Life
153 prikaza

Priča kao iz horor filma: "Bila sam prisiljena svoju kći dati krijumčarima..."

Izbjeglice u Njemačkoj
Bernd Von Jutrczenka/DPA/PIXSELL
Izbjeglice iz Sirije predaju svoje živote u ruke krijumčara, ne znajući hoće li ih i kamo ovi odvesti

Zizit je radila kao liječnica u Damasku kad su joj prišli članovi islamske militantske skupine, zahtijevajući da dođe raditi za njih. Kad je odbila, počela je dobivati prijetnje smrću.

Nakon što je postala metom snajperista i jedan metak je pogodio njezin auto, znala je da mora otići. "Nisam bila sretna što sam morala napustiti Siriju. Volim svoju zemlju, ali sam je morala napustiti zbog svoje bebe, a ne sebe", otkriva Zizit koja je strahovala za život jednogodišnje kćeri Maye.

Zizit i njezin brat Ghassan ubrzo su s Mayom stigli u Tursku. Prvi krijumčar kojeg su kontaktirali obećao je da će ih odvesti do Grčke za 13.500 dolara. Platili su mu i čekali da ih pokupi u hoetlu, no on nikad nije došao.

Nekoliko dana poslije, obratili su se drugom krijumčaru koji im je prodao mjesto na malom čamcu na napuhavanje. Nakon traumatičnog putovanja usred oluje, napokon su se domogli Grčke, gdje su brzo upoznali novog krijumčara - Abu Shahaba, koji je ponudio Zizit lažnu brazilsku putovnicu i kartu za 4.000 eura. Za Mayu je trebala platiti još 4.000 eura, s tim da majka i dijete nisu smjeli putovati zajedno.

Abu je objasnio da djeca moraju putovati s Europljanima, nekim tko može pričati s osiguranjem. On je podrijetlom bio iz Sirije, ali je u međuvremenu stekao švedsko državljanstvo, pa se mogao pretvarati da je Mayin otac koji kćer vodi preko svoje švedske putovnice.

Dogovorili su se da će zajedno putovati, samo što je Zizit trebala ići malo nakon Abua, te su u zrakoplovu trebali biti odvojeni, kako Maya ne bi plakala za majkom.

Zizit se nije naročito svidio plan, ali nije vidjela drugačiji način da s kćeri dođe na sigurno. Uz to, polako je ostajala bez novaca, te je znala da mora djelovati brzo.

Početak noćne more

Pet dana nakon što su se upoznali, Zizit je bila spremna predati strancu kćer u ruke. A djevojčica nije bila 'kupljena' na prvi pogled. Iako joj je donio čokoladu, Maya je plakala i jedva se odvojila od majke. Na rastanku je malena vrištala, odlazeći u rukama stranca, što je skoro slomilo Zizitino srce i što joj se urezalo u sjećanje.

Ubrzo je i Zizit krenula u zračnu luku u kojoj su prije toga, bez ikakvih problema, sve provjere prošli Abu i Maya. Nažalost, Zizit nije bila te sreće. Odmah su uočili njezinu lažnu putovnicu, te su je izbacili iz građevine.

"Postala sam histerična i potpuno sam poludila. Odvela sam kćer iz Sirije, riskirala njezin život prelazeći more i sad je nestala. Moja kćer je nestala. Maye nije bilo nigdje! Nisam znala čak ni pravo ime muškarca koji ju je odveo, kao ni gdje živi", prisjeća se svojeg očaja Zizit. 

Plan je bio da presjedaju više puta, s tim da je prvo stajanje bilo u Italiji. Zizit je šetala oko zgrade, grozničavo pokušavajući razmišljati: "Mislila sam da sam izgubila kćer. Mislim da sam ostarila 10 godina tad".

Zizitin brat ju je pokušao umiriti, a ona je odlučila da se neće za pomoć obratiti osoblju na aerodromu, jer se bojala da bi joj se kćer mogla naći u puno većoj opasnosti ako oda krijumčara. Brat ju je također podsjetio da su se dogovorili da će krijumčaru sve platiti tek nakon dolaska u Švedsku, što je značilo da će ih morati ubrzo kontaktirati. Što se i dogodilo.

Šest sati nakon rastanka, Zizit je zazvonio mobitel, koju je iz hotela u Italiji zvao Abu. Rekao joj je: "Smiri se. Ja sam čovjek i volim malu djecu, ništa ne brini". On je okupao, nahranio i uspavao Mayu.

Iako nije htio odati gdje se točno nalazi, uvjerio je Zizit da joj je kćer na sigurnom, te joj je čak poslao njezinu fotografiju. "I ja imam djecu i brinut ću se za nju kao da je moja."

Kad je shvatila koliko je pristojan i fin Abu, Zizit se primirila. Abu ju je zatim upitao gdje da ostavi njezinu kćer, a ona mu je odgovorila da je nipošto ne preda policiji niti nekom od brojnih izbjegličkih centara. Abu se nije naljutio, ali je istaknuo da se ne može zauvijek brinuti za malenu.

Na putu prema Njemačkoj 

Jedina osoba koje se Zizit mogla sjetiti bila je Hasna, Sirijka koja je bila njezina bivša pacijentica, a koja je trenutačno živjela kao izbjeglica u Njemačkoj. Zizit joj se javila preko Facebooka i Hasna je obećala da će se brinuti za njezinu kćer.

I tako je Abu odveo Mayu u Dortmund, gdje ju je Hasna prigrlila kao vlastitu kćer. Svakodnevno je Zizit slala fotografije njezine djevojčice, koja se u međuvremenu jako vezala za 'zamjensku majku'.

Zizit, koja je bila odlučna da stigne do Njemačke, nije mogla spavati i smršavila je 10 kilograma, kad joj je napokon jedan od Abu Shahabovih kontakata pribavio kartu za Austriju i talijansku putovnicu. 

Ovaj put je samouvjereno krenula na put, te je u Beču presjela na vlak za Frankfurt. U vlaku je zaspala i sanjala o Mayi, kad ju je probudio službenik koji je tražio putovnice. Zamolio je Zizit da kaže nešto na talijanskom, a ona je iz straha na engleskom prepričala cijelu svoju životnu priču. Odgovorio joj je da je sad sigurna, da je sve u redi i da ne brine.

Svejedno, Zizit je trebala platiti 500 eura kazne, odgovoriti na pitanja o krijumčaru, te je odvedena u izbjeglički centar u Münchenu.

U međuvremenu, policija je krenula u potragu za Abuom, na osnovi informacija koje je Zizit odala, te su, zbog 'rupa u prijevodu', mislili da je s njim u tandemu radila i Hasna, kojoj su napravili raciju u kući usred noći. 

Na kraju su ostavili Mayu kod Hasne, ali i dalje nisu bili uvjereni da ona nije upletena u krijumčarenje.

Zizit je nakon dva tjedna u kampu u Münchenu jedne noći pobjegla, te je nakon tri tjedna opet bila uz svoju kćer. Stigla je u Hasninu kuću oko ponoći.

"Pogledala sam Mayu i vidjela koliko se promijenila. Imala je kraću kosu i malo je smršavila. Bile smo stranci jedna drugoj. Ona je željela otići u zagrljaj Hasni, te je plakala za njom, iako je prepoznala moj glas", prisjeća se Zizit, koja je sljedeća tri sata provela grleći kćer i provjeravajući čak i njezine madeže kako bi se uvjerila da je to zaista ona.

Nakon toga se registrirala u Dortmundu gdje otada gradi novi život, iako priznaje da nikad ne bi ponovila sve što je preživjela i da nikome ne bi preporučila isto. Jer, iako je danas na sigurnom, da je znala što je čeka, ne bi ni krenula na ovaj put, piše BBC

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.