Posljednjih dana vrlo je očit rast anti-imigacijskog pokreta diljem Europe. Započeo je u Njemačkoj, gdje je na scenu suvereno kročila Pegida, tj. patriotski Europljani protiv islamizacije Zapada, koja je prošlog tjedna organizirala okupljanja u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Češkoj, na jugu Austrije, a dosegli su čak i Australiju.
Prosvjedima su, što je posebno zanimljivo, prisustvovale različite etničke skupine, raznih vjeroispovjesti, no sve su bile usmjerene protiv islama.
Muslimani su postali kao hodajuće mete, dok se ksenofobija i fanatizam prikrivaju kao patriotizam. Populizam je još jednom pokazao svoje ružno lice.
Pegidini prosvjedi često su nailazili na velike nasilne anti-fašističke prosvjednike koji pak odlaze u drugu krajnost. Tako je u Velikoj Britaniji jedini uhićeni prosvjednik bio pripadnik anti-fašističke skupine.
Anti-fašisti u ime svojeg ideološkog eksperimenta - vođenog politikom identiteta, ne samo da ignoriraju nego i brane uporište koje islamisti stječu nad europskim muslimanskim zajednicama. Teokracija i liberalizam prerušili su se u različitost, a multikulturalizam se institucionalizirao diljem Europe.
Sloboda govora trpi na sve strane. Populisti će je iskoristiti kako bi poticali mržnju prema muslimanima, dok će se islamisti istodobno boriti za ili protiv, ovisno o temi. Regresivna ljevica će istodobno odgovoriti tipično autoritativno, radije šuteći nego da moraju vokalizirati i one neugodne misli.
Prošli tjedan je Guardian odlučio zabraniti sve komentare ispod tema koje se tiču islama, rase i migracija, jer nisu više mogli pratiti i nadgledati toliki priljev mržnje. U međuvemenu, Vice je otkrio postojanje privatne tvrtke koja održava crnu listu muslimana koje arbitrarno etiketira kao teroriste.
Razumna rasprava o islamu, rasi i imigracije postala je jednostavno nemoguća misija.
Bin Laden bi bio sretan postignutim
Kad je prije mnogo godina Bin Laden objavio rat Zapadu, objasnio je što točno želi postići. Želio je da oni koji nisu muslimani plate za odluke vlada koje mu se nisu sviđale, te je želio da se zapadnjačka društva okrenu protiv svojih vlada i muslimanskih sugrađana.
Posljedica ovoga bi bila da bi političari postali beskičmenjaci kad je riječ o rješavanju džihadističkih pobuna na Bliskom istoku, dok bi muslimani na Zapadu istodobno bili toliko izolirani u društvu da bi utočište mogli potražiti jedino u svojoj državi - džihadističkom kalifatu.
Godinama kasnije, Bin Laden bi mogao biti itekako ponosan na ono što se danas događa u Europi, jer ako je želio da se građane Zapada identificira prvenstveno u skladu s njihovom vjerskom i kulturnom pripadnošću, to je ono čemu danas svjedočimo.
Terorizam, izbjeglička kriza, rast Europe - pogotovo muslimanske populacije - izazovi su koji neće tako skoro nestati. Prošlog tjedna je Međunarodna organizacija za migracije objavila da je samo u siječnju u Europu brodovima stiglo 67.000 izbjeglica i migranata, a očekuju se još stotine tisuća.
Uzmite u obzir da europsko tržište rada, pogotovo Njemačka, ima veliku potrebu za radnicima (onima koji se bave fizičkim radom i zanatima), te budite svjesni da će kulturni paradoks s kojim se susreće Europa kad se suočava s islamom, rasom i imigracijom - biti samo sve veći.
Rast populista može uzrokovati građanske ratove, dok negiranje problema kojem su skloni ljevičari samo povećava popularnost populističke desnice. Javlja se rizik od raspada Europske unije, a na taj način se možemo pozdraviti i sa snom da u Europi više neće biti velikih ratova.
Rusija želi da EU ode u ropotarnicu povijesti, islamisti žele to isto, a ljevičarske politike pomažu i jednima i drugima u tome.
Između ksenofobije i ksenofilije, rješenje za europske kulturološke sukobe nalazi se, prije svega, u suočavanju s nekoliko neugodnih istina. Dakle, neke od desničarskih kritika upućenih prema imigraciji su u pravu. Neke od ljevičarskih briga o zbrinjavanju izbjeglica su također na pravom tragu. Kao i neke od zabrinutosti s kojima se suočavaju muslimani koji strahuju od rasizma i zadrtosti. No niti jedno od onoga što sad gledamo nije trajno rješenje, jer nas trenutačno ponuđene opcije samo razdvajaju.
Iskrenost, dosljednost, vodstvo i integritet su jedini način kako izaći na liberalni, sekularni i ljudski put u ovom polariziranom političkom mozaiku. Za početak, napravimo razliku između ekonomskih migranata i izbjeglica.
Masovni seksualni napadi koji su na dočeku Nove godine pogodili Köln, pokazali su koliko je bitno da ostavimo po strani strah od nepoznatog, ali i to da se pridošlice integriraju u društvo, da nauče jezik zemlje u koju su došli i da se prilagode liberalnoj novoj kulturi kao da je njihova.
U cijeloj priči zanimljivo je da i lijevi i desni dijele stav da su muslimani, islam i islamisti jedno te isto, te ih brane ili napadaju. Jednostavni umovi trebaju jednostavan svijet, no činjenica je da nije tako, jer ovim pojednostavljenjima gubimo mogućnost inteligentne rasprave.
Fanatizam može biti usmjeren prema manjini, ali i dolaziti od strane manjine, a ljudska prava su mač s dvije oštrice, jer ona mogu raditi za i protiv ljudi. Trebamo moći zadržati dvije misli istodobno u glavi i nazvati stvari pravim riječima i shvatiti da svijet nije crno-bijel.
No to što je šarolik ne znači da ne možemo pronaći smisao u njemu, piše Daily Beast.
