Nasljednica velikog carstva Gloria Vanderbilt i žena koja je sama zahvaljujući dizajnerskim trapericama izgradila svoje modno carstvo vrijedno 100 milijuna dolara, preminula je u svom domu na Manhattanu u 95. godini.
Milijunima žena i muškaraca koji su nosili njezine traperice, bluze, šalove, cipele, nakit i parfeme, i koji su ju promatrali na televizijskim ekrani i bili uvjereni kako njezine traperice i stvarno "laskaju svakoj stražnjici" bila je privlačna i lagano zločesta fashion diva u 70-ima. Iza te uvijek besprijekorno dotjerane mršavice stajale su tragovi malene djevojčice iz 30-ih koja je strašno mucala, bila toliko sramežljiva i nesretna i nikako nije mogla izraziti svoje osjećaje. Njezin je život bio pod svjetlima javnosti, i stalno i vjerno bilježen u tračerskim časopisima, svaka njezina afera, njezina usamljenost, kreativnost, i udarac kojeg je pretrpjela nakon samoubojstva svog sina, piše The New York Times.
Još kao dijete naslijedila je 2,5 milijuna dolara tešku zakladu (koja bi danas vrijedila oko 37 milijuna dolara). Nije ju mogla koristiti do 21 godine, iako je njezina majka imala pristup 50.000 dolara godišnje.
Mediji su ju obožavali nazivati "jadnom malom bogatašicom". Njezin otac koji je imao problema sa alkoholom umro je dok je još bila dijete, a majka ju je ostavila s dadiljom i s njezinim novcem putovala i tulumarila Europom godinama. Kad je Glorija imala 10 godina njezina majka i bogata teta tužile su jedna drugu u tom senzacionalnom slučaju borbe za skrbništvom nad djetetom. Njezina teta izložila je sve majčine eskapade i dobila parnicu, iz koje je Gloria izašla u potpunosti istraumatizirana.
Odrastala je u tetinoj palači u New Yorku i Long Islandu sa slugama, vozačima, odvjetnicima, tutorima, privatnim školama i putovanjima izvan zemlje. Tražila je ispunjenje pokušavajući uspjeti kao umjetnica, model, pisala poeziju, drame i glumila u kazalištu, na filmu i televiziji. Imala je afere sa Errolom Flynnom, Frankom Sinatrom, Gene Kelly, Howardom Hughesom i Marlonom Brandom.
Prijatelji su joj bili Charlie Chaplin, Diane von Furstenberg, Bobby Short i Truman Capote koji je rekao da mu je ona bila inspiracija za lik Holly Golightly u njegovoj noveli iz 1958. godine Doručak kod Tiffanyja, u filmskoj verziji iz 1961. godine ju je glumila Audrey Hepburn. Vanderbilt se redovito pojavljivala u društvenim kolumnama i na listama najbolje obučenih žena u SAD-u.
Udala se i razvela od trojice muškaraca, gangstera koji ju je tukao, dirigenta Leopolda Stokowskog koji je bio 42 godine stariji od nje i okupiran sa svojom vlastitom karijerom, i filmskog redatelja Sidneyja Lumeta. U njezinim kasnijim godina, društvo joj je pravio fotograf Gordon Parks, koji je preminuo 2006. godine. Imala je dva sina sa Stokowskim i dva sa četvrtim suprugom Wyattom Cooperom, koji je umro sa 50 godina 1978. godine. Jedan joj je sin bio Anderson, voditelj na CNN-u, a drugi Carter Cooper bacio se sa njezinog penthousea na Manhattanu. Visio je sa zida i unatoč njezinim molbama, pustio se.
Sredinom 70-ih dok su se traperice većinom proizvodile za muškarce, proizvođač odjeće Mohan Murjani surađivao je s njom u proizvodnji traperica s njezinim potpisom na stražnjem džepu. Promovirala ih je u televizijskim kampanjama i javnim nastupima, i tako potaknula nove trendove u marketingu odjeće kao prva Amerikanka koja je iskoristila svoje slavno ime na dizajnerskoj odjeći. Ostali poput Calvina Kleina, bili su samo izgrađeni statusni simboli. Njezine promocije u trgovinama bile su poput nastupa pravih zvijezda.
Ubrzo su traperice Goorie Vanderbilt postale 100 milijuna dolara vrijedan posao, i proširile se na suknje, pulovere, jakne, itd. Nakon što je godinama živjela od naslijeđenog novca, Vanderbilt je zarađivala sama svoj profit, 10 milijuna dolara samo 1980. godine. I osjećala se dobro.
"Novac kojeg sam zaradila ima za mene vrijednost kakvu naslijeđeni novac nema. Kao što to kaže pjesma Billie Holiday mama i tata možda imaju, no bog blagoslovio dijete koje ima svoje", rekla je.
Dok se konkurencija između ostalih dizajnerskih marki povećavala krajem 80-ih, njezin se modni prihod pomalo smanjivao. I dalje je nastavila raskošno trošiti, što joj je bila dugogodišnja navika, a u tračerskim medijima pisali su da je zapala u teško razdoblje. Partnerstvo koje je pokrenula sa svojim odvjetnikom i psihijatrom pogoršalo se. 1993. godine ih je tužila i dobila 1,5 milijuna dolara odštete, no od toga zapravo nije dobila ništa.
Dvije godine kasnije morala je platiti porez u iznosu od 2,7 milijuna dolara a kako bi to tog novca došla morala je prodati kuću i njezin dom u Southamptonu, N.Y. Negirala je da je ostala bez love, no preselila se u manji stan na Manhattanu čiji je vlasnik bio Anderson Cooper. Taj stan "nije joj bio prikladan za ono što je osjećala prema suncu i ljepoti", govorila je no inzistirala je da i dalje ima "moj talent i energiju".
Dok joj se smanjivala modna zarada Vanderbilt je nastavila pisati, poeziju, kratke priče, novele, uljučujući i erotske priče, i autobigrafsku seriju koja je detaljno prikazivala njezine rane godine izolacije i mizerije, srednjih godina romansi i kreativnih borbi, i kasnijih godina kao supruge, majke i poduzetnice. Kritičari su to dobro prihvatili. U svojim memoarima Once Upon a Time: A True Story, iz 1985. godine, pisala je dječjim glasom o svojim roditeljima. Barbara Grizzuti Harrison iz Timesa knjigu je nazvala "beskrajno tužnom" i naglasila kako autorica nikada nije bila siromašna, no na neki je način "bila siromašna poput bilo kojeg djeteta koji je odrastao u nekom slumu".
"Nikada nije uživala u najvećoj privilegiji - majčinoj ljubavi. Njezina je knjiga podsjetnik na tu iskonsku ljubav, plač iz srca koji govori djetetu u nama", rekla je.
Gloria Laura Morgan Vanderbilt rođena je 20. veljače 1924. godine kao jedino dijete Reginalda Claypoolea Vanderbilta i njegove druge supruge Glorie Morgan Vanderbilt. Njezin je otac bio sportaš i playboy koji je spiskao većinu svog nasljedstva vrijednog 25 milijuna dolara. Njezina majka bila je ljepotica koja je postala jet set. Živjeli su u New Yorku.
Mala Gloria, kako ju je obitelj nazivala, i njezina puno starija polusestra Mary Cathleen, očeva kći iz prijašnjeg braka, zajednički su naslijedile zakladu od pet milijuna dolara kada im je otac umro 1925. godine. Njezina majka, koja je bila maloljetnica, nije mogla naslijediti zakladu, no na sudu je dobila mjesečni džeparaca od 4000 dolara kako bi mogla odgajati svoje dijete. Godinama je taj novac trošila kako bi financirala svoje luksuzni život u Parizu, Londonu, švicarskim Alpama i na francuskoj Rivijeri.
Gloria je imala usamljeno i nesigurno djetinjstvo, kojeg je proživjela u Parizu ili prateći majku diljem Europe sa dadiljom Emmom Sullivan Keislich, koja joj je uz baku Lauru Kilpatrick Morgan, bila emocionalna utjeha.
U New York se vratila 1932. godine jer je morala vaditi mandule i ostala je tijekom ljeta kako bi se oporavila sa svojom tetom, Gertrude Vanderbilt Whitney, kiparicom, udovicom Harryja Payne Whitneya i osnivača Whitney Museum of American Art u New Yorku. Bila je tada najbogatija žena u SAD-u. Potkrijepljeni izvještajima privatnih detektiva, obiteljskih sluga i same Glorije, Whitney je zaključila kako je majka imala jako loš utjecaj na dijete. Nakon što joj je sud ukinuo džeparac, majka ih je tužila kako bi dobila Gloriju i džeparac nazad. Whitney je odgovorila tužbom kako bi zadržala svoju nećakinju.
Suđenje je šokiralo javnost koja je 13 tjedana te 1934. godine pratila svjedočanstva o majčinoj pohlepi i neosjetljivosti prema djevojci, što su mediji senzacionalistički prenaglašavali u svojim novinama. Bilo je to razdoblje Velike depresije, a taj je slučaj potvrdio najgore impresije koje su Amerikanci imali o superbogatima. Na suđenju je svjedočila i sama Glorija, pred praznom sudnicom. Vani se mogao čuti njezin plač i jecanje i rečenice kako je "mrzila" svoju majku i željela ostati sa tetom, kako joj je rekla teta da ponovi na sudu. Sudac joj je ispunio želju, a majci dozvolio posjete.
Majka je dobila manji džeparac za Gloriju, no izgubila pravo na njezinu zakladu. Vanderbilt se kasnije prisjećala kako ju je majka rijetko posjećivala, i da joj je teta Gertrude jednom rekla, i to samo jedno, i nikada više, da je njezina majka voli. Živjela je na imanju svoje tete u Old Westburyju, išla u školu Green Vale na Long Islandu, a kasnije Miss Porter u Farmingtonu, i Wheeler School u Providence. Sjeća se kako su je djeca zadirkivala a da je tetu viđala većinom preko odvjetnika.
Razvila je posebno zanimanje za umjetnost, pisanje i kazalište. Slikala je, vodila dnevnik i svoj prvi nastup imala u predstavi Thornton Wilderov drami "Our Town", glumeći Emily Webb Gibbs, koja je umrla prilikom poroda.
Školu je napustila sa 17 godina, i otišla živjeti kod majke na Beverly Hills i ušla u taj glamurozni hollywoodski krug. Imala je afere sa Howardom Hughesom, a 1941. godine udala se za Pasquale di Ciccoa agenta koji je bio povezan sa mafijaškim bosom Charlesom Luckyjem Lucianom. Cicco ju je često tukao, a razveli su se 1945. godine. Ubrzo se vjenčala sa 63-godišnjim Stokowskim, s kojim je imala dvojicu sinova Stana i Christophera. Bila je majka i društvena osoba no živjela relativno mirnim životom u New Yorku. Kada je napunila 21 godinu naslijedila je svoju zakladu koja su porasla na 4,5 milijuna, a njezina polusestra Mary Cathleen Cushing, preminula je 1946. godine.
Slikala je, pisala poeziju i dramu. Svoju je karijeru podredila suprugovoj a u javnosti se pojavila 1954. godine, debitirala je u Noël Cowardovoj Tonight at 8:30. 1955. godine objavila je ljubavne pjesme, koje su nastale iz njezinih dnevnika, i pojavljivala se u televizijskim dramama. Kasnije te godine razvela se od Stokowskog i prošla kroz još jednu oštru bitku za skrbništvo, ovaj put za svoju vlastitu djecu. Vjenčala se sa Lumetom 1956. godine, razveli su se 1963. Kasnije te godina vjenčala se sa piscem Cooperom. Bio je to njezin najsretniji brak, kako je često govorila, i potrajao je od sve do njegove smrti 1978. godine. Bili su u braku 15 godina.
Često se prisjećala njihovih ljeta sa sinovima u Southamptonu.
Nakon njegove smrti započela je svoju modnu karijeru.
"Marketing traperica Glorie Vanderbilt jedan je od najdramatičnijih američkih poslovnih uspješnih priča u desetljeću", pisao je Times 1979. godine.
Kako su tada govorili ključ tog uspjeha bio je spoj tog slavnog imena Vanderbilt sa trapericama, koje su se razvile kao uniforma studenata tijekom demonstracija u 60-ima pa su postale modni fenomen tijekom 70-ih. Od 1978. do 1984. godine zaradila je više od 17 milijuna. Nakon prodaje kompanije Gloria Vanderbilt Apparel Corporation koju je za 100 milijuna dolara kupila Jones Apparel Group 2002. godine izgubila je taj interes.
Povremeno je pisala za Times, Vanity Fair i Elle. Uz knjige, kratke priče i poeziju, napisala je serijal memoara Black Knight, White Knight 1987. godine, o svom prvom i drugom braku, te A Mother’s Story iz 1995. godine oko strašnih događaja u njezinom životu, kao što je Carterovo samoubojstvo 1988. godine.
Detaljno je opisala taj trenutak, trenutak u kojem ga je molila da se ne baci dok je prebacivao svoje noge preko terase njihovog penthousea na East Sideu. Kako je napisala bio je to "posljednji gubitak, fatalni gubitak koji ju je u potpunosti ogolio". U ostalim memoarima pisala je o svojoj majci koja je umrla 1965. godine Once Upon a Time, objavila je 20 godina kasnije.
U memoarima iz 2004. godine It Seemed Important at the Time, prisjećala se ljubavnih afera sa Brandom, Sinatrom, Kellyjem, Hughesom i stalim hollywoodskim legendama.
"Hoću li započeti sa skandalom ili slomljenim srcem i uništenim snovima? Sa velikom ljubavlju ili uništavajućim gubitkom?", pisala je i tako uključila publiku u svoju priču.
I ubrzo ponudila objašnjenje za svoju dugogodišnju opčinjenost seksom i romancom.
"Morala bih reći da je ljubav mog života moja majka. Muškarci su zamjena, možemo to tako reći, zamjena za moju staru ljubav", napisala je.
