U skladu sa švicarskom točnošću, život u švicarskom selu Corippo počinje točno u 8:15 ujutro, kad se ljudi okupljaju na trgu pred crkvom da bi dobili kruh.
Isporučuje ga pekar Eros Mella, koji ga svako jutro dovozi kroz strme i zavojite ceste kroz slikovitu udolinu Verzasca, u Južnoj Švicarskoj koje je talijansko govorno područje.
U ljetnim mjesecima Melleove grickalice i kruh kupuju mještani i nekoliko turista. No, u snježnim zimskim mjesecima "vozim kruh za dvoje ili troje kupaca", kaže Mella.
Selo sada ima samo 12 stalno nastanjenih stanovnika, pa je to ujedno i selo s najmanje stanovnika u Švicarskoj, ali i najstarije, s prosječnom dobi od 75 godina.
Regionalne vlasti misle da su pronašle rješenje za pomoć u očuvanju Corippa: U srpnju su se dužnosnici složili da dopuste javno financiranoj lokalnoj fondaciji da 30-ak napuštenih kuća pretvore u hotel.
Plan su posudili iz modela koji je već poznat u susjednoj Italiji pod nazivom 'albergo diffuso' ili 'raspršeni hotel'.
Takvi su objekti prvi put izgrađeni u regiji Friuli sjeveroistočne Italije, kako bi oživjeli sela koja su uništena potresom 1976. godine, rekao je Fabio Giacomazzi, arhitekt i predsjednik Zaklade Corippo piše New York Times.
"Radimo nešto novo za Švicarsku, ali znamo da se to može isplatiti", rekao je.
Za početak, hotel bi trebao imati 25 kreveta, a širenjem preko klastera 'uskoro-obnovljene-kuće'. Javni prostor hotela okupit će se oko novog recepcijskog prostora smještenog u sezonskom restoranu u selu, koji će se zbog toga također proširiti i obnoviti, a nakon 2019. dodat će se još kreveta, a otvorit će se i soba za seminare i sastanke gdje bi se mogli održavati korporativni sastanci.
U neprofitnoj zakladi Corippa kažu kako su već osigurali 2,2 milijuna švicarskih franaka od ukupno 3,2 milijuna potrebnih za početak rad hotela sljedeće godine. Većina tog novca je javno financirana, zajedno s bankovnim kreditima. Noćenje u dvokrevetnoj sobi koštat će između 100 i 150 švicarskih franaka, u skladu s cijenama hotela u dolini, najavljuje Giacomazzi.
"Dugo smo tražili način kako da osiguramo preživljavanje mjesta, a ovaj hotel sada nudi najbolje šanse za to", rekao je Saverio Foletta, tajnik zaklade.
Pogledajte galeriju.
No, iako se Corippo suočava s egzistencijalnom prijetnjom, hotel nije naišao na preveliko odobravanje stanovnika, od kojih neki kritiziraju fokusiranje na turiste umjesto na rješavanje osnovnih potreba stanovnika, kao što je nedostatak sustava vodoopskrbe.
Također postoje zabrinutosti oko toga da li gosti hotela mogu stvarno pomoći u neutralizaciji nepovoljnih demografskih trendova u Corippu i spriječiti da postane selo duhova. Samo jedan stanovnik Corippa još uvijek radi, za šumarsku tvrtku nekoliko milja od sela. Drugi su umirovljenici koji se oslanjaju na vanjsku pomoć mlađih članova obitelji. Svećenik posjećuje selo da drži misu dvaput mjesečno.
Iako nikada nije bilo metropola, selo je nekoć bilo mnogo veće. U 19. stoljeću, selo je bilo dom za više od 300 ljudi. No, kako je planinska poljoprivreda počela odumirati, poljoprivrednici su ostavili svoju stoku u zamjenu za posao u gradu.
Neprofitna zaklada započela je s radom 1970-ih - kada je Corippo imao oko 50 stanovnika i kad je ušao u popis zaštićenih švicarskih sela - ali do sada to nije uspjelo zaustaviti odlazak stanovništva.
"Ako govorimo o održivom turizmu, moramo početi tražiti točno tko će ostati ovdje za 10 godina kako bi pozdravio turiste i zaželio im dobrodošlicu", rekao je Alfredo Scilacci, arhitekt i urbanistički planer koji živi u Ženevi i koji je po precima naslijedio dom u ovom mjestu.
Jedan od presudnih trenutaka u selu dogodio se 50-ih godina kad se zatvorila seoska škola.
"Mjesto bez djece je mjesto bez života - i mislim da otvaranjem hotela nećete dobiti mlade ljude da dođu ovamo živjeti", rekla je Clementina Bernardasci, 73-godišnja mještanka koja je bila dio posljednje generacije učenika, prije nego što je napustila selo kako bi radila u tvornici satova kad je navršila 15 godina. Gospođa Bernardasci se redovito vraća, ali više nije stalno nastanjena, a nitko u njezinoj obitelji ne želi se ovamo vratiti.
Neki posjetitelji dolaze iz dalekih krajeva, privučeni i prirodnim ljepotama planina i slapova te nostalgijom.
Dok se divio starim kamenim krovovima u selu, ruski fizičar Vladimir Yeremin, koji je bio na obiteljskom odmoru, rekao je: "Lijepo je posjetiti mjesto koje vas vraća na život prije stotinu godina, jer je to sad teško pronaći u Rusiji. "
Silvana Dal Tin, 67-godišnjakinja je među najmlađim stanovnicima Corippa. Hotel bi mogao pomoći Corippu, rekla je, ali "samo ako ovamo počnu dolaziti oni koji žele više od lijepih fotografija".
Kao i drugi u selu, zvučala je vrlo svjesna moguće najezde masovnog turizma, navodeći nedavni "kaos oko mosta", nekoliko kilometara dalje.
Gospođa Dal Tin govorila je o starom kamenom mostu koji okružuje netaknute riječne bazene i prošle je godine bio prikazan u videu koji je ubrzo postao viralan. U videu, koji je napravio jedan Talijan, mjesto je opisao kao 'milanski Maldivi' zbog blizine talijanske metropole.
Uskoro su nagrnuli jednodnevni turisti koji su ovamo došli automobilima, pa se promet u dolini udvostručio, prisiljavajući lokalne vlasti da pojačaju broj policajaca zbog potpunog prometnog kolapsa zbog onih koji su ovdje htjeli parkirati. Umjesto da su jeli i pili u lokalnim restoranima, na obalama rijeke ostavili gomile smeća.
Kako bi se profitiralo od turizma, područje mora učiniti "napor da se dnevni turizam transformira u boravak od najmanje dva do tri dana", rekao je Alan Matasci, predsjednik zaklade Verzasca zadužen za razvoj doline.
Gospodin Matasci predviđa da će hotel u Corippu donijeti posjetitelje preko noći bez povećanja rizika od masovnog turizma, što je uostalom i nemoguće s obzirom na veličinu sela i geografsku izolaciju. Uska cesta koja vodi do Corippa završava u slijepoj ulici na crkvenom trgu.
"Ne možemo predvidjeti ili kontrolirati točno kako se razvija turizam", rekao je gospodin Matasci. "Ali možemo reći da, bez ovog hotela, u idućih 15 godina vjerojatno neće u Corippu biti nikoga".
