Hrabra Martina: Žene bez dojke ne smije se zvati 'nakazama'

Bosanskohercegovačka književnica Martina Mlinarević Sopta otvoreno piše i priča o svom teškom životnom iskustvu, suočavanju s rakom dojke, koji je iz temelja promijenio njezin život. Nakon operacije kojom joj je uklonjena dojka, hrabro je pokazala kako je živjeti, kako će sama reći, kao nakaza, kako nju, ali i mnoge druge žene koje su se morala suočiti s gubitkom dojke, doživljava ova 'moderna' stvarnost prepuna ušminkanih i plastičnih žena i muškaraca.

Ova hrabra žena koja je pobijedila smrtonosnu bolest, u inat svim tim 'estetama'  fotografirala se za naslovnicu bosanske Grazije, gola, s ožiljkom na lijevoj strani prsa. Taj ožiljak u potpunosti nestaje u trenutku kada vam pogled padne na njezino lice, osmijeh zadovoljne i sretne žene, koja je izgubila dio tijela, ali sačuvala svoj život, sačuvala sebe. 

I upravo zato ona je prekrasna žena koja svojim primjerom želi pokazati kako bolest ne može uništiti čovjekov duh, već ga samo dodatno osnažiti. 

"Prije sam samo bila tvrdoglavi moron. Sad sam jak ko beton tvrdoglavi moron", napisala je u statusu na Facebooku.

Facebook/Martina Mlinarević Sopta

Njezinu objavu prenosimo u cijelosti. 

''Ova naslovnica jer smo bombardirani savršenstvima bez mane na svakom koraku, jer živimo u fotošopiranim životima, jer nam djeca odrastaju u izvrnutom sustavu vrijednosti gdje su “guzice i sise” starleta i turbofolkerki samo ono što se pika, živimo u pomračenoj Kardašijanizaciji uma, provučeni kroz “deset voda” instagram filtera.

Gledam majke kako objavljuju fotografije svoje djece kojima povećavaju usne i oči, stavljaju maskare filterima i mijenjaju boju zjenica, gledam majke koje kasnije to financiraju i plaćaju zaista stvarne operacije jer djeca rastu potpuno posrnulih samopouzdanja, uvjerena da su netko drugi, posve nesposobni da prihvate sebe kakvi jesu, u svijetu kakav od njih traži da postanu.

Gledam djevojke koje se grče u ogledalima da zauzmu pozu koja isturava guzicu u potrebni položaj, više odrade čučnjeva nego listanja knjiga, jer odavno je ono u glavi prestalo biti važno da bude najrazvijeniji ljudski organ. U takvom svijetu željela sam pokazati - evo, imam 35 godina i ostala sam bez dojke.

Iz čista mira, sasvim zdrava, bez najave, dobila sam dijagnozu karcinoma i izgubila dojku. I šta sam sad ja u tom svijetu? Žlibina, kako volim karakterizirati umnu zaostalost palanke i licemjerstvo mahale, pobrinula se da i to saznam - kod nas takve žene zovu nakazama.

U redu, evo ja sam nakaza i kao takva ti pokazujem da to sutra možeš biti ti.

Hoćeš li se znati iznijeti s tim? Hoćeš li imati nekog da ti pruži ruku i pokaže da vrijediš i sise bez? Hoće li postojati tvoji instagram i fejzbuk nalozi iako ne možeš više dekolte na izvolte izbaciti? Hoćeš li znati kako dalje kao žena bez onog što te ženom čini? Bez kose, dojke, menstruacije? Jer sve se to može dogoditi odjednom.

I zato sam pristala. I to baš za novogodišnji broj kad se sumiraju najveći uspjesi u sve šljokičastim toaletama. Preživjela sam i to je moj najveći uspjeh. Slavimo budalaštne, a ljudi, neznani heroji svaki dan preživljavaju svoje najteže bitke. Bez maski i filtera, uspravno. Zato ove fotografije i zato ova naslovnica. Otvoreno do srži. Pregledaj se, da to ne budeš sutra ti. Nemoj kupiti torbicu nego zakaži pregled.

Naslovnica i iz naših licemjernosti, tabua, činjenice da karcinom još zovemo “onim najgorim”, da za oboljele odmah tražimo grobno mjesto i križamo ih u glavi, guramo na margine, za neupućenost i neobrazovanost naših ljudi kad su u pitanju bilo kakve bolesti, za razbijanje predrasuda.

Naslovnica s ožiljkom za Unin nematerijalni imetak od majke i jer sam sebi lijepa ovako. Ništa mi od mene karcinom nije uzeo, iako fizički naizgled jeste. Naprotiv, samo me nadogradio. Prije sam bila samo tvrdoglavi moron. Sad sam jak ko beton tvrdoglavi moron'', napisala je Mlinarević Sopta.