S obzirom da će ove godine dočekati najmanje 800.000 izbjeglica, više nego ijedna druga zemlja u Europi, Njemačka hitno odgovara na jednu od najvećih kriza u regiji od Drugog svjetskog rata.
A dok se trude smjestiti sve izbjeglice u šatorske gradove, sportske centre pa čak i na područje bivšeg nacističkog kampa, nacija inače poznata po učinkovitosti pokazuje sve veći napor u razmještavanju i organiziranju izbjeglica.
Izvan glavnog Centra za obradu izbjeglica u Berlinu, primjerice, tražitelji azila nalaze se u birokratskom paklu. Deseci njih kampiraju na hladnom pločniku, neki čak i tjednima, dok čekaju trenutak kad će se njihova brojka pojaviti na zaslonu blještavog ekrana, kako bi im pružili privremeni smještaj.
No isto tako svakog dana stotine njih ostaje 'na suhom', čekajući sretniji, drugi dan.
Među njima se nalazi i 27-godišnji Ahmed Hamadich, Sirijac koji već 22 dana čeka da zasvijetli njegov broj - U64.
527.000 tražitelja azila stiglo u Njemačku ove godine, a gotovo četvrtina njih pristigla je prošlog mjeseca, pa je postalo nemoguće u trenu im svima osigurati smještaj i potrebnu pomoć. Cijena te pomoći mogla bi iznositi, prema nekim procjenama, više od 11 milijardi dolara.
Pa ipak, službenici tvrde da Njemačka dobro rukovodi ovom situacijom, čemu pridonosi i cijela vojska dobrovoljaca.
Ali, kao i nakon uragana Katrina u SAD-u prije 10 godina, ni Njemačka se ne može tek tako nositi s krizom koja je na momente prevelika za njih njihov 'zalogaj'. I još jednom se dokazalo da su često male stvari, ili njihov nedostatak, upravo ono što je najvažnije.
Ljudi spavaju na ulici jer ne znaju kako doći do skloništa
Ako se pak autobusom provozate svega desetak minuta od Centra za obradu, doći ćete do skloništa za izbjeglice, niklom u sklopu sportskog centra u kojem izbjeglice dobivaju toplu hranu i krevete, a mogu čak i pohađati tečaj zumbe ili slušati pijanističke koncerte.
Jedini problem je što ne postoji autobus koji bi izbjeglice odvezao natrag do Centra za obradu svakog jutra, tako da mnogi odlučuju prespavati na ulici, prekriveni tek dekama i u vrećama za spavanje, umjesto da tragaju pješke za skloništem.
"Čitao sam o tome koliko su Nijemci uspješni i industrijalizirani, ali ovo ne funkcionira", kaže tako Hamadich, koji je radio kao laboratorijski tehničar u Damasku.
Njemačka pokušava rasporediti izbjeglice po svojim saveznim pokrajinama i gradovima, na temelju populacije i prihoda. Berlin, primjerice može primiti više od pet posto onih koji dolaze, te pokušava upravljati s više od 9.000 tražitelja azila koji su došli tijekom protekla tri tjedna. Skloništa su toliko puna da nekim izbjeglicama daju vaučere za odlazak u privatne hostele.
Ali volonteri tvrde da grad toliko kasni s isplatama da mnogi hosteli više ne žele prihvatiti vaučere, dok je glasnogovornica grada rekla da ne može ni potvrditi ni zanijekati da postoji taj problem, ali da se grad trudi što prije riješiti probleme s plaćanjem.
Nacionalne i lokalne vlasti pokušavaju zaposliti još tisuće policajaca i administrativnih radnika koji bi se trebali baviti izbjeglicama. U međuvremenu, škole očajnički trebaju nove učitelji koji bi mogli pomoći 300.000 novopridošlih učenika.
Komplikacije na svim područjima djelovanja
Irina Wissmann, ravnateljica berlinske An der Bäke osnovne škole , tvrdi da nitko od 300 kvalificiranih učitelja čiji je popis dobila od grada, trenutačno ne može raditi. A s 20 novih učenika koji su već u njezinoj školi i novima koji tek dolaze, ona se boji da će se pojaviti problem prevelikog broja učenika u razredima, ali i teškoće zbog traumatizirane djece. "Ovo će biti vrlo teško", komentirala je Wissmann iskreno.
Manfred Schmidt, voditelj državnog Ureda za migracije i izbjeglice, dao je otkaz ovaj mjesec nakon što je kritiziran da se nije pravovaljano nosio s krizom i nije povećao trud da uspješno riješi sve što je uslijedilo.
Uz to, nimalo ne pomaže što u isto vrijeme auto industriju pogađa skandal s Volkswagenom, pa se čini da Njemačka slabi i ljulja se na svim poljima.
"Očito je da država ništa ne drži pod kontrolom", izjavila je Leila El-Abcah, volonterka koja radi za organizaciju Moabit Helps, smještenu u centru Berlina. S
vaku večer ona pokušava što više izbjeglica s ulica smjestiti u privatne kuće. "Da nema toliko dobrovoljaca, ništa ne bi funkcioniralo; sve bi kolapsiralo", objašnjava El-Abcah.
Njemački službenici, s druge strane, napominju da čine najbolje što mogu s onim s čime raspolažu u ovoj izvanrednoj situaciji i da je uopće čudo što su uspjeli pomoći i smjestiti tisuće izbjeglica tako brzo.
Ministar vanjskih poslova, Thomas de Maizière, izjavio da je jedan od najvećih problema s izbjeglicama u Berlinu to što su svi nahrupili u grad umjesto da su se, tijekom putovanja, registrirali u manjim gradovima i mjestima. "Na određeni način, nemaju se pravo žaliti što ovdje toliko čekaju, kad i sami ne žele ići na druga mjesta", zaključio je on.
Kako bi se nosili s tolikim izbjeglicama, gradovi poput Berlina pokušavaju razmišljati kreativno, a u pomoć im uvelike uskači građani i volonteri. Tako je berlinski Njemački teatar iz 19. stoljeća počeo izbjeglice smještati u svlačionice svojih glumaca.
Problem je kako im osigurati trajniji smještaj
Puno je veći problem ipak kako izbjeglicama osigurati dugoročni smještaj. U to ime jedan berlinski okrug razmišlja o prijedlogu da smjeste izbjeglice u prazne trgovine.
Liberalni okrug Friedrichshain-Kreuzberg, u kojem se nalaze neki od najpopularnijih noćnih klubova, razmišlja o tome da oduzme sve prazne stanove prodavačima nekretnina i da u njih smjesti izbjeglice.
Kratkoročno, službenici koriste sportske centre i šatore kako bi ljudima pružili kratkoročni smještaj.
U centru grada tako je stvoren 'mjehuričasti grad' koji može na kratko pružiti izbjeglicama krov nad glavom, prije nego ih dalje 'obrade' i usmjere prema trajnijem rješenju. Iako je tu sve dizajnirano da se ljudi sklone s ceste na dan ili dva, neki su ovdje već dva mjeseca.
Husssein Khadir, 23-godišnji irački mehaničar koji je ovaj tjedan sa slijepim bratom došao u sklonište, ističe da žele hitnu obradu kako bi njegov brat mogao potražiti liječničku pomoć.
"Ne znam trebamo li biti optimistični ili ne. Nitko nam ništa ne govori", kaže Khadir.
Mnogi ljudi i dalje provode dane čekajući ispred Centra za obradu. Za to što provode dane na cesti, na hladnom, i stvaraju kaos, sami su krivi, tvrdi Monika Hebbinghaus, gradska glasnogovornica.
Ona tvrdi da su u jednom trenu frustrirani ljudi nahrlili na Centar, a njihova je krivica što se ne pridržavaju instrukcija. Naime, svi bi trebali čekati u skloništima dok im ne jave da je došao njihov red da se jave u Centar. Umjesto toga, kaže Hebbinghaus, oni jednostavno čekaju ispred, danima.
A budući da se i kreću okolo, teško ih je locirati u skloništu, jer često nisu tamo gdje su otpočetka trebali biti, piše Washington Post.
"U posljednja dva tjedan pričamo o brojci s kojom se mi inače susrećemo na godišnjoj razini. Gotovo je iznad ljudske moći nošenje s ovim što se događa", zaključila je očajna glasnogovornica.
