II. Njegov slučajni nasljednik Aleksandar III. zvani Kolos više je volio prave muške zabave poput opijanja i tučnjava, iako je i on imao ljubavnih avantura. 

Bio je slučajni nasljednik jer je njegov stariji brat umro od meningitisa. Aleksandar III. naslijedio je i carstvo, što nije htio, i njegovu tadašnju zaručnicu, princezu Dagmar od Danske, prekrštenu u Mariju Fjodorovnu, zvanu Minny. Iako nije bio puritanac, bio je relativno vjeran ženi, uostalom zavodničke sposobnosti mu i nisu bile neke. Kad mu se njemačka princeza zahvalila na plesu, on joj je rekao: “Budite iskreni, uništio sam vam cipele, a ja sam se skoro onesvijestio od vašeg zadaha”. 

U piću je pak bio dosta ustrajan pa bi se, kad se napije, valjao na sve četiri poput bebe i hvatao ljude za noge. Čemu je brzo došao kraj jer su mu liječnici zabranili piće, a stroga Minny ga je kontrolirala. Ipak, napravio si je visoke čizme s tajnim pretincem u koji stane boca od litre te bi na balovima, kojih je bilo “milijun” i nije ih podnosio, čim bi Minny okrenula glavu ili otišla plesati s nekim, potezao iz boce. Uskoro bi bio na sve četiri, a na Minnyno pitanje dvorjanima “kako se to moglo desiti kad je tako malo pio“, oni bi samo slijegali ramenima čuvajući tajnu carskih čizama. 

Aleksandar III., iako je volio popiti i potući se, nije bio ženskar, daleko od toga da je bio moderan vladar ili reformist, ali je barem Rusiju držao na okupu. Njegov sin Nikola II. bit će daleko najnesposobniji ruski car, a prema mnogima, upravo monogamnost i vjernost doći će glave i njemu i carstvu. Još kao dvadesetogodišnjak igrao se skrivača, a iako nije bio ženskar, izgubio je nevinost s balerinom Matildom Kšenjinskom zvanom Mala K., koja je isplaćena s 400.000 rubalja kako ne bi pokvarila njegovo vjenčanje s Alix Von Hessen-Darmstadt. 

Mala K. postala je ljubavnica više kneževa iz carske obitelji i neviđeno se obogatila. Carstvo je, pak, prožeto socijalnim nemirima te bezbrojnim urotama i revolucionarnim skupinama bilo pred pucanjem. Fatalna ljubav Nikole II. prema njegovoj ženi Alix, koju povjesničari opisuju kao najgoru kombinaciju - “osobu čvrste volje i neviđeno glupu“, carstvu će dodatno ubrzati kraj. Car je zbog njezine ljubavi i histeričnih ispada, koje je po svaku cijenu pokušavao spriječiti, tolerirao Raspućina, kojeg je i sam slušao, dopuštajući da u jeku Prvog svjetskog rata njegova supruga i Raspućin slažu vlade. 

Sve jednu goru od druge. Čak ni brojne glasine o ljubavnoj vezi njegove žene i Raspućina, za koje većina povjesničara smatra da su bile lažne, točnije da ne postoji nijedan dokaz da je između carice i Raspućina bilo ičega osim njezina suludog vjerovanja u nadnaravne sposobnosti tog čovjeka. Iako će Raspućin stradati otrovan i ustrijeljen od carskih urotnika i rođaka, a njegov se odsječeni penis u bezbroj varijanti prodavati po raznim aukcijama (čak je i kuća Sothesby prodavala jedan od “Raspućinovih penisa”, za koji se ispostavilo da je ustvari morski krastavac), za carstvo i Romanove bilo je kasno. 

Uskoro će većina Romanovih stradati ubijena boljševičkim mecima te biti pokopana u napuštenim rudnicima i šumama, osim najvećeg erotomana Nikole, koji će svoj kraj mirno dočekati u palači u Taškentu gledajući goli kip svoje najveće ljubavi Fanny Lear.