William Franklin Ash bio je Amerikanac, koji je - dok je njegova zemlja još razmišljala bi li ušla u rat ili ne - otišao u Kanadu kako bi postao pilot u kanadskom Kraljevskom ratnom zrakoplovstvu. Stacioniran je u Britaniji i pilotirao je “Spitfireom” u okviru 411. eskadrile.
U ožujku 1942. njegov avion je pogođen iznad istočne Francuske, ali je Ash uspio pobjeći iz olupine letjelice. Utočište su mu pružili brojni hrabri Francuzi i Francuskinje.
Unatoč trudu Francuza, u Parizu ga je zarobio Gestapo i osuđen je na smrt, a život mu je spasilo Njemačko ratno zrakoplovstvo (Luftwaffe), pozivajući se na činjenicu da je riječ o pilotu i da je kao takav njihov zarobljenik.
Ostatak rata proveo je u nekoliko logora za ratne zarobljenike, ali umjesto da bude sretan što se spasio, Ash je razmišljao samo o bijegu.
Kada je preminuo u travnju 2014., u 96. godini, u tekstovima objavljenim povodom njegove smrti pisalo je da je poslužio kao inspiracija za lik Hiltsa, mršavog pilota u kožnoj jakni, kojeg je u "Velikom bijegu" 1963. godine utjelovio Steve McQueen.
Hilts se naime pokušavao domoći slobode tako što je pokušao - na ukradenom motoru - preskočiti bodljikavu žicu na njemačko-švicarskoj granici, ali nije uspio u tome.
Ash je skromno poricao te tvrdnje, te je čak izjavio da nikad nije vozio motor i da nije sudjelovao u bijegu iz logora Stalag Luft III, u kojem se odvijala radnja filma.
Međutim, razlog što nije sudjelovao je u tome je taj što je u to vrijeme bio zaključan u “hladnjači” - kako su nazivali samicu u logoru - za kaznu zbog drugog pokušaja bijega.
Ash je bio karizmatičan baš kao i izmišljeni lik Hilts, s kojim je imao puno toga zajedničkog. Osim što je bio Amerikanac, bio je zgodan, privlačan i imao je pobunjenički duh. Bio je sklon umanjivanju značaja svojih hrabrih pothvata i muka koje je pretrpio, a od kojih je neke kasnije opisao u svojim knjigama.
Rat protiv neprijatelja na svim frontama
Odrastao je u Teksasu, u vrijeme Velike depresije. Njegov otac, koji je radio kao trgovački putnik, teškom je mukom prehranjivao obitelj. Ash je radio dok je studirao, ali kad je diplomirao nije mogao mjesecima naći posao, te je putovao vlakom kao slijepi putnik u potrazi za bilo kakvim poslom.
To iskustvo je utjecalo na formiranje njegovih političkih stavova. Bio je premlad da se pridruži američkim idealistima koji su se u Španjolskom građanskom ratu borili protiv Francovih nacionalista. Ali, kada je izbio Drugi svjetski rat, odlučio je doprinijeti borbi protiv fašizma.
Prije nego je pogođen, uspio je oboriti samo jedan njemački zrakoplov, pa je zbog toga odlučio iz zatvora, na drugi način, voditi rat protiv neprijatelja.
Bezbroj puta je pokušao pobjeći, pa je zauzvrat mnogo vremena provodio sam u logorskoj samici, u kojoj je živio na kruhu i vodi. Njegovi pokušaji bijega su nekad bili neplanirani, kao kada je trebalo istovariti vagon, pa je pokušao pobjeći u trenutku kad su čuvari okrenuli leđa.
Neki su, međutim, bili dugo i detaljno planirani i zahtijevali su ozbiljnu organizaciju, genijalnost i strepljenje.
Jedan od takvih, zuzetno ambicioznih, bio je i njegov plan za bijeg kroz tunel ispod zahoda u logoru Oflag XXIB, kod poljskog grada Szubina.
Ash je razradio plan koji je obuhvaćao kopanje tunela duljeg od 100 metara. Svakog dana, tri mjeseca, grupa logoraša bi se spustila kroz otvor za obavljanje nužde, trudeći se da ne upadnu u rijeku fekalija. Ulaz u zidu jame vodio je u prostoriju u kojoj se nalazio početak tunela.
Dan za danom kopali su tunel kroz pjeskovito tlo, strahujući od urušavanja zemlje, gušenja i napada panike zbog klaustrofobije.
Pritom je kopanje tunela bilo tek lakši dio posla, jer za bilo kakvu šansu za bijeg, trebali su i civilna odijela, novce i dokumente. U tome su im pomogli drugi logoraši različitih vještina, koje su stekli prije rata ili u zarobljeništvu.
Jedne noći, u ožujku 1943. godine, 35 muškaraca u odijelima napravljenima od uniformi ratnog zrakoplovstva i deka, s vješto krivotvorenim dokumentima, provuklo se kroz uzak tunel i ispod ograde, te su pobjegli na slobodu.
Jedan se domogao švicarske granice prije nego je uhićen, dok su dvojica stigla do Baltičkog mora u kojem su se utopili veslajući prema Švedskoj. Svi ostali su uhićeni u roku od nekoliko dana, piše BBC.
Bilo je to gorko razočaranje, ali gotovo svi su nastavili s pokušajima bijega.
Ash je uspio, i to nekoliko dana prije završetka rata, kad je pobjegao iz logora kod Bremena, neposredno prije dolaska britanske vojske.
Nakon rata je studirao na Oxford i pridružio se BBC-ju, koji ga je poslao u Indiju. Zbog svojih radikalnih stavova, međutim, teško se prilagođavao.
Smatrao je da je Komunistička partija Velike Britanije spremna na prevelike kompromise i sudjelovao je u osnivanju otpadničkog ogranka. Zbog svega toga je izgubio stalni posao na BBC-ju, premda je nastavio ondje raditi kao honorarac.
