To me je upitao nekoliko puta, zamišljen, kao da mu se u glavi zavrtio cijeli niz ideja i prijedloga o našoj suradnji. Za to vrijeme dječak Kaveh pružao mi je dlan za "daj pet", prislanjao uza me i neprestano gledao. O, Bože, kako bih ga rado povezao u Bihać! No čekala ga je duga i besana noć.
Za to vrijeme mi je Faris bez ustezanja ispričao kako je prije dvije godine uspio doći do Italije, nakon duga boravka u Srbiji i Bosni, gdje je naučio od svakog jezika ponešto. Onda se vratio tu, dobro isplaniravši "posao". Njegovi mobitel i odjeća već navješćuju kako dobro zarađuje. Dvojio je dugo, a onda mi priznao. Tim ljudima ostalo je malo novca, uzet će im on i vozač samo 4000 eura.
Sutradan sam se u Bihaću, pokazujući snimke, raspitivao je li dječak Kaveh, čije ime, rekoše mi, simbolizira hrabrost, s obitelji stigao. Svi su odmahivali glavom.
U tamošnjim sad uređenim prihvatilištima smješteno je od 1800 do 2000 evidentiranih migranata. U bivšemu hotelu Sedra, podaleko od grada, smještene su obitelji s djecom. Zamalo svi ostali su u dobi od 20 do 30 godina, danonoćno hodaju ulicama i okupljaju se na kolodvorima, u kafićima...
Bogzna koliko je neprijavljenih, ima ih i u privatnom smještaju, istina sve manje, jer čine preveliku štetu, ljuti na sebe i cijeli svijet. Žale mi se građani na njih. Kažu da to nije suživot jer je sve više kriminala, pljački, tučnjava... Sve češći su međusobni sukobi, a predvodnici su najčešće iz Pakistana, Afganistana, Indije, Alžira, Maroka...
Bišćana je sve manje na ulicama, obave poslove pa žure kući. Mladi uglavnom ne izlaze navečer, roditelji prate djecu u školu i dočekuju ih. Kažu, ovo nije više ni suživot, živimo kao u logoru, s bezimenim ljudima, sad već i kriminalcima. Trgovaca ljudima i drogom sve je više. Turizam, a posebno Nacionalni park Una, u kolapsu su jer malotko želi boraviti ondje gdje su smješteni ili dolaze migranti.
Zapravo sve je izmaknulo kontroli. Migracije funkcioniraju na bazi organiziranoga kriminala, krijumčarenja i trgovine ljudima. Pa samo na karlovačkome sudu vodi se više od 600 postupaka protiv krijumčara ljudima, uhvaćenih na području Karlovačke i Ličko-senjske županije. Dok ovo pišem, stiže vijest iz Sarajeva: Optuženi Usman-Ali Maksud Ahmeda, rođen 1993. godine, državljanin Pakistana, u pritvoru je priznao organiziranje grupe za krijumčarenje migranata.
Sukladno sporazumu o priznanju, čekaju ga kazna zatvora u trajanju dvije godine, novčana kazna u iznosu 7728 KM i oduzimanje mobitela i SIM kartice. No to zasigurno nijednoga kriminalca neće uplašiti, izazovi su preveliki. Dobili su nove žrtve na pladnju, dileri ne mogu nabaviti onoliko droge kolika je potražnja, čak su i djeca na udaru, samo ih je u Bihaću 160 bez pratnje i dokumenata.
Za Bišćane koji nisu otišli u inozemstvo život je zapravo stao, kažu malo je bolji nego u poraću, ali bez puno nade. Napuštam drage i gostoprimljive ljude, mnoge poznajem s prijašnjih putovanja i nisam uvjeren da će svi biti ondje kad opet dođem.
Uživam u vožnji kroz Cazinsku krajinu, neusporedivo manje zahvaćenu migrantskim valom. Sve do Polja, predgrađa Velike Kladuše, naslonjene na hrvatsku granicu. O Kladuši i tamošnjim migrantima, o dramatičnim zbivanjima jesenas i pred zimu, u Hrvatskoj se zna sve.
U prilagođene hale nekadašnje tvornice Miral prije stotinjak dana preseljeni su migranti koji su prije toga blokirali Granični prijelaz Maljevac. Sad su pet kilometara daleko od prijelaza, ali ih opet viđamo posvuda. Gotovo svi su mladići koji čekaju priliku da prođu kroz Hrvatsku i Sloveniju dalje. Prvu, desetu ili tko zna koju. Roditelja s djecom gotovo ni nema. Mnogi su u privatnom smještaju, unatoč zabranama.
Odlazim u poznanikov kafić u središtu grada, naslonjen na restoran u kojemu se dijeli hrana stotinama migranata. Otkad je tako, njegovi su gosti samo oni, sugrađani ne dolaze. Guram se kroz gomilu u ulici, a onda i u kafiću.
"Bilo je nužno odlučiti zatvoriti ga ili ih prihvatiti kao goste i zarađivati za život. Prevagnulo je drugo, ali je teško, jako teško", priča mi vlasnik.
"Svakodnevno se na ulici svađaju, tuku, neki pobjegnu ovamo, drugi ih sustignu, a onda moram ja intervenirati kako bih se zaštitio. To su mladići iz puno država, zajedničko im je samo to što su migranti, sve ostalo je problem."
Pod budnim okom ostalih "gostiju" za šankom pijem kavu. Umirovljeni policajac je, još u formi, prepoznajem kako nije uplašen, ali je jako zabrinut.
"Čekajući priliku za odlazak, manje-više svi nešto muljaju, trguju, otimaju djeci mobitele, ženama i torbice, provaljuju u dućane, kuće, čak i kad su stanari u njima, kafiće... Napadaju i policajce, tuku ih..."
Kaže da su Kladušani zapravo zatočeni, a migranti zbrinuti. Kladušani bdiju nad obitelji, osobito djecom, itekako nad imovinom, noću ih nema na ulicama, one su prepuštene migrantima.
U centru za smještaj u Polju zaštitari pozivaju predstavnicu IOM-a, koji je preuzeo dio brige o smještaju migranata, a ona mi susretljivo nudi da elektronički pošaljem zamolbu, upit... Odustajem od toga i vraćam se na ulicu. U kafiću s druge strane te ulice konobarica mi kaže:
"Četrnaest godina radim ovaj posao i bila sam došla na rub, htjela odustati makar ostala bez kruha. No kad je odlučeno u oko 80 posto ugostiteljskih objekata da migranti mogu dobiti samo kavu za van, nastavila sam raditi. Odlučeno je to kad su počeli raditi nerede i trgati inventar, kvake, vrata, Umivaonike, WC-e..."
Na benzinskoj crpki jedan migrant pokušava promijeniti 500 eura. Djelatnici ga odbijaju i kažu mi da nitko više s njima neće imati posla.
Potvrđuje mi to i žena koja nedaleko od policijske postaje godinama prodaje voće, povrće i cigarete. Kaže i da je mole neka im pronađe smještaj, sobicu ili barem krevet za prenoćiti, daju novac unaprijed, ali im malotko hoće iznajmiti bilo što. Eto, i nju su opljačkali. Jedan ju je zapričavao i, dok se branila od njega, koji joj je ukrao šteku pa pobjegao, kasnije je shvatila da joj je drugi iz džepa ukrao nov mobitel. Ipak, dugo već jednome migrantu pere odjeću jer je ljubazan i uredan. Donese joj vrećicu s rubljem i deterdžentom i dade deset maraka za uslugu.
U središnjemu parku razgovaram s mještankom Nafkom Latić, koja se prisjeća svoga izbjeglištva u ratu, ali kaže da je umrlo svako njezino razumijevanje migrantskih muka.
Sve u svemu, u godini dana iz temelja su se promijenili i stanje i slika o migrantskoj krizi s onu stranu hrvatske granice. Hrvatska policija ima sve više posla s trgovcima ljudima nego izravno s migrantima, a zbog toga i naši sudovi. Bosanski policajci imaju sve više problema s kriminalnim miljeom među migrantima, ali i s onima koji nisu migranti. Da hrvatska policija poprilično dobro čuva granice, potvrđuju i slovenski podaci o broju migranata koje je ove godine tamošnja policija vratila našoj.
Uz policijski zid s hrvatske strane ispriječio se takav koridor na granici Unsko-sanskoga kantona s Republikom Srpskom pa se stvaraju nove rute prema sjeveru BiH i tamošnjoj granici s Hrvatskom, ali i prema jugu u okolici Ploča. Te će se rupe morati zapriječiti, stiže turistička sezona. Istina, u Grčkoj čeka oko 70.000 migranata, u Srbiji ih je oko 4500, u BiH 3450...
A bliže se i spominjani datumi postanka hrvatske državne granice šengenskom.
Živi bili pa vidjeli!
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Koji arhaični jezik. Kada je ovo bilo? U 16. st? "ledeni pogledi migranata", "ne približavajte se, možda su drogirani", "ljudski izmet posvuda" Kao da su orci a ne ljudi, umjesto da ih lijepo odvedu u EU gdje i žele, oni ... prikaži još! ih tuku i ne daju im jesti!
KUDA IH PUSTITI PA ZLO I AUSTRIJA IH VRATE NAMA U HOT SPOT. NAŠ MINISTAR MI SE ČINI DA ULJEPŠAVA SITUACIJU. IMAMO MI I VOJSKU KAO PRIPOMOĆ ZA PROLJEĆE.
"Migranti na granici: Ništa ih ne može zaustaviti, grabe u EU" ... Koji stupidan naslov... Pa samo više dobre volje i organizacije u zaštiti državne granice i te kako se mogu zaustaviti... Ako Zakon o kretanju i boravku stranaca vrijedi ... prikaži još!di za sav normalan svijet onda bi trebao vrijediti i za njih...